ZANIMLJIVA priča o kavi započinje na području etiopske visoravni, odakle potječe divlja biljka kave. Od te biljke razvila se Coffea arabica, na koju danas otpada dvije trećine svjetske proizvodnje kave. Premda se ne zna kada su točno otkrivena svojstva prženog zrna kave, poznato je da se arabica uzgajala na Arapskom poluotoku već u 15. stoljeću n. e. Unatoč zabrani izvoza plodnog sjemena kave, Nizozemci su 1616. uspjeli nabaviti mladice kave ili njeno plodno sjeme. Ubrzo nakon toga osnovali su plantaže kave na Cejlonu (danas Šri Lanka) i Javi (danas dio Indonezije).

Godine 1706. Nizozemci su prenijeli mladicu kave s jedne svoje plantaže na Javi u botanički vrt u Amsterdamu (Nizozemska), gdje je odlično napredovala. Od njenog sjemena uzgojene su sadnice koje su brodom poslane u nizozemske kolonije u Surinamu i na Karibima. Godine 1714. gradonačelnik Amsterdama dao je jednu od tih biljaka francuskom kralju Luju XIV. Kralj ju je dao zasaditi u stakleniku kraljevskog botaničkog vrta Jardin des Plantes u Parizu.

 Francuzi su se željeli uključiti u trgovinu kavom. Stoga su kupili sjeme i mladice kave te su ih poslali na otok Réunion. No posijano sjeme nije niknulo, a od svih zasađenih mladica navodno je samo jedna preživjela. Međutim, 1720. posijano je 15 000 sjemenki koje su dobivene od te jedne mladice i tako su Francuzi konačno osnovali svoju prvu plantažu kave. Te su grmolike biljke bile toliko dragocjene da se svakoga tko bi ih pokušao uništiti moglo kazniti smrću! Francuzi su ujedno željeli osnovati plantaže kave na karipskim otocima, no prva dva pokušaja nisu urodila plodom.

Francuski mornarički časnik Gabriel Mathieu de Clieu, koji je bio na dopustu u Parizu, odlučio je da na povratku iz Francuske prenese jednu mladicu kave na svoje imanje na Martiniqueu. U svibnju 1723. De Clieu je krenuo prema tom otoku s mladicom uzgojenom iz sjemena pariške biljke.

Prije puta stavio je dragocjenu mladicu u posudu koja je djelomično bila izrađena od stakla kako bi biljka dobivala što više Sunčeve svjetlosti i zadržavala toplinu za oblačnih dana, objašnjava se u knjizi All About Coffee. Jedan putnik koji je možda zavidio De Clieuu i nije htio da se on proslavi pokušao je oteti mladicu, ali nije u tome uspio. Mladica je preživjela taj nemili događaj. Jednako tako preživjela je napad tuniskih gusara, jaku oluju i, što je najgore od svega, nestašicu pitke vode do koje je došlo kad je jedrenjak stao u pojasu ekvatorskih tišina. De Clieu je napisao: “Vode je bilo tako malo da sam više od mjesec dana dio svojih skromnih zaliha pitke vode morao trošiti na zalijevanje te biljke od koje sam tako mnogo očekivao i kojoj sam se toliko radovao.”

De Clieuova briga bila je bogato nagrađena. Mladica je u dobrom stanju stigla na Martinique. Zahvaljujući tamošnjoj tropskoj klimi dobro je napredovala i uspješno se razmnožila. “Od te jedne mladice Martinique je, bilo izravno bilo neizravno, opskrbio sjemenom kave sve zemlje Sjeverne i Južne Amerike, izuzev Brazila, Francuske Gvajane i Surinama”, piše Gordon Wrigley u svojoj knjizi Coffee.

Brazil i Francuska Gvajana također su željeli nabaviti mladice kave. U Surinamu su Nizozemci još uvijek posjedovali biljke uzgojene od sjemena izvorne biljke iz Amsterdama, ali su ih strogo čuvali. Međutim, Francuska Gvajana je 1722. dobila sjeme kave od jednog zločinca koji je pobjegao u Surinam i tamo ukrao nešto sjemena. Vlasti u Francuskoj Gvajani obećale su da će mu ukinuti kaznu i omogućiti povratak u zemlju ako im preda ukradeno sjeme.

Brazilci su u početku pokušavali potajno unijeti u zemlju plodne sjemenke ili mladice kave, no trud im se svaki put izjalovio. A onda je između Surinama i Francuske Gvajane došlo do pograničnog spora u kojem je Brazil bio zamoljen da pošalje arbitra. Brazilci su izabrali časnika Francisca de Mela Palhetu, koji je dobio zadatak da otputuje u Francusku Gvajanu,  riješi pogranični spor i ujedno donese nekoliko mladica kave.

Nakon što je spor uspješno riješen, guverner je za ispraćaj priredio Palheti svečanu gozbu. Guvernerova je žena u znak zahvalnosti cijenjenom gostu poklonila prekrasni buket cvijeća. U cvijeću su bile skrivene plodne sjemenke i mladice kave. Stoga se može reći da je brazilska industrija kave, koja danas donosi zaradu od više milijardi dolara, rođena 1727. u buketu cvijeća.

Tako su mladica koja je 1706. dopremljena s Jave u Amsterdam i sadnice koje su pomoću njenog sjemena uzgojene u Parizu poslužile kao temelj za uzgoj svih biljaka kave u Srednjoj i Južnoj Americi. “Stoga među sortama arabice koje se koriste u industrijskoj proizvodnji kave vlada vrlo mala genetska raznolikost”, objašnjava Wrigley.

Danas u oko 80 zemalja svijeta postoji preko 25 milijuna obiteljskih gospodarstava na kojima se uzgaja otprilike 15 milijardi biljaka kave. Od njihovih plodova spravlja se 2,25 milijardi šalica kave koje se popiju svaki dan.

Ironično je da danas problemi nastaju zbog prevelike proizvodnje kave. Politika, ekonomija i moćni karteli dodatno otežavaju situaciju na svjetskom tržištu. Zbog toga su uzgajivači kave u mnogim zemljama znatno osiromašili ili čak ostali bez igdje ičega. Takav obrat situacije uistinu je neobičan, pogotovo ako imamo na umu da je prije gotovo tristo godina Gabriel de Clieu toliko cijenio mladicu kave da je na nju trošio svoje dragocjene zalihe pitke vode.