MUFLONI su jedna vrsta divlje ovce, čiji se srodnici mogu naći diljem Sredozemlja. No mi smo došli vidjeti autohtonu ciparsku vrstu muflona za koje se kaže da su lijepi poput jelena, a okretni poput koze. Zoolozi tu vrstu muflona nazivaju Ovis gmelini ophion, a Ciprani je zovu agrinó. Ona se može naći samo u zabačenim planinskim predjelima.

Skrenuli smo s glavne ceste i nastavili se voziti brežuljkastim područjem u podnožju planine, a potom po jednoj prekrasnoj dolini. Na obroncima brda vidjeli smo sela, a u dolinama voćnjake. No cesta je ubrzo postala neravna, a na nekim se mjestima naše vozilo opasno približilo rubu strme stijene. Laknulo nam je kad smo napokon stigli do cilja — lugarske kolibe koja se nalazi duboko u šumi Pafos, u kojoj na površini od 60 000 hektara rastu borovi i cedrovi. Pijući kavu, razgovarali smo s Andreasom, lugarom odjevenim u zelenu uniformu koji nam je s oduševljenjem pričao o muflonima.

Muflon je najveći divlji sisavac na Cipru, rekao nam je Andreas. U prošlosti je na otoku živjelo mnogo muflona. Ta se divlja ovca može vidjeti na mnogim grčkim i rimskim mozaicima, a u nekim srednjovjekovnim zapisima opisuje se kako je plemstvo lovilo muflone u šumi Pafos.

Vodeći nas do jednog ograđenog pašnjaka, Andreas nam je pričao što se s muflonima događalo u prošlosti. Tako smo saznali da su se stada muflona drastično prorijedila kad su lovci počeli koristiti puške. Tek je 1938. izmijenjen ciparski zakon o lovu kako bi se ta vrsta zaštitila od izumiranja. Suradnjom šumara i policije nastojalo se stati na kraj krivolovu. Godinu dana kasnije u šumi je potpuno zabranjen lov. Zahvaljujući tim mjerama, kao i uvođenju dodatnih zaštitnih mjera u 1960-ima, broj muflona s vremenom je ponovno porastao.

Pratili smo Andreasa na putu do ograđenog pašnjaka, gledajući uokolo kroz grmlje i drveće. Andreas nam je dao znak da se stišamo i odveo nas do jednog obližnjeg brežuljka. Tamo smo vidjeli  tri odrasle ženke i dva posve mlada muflona kako pasu na sunčanom proplanku. Ženke su bile visoke gotovo jedan metar i imale su svijetlosmeđe runo koje je pri trbuhu bilo žućkastobijelo.

Kako u proljeće posvuda ima raslinja kojim se mufloni hrane, ženke su bile suviše zaokupljene bršćenjem lišća da bi obratile pažnju na nas. No mladunci su prestali skakutati po proplanku te su pomalo nesigurno krenuli prema nama. To nas je oduševilo! No netko od nas preplašio ih je škljocanjem fotoaparata, pa su u tren oka svi pobjegli u šumu.

Oduševljeni onim što smo vidjeli, odlučili smo krenuti na pješačenje šumom, nadajući se da ćemo vidjeti muflone koji žive u divljini. Andreas nam je savjetovao da pođemo u ranu zoru jer u to vrijeme mufloni u potrazi za hranom ponekad dođu do ruba šume. Budući da smo namjeravali prenoćiti pod šatorima u dolini, činilo nam se da bi bilo dobro započeti potragu na obroncima obližnjeg brda. Saznali smo da tokom toplijih mjeseci mufloni često borave na većim nadmorskim visinama. No u toku zime, kad je vrh planine prekriven snijegom, traže jestivo bilje na nižim obroncima, a ponekad čak izlaze iz šume.

Mufloni se pare u jesen. Uzimskim mjesecima kreću se u stadima koja broje od 10 do 20 životinja. Kad u travnju ili svibnju ženke počnu donositi na svijet mlade, stada se dijele na manje skupine, poput one koju smo vidjeli u ograđenom pašnjaku. Mužjaci obično pasu sami.

Sutradan ujutro ponovno smo krenuli u brda. Ostavili smo vozilo na jednoj čistini i pješice krenuli u šumu prije nego što se potpuno razdanilo. U šumi je još uvijek vladala tišina, a stabla su bila obavijena jutarnjom maglom. Kad smo malo zastali kako bismo uživali u tišini, ugledali smo prekrasnog, snažnog mužjaka kojem je gotovo potpuno otpalo debelo zimsko runo. Donji dio vrata bio mu je prekriven tamnom dlakom. Ponosno je nakrivio glavu, gledajući nas kroz svoje tamne trepavice i njušeći zrak ne bi li osjetio naš miris. Svaki njegov debeli, zavinuti rog bio je dugačak najmanje 40 centimetara! Mužjak je bio krupniji od ženki koje smo vidjeli prethodnog dana i sigurno je imao blizu 40 kilograma.

Stali smo kao ukopani i gotovo se nismo usudili disati. No izgleda da je oprezni mužjak osjetio naš miris jer je zamahnuo glavom i pobjegao. Ono što smo vidjeli i saznali u ta dva dana duboko nas se dojmilo. Zahvaljujući svemu tome sada još više cijenimo Stvoritelja, koji je rekao: ‘Moje su sve gorske zvijeri i stoka po planinama na tisuće’ (Psalam 50:10).