PAS koji ugine nakon 10 ili 20 godina života vjerojatno je za to vrijeme učinio većinu onog što psi obično rade. Podizao je mlade, lovio mačke, zakopavao kosti i čuvao svog gospodara. No čovjek koji umre u dobi od 70 ili 80 godina ostvario je tek mali dio onog što bi sve mogao ostvariti. Ako se bavio sportom, vjerojatno je bio vrstan u samo jednoj ili dvije discipline. Ako je volio glazbu, vjerojatno je naučio svirati samo jedan ili dva instrumenta. Ako je volio razgovarati s ljudima na njihovom materinjem jeziku, možda je naučio tečno govoriti samo dva do tri jezika. A mogao je još puno više uživati u životu — upoznati nove ljude, istraživati svijet oko sebe i više se približiti Bogu — samo da je duže živio.

Možda se pitate: ‘Zašto je Bog stvorio čovjeka sa sposobnošću da na tako mnogo načina uživa u životu, a zatim mu dao kratak životni vijek zbog kojeg mu je toliko toga uskratio?’ Doista je teško razumjeti zašto je čovjekov život tako kratak kad je sve drugo što postoji stvoreno tako logično i sa svrhom. Osim toga, možda se pitate: ‘Zašto je Bog stvorio čovjeka s plemenitim osobinama kao što su pravdoljubivost i suosjećajnost, a istovremeno usadio u njega sklonost prema zlu?’

Kad biste vidjeli neki lijepi automobil kojem je oštećena karoserija, biste li zaključili da je automobil namjerno tako proizveden? Naravno da ne biste! Sigurno biste zaključili: ‘Automobil nije trebao tako izgledati. Sigurno je bio dobro proizveden, ali ga je netko kasnije oštetio.’ Slično tome, kad razmišljamo o divnom daru života i o tome kako smo čudesno stvoreni, možemo samo zaključiti da danas naš život nije onakav kakav je trebao biti. Kratkoća čovjekovog životnog vijeka i njegova sklonost prema zlu mogu se usporediti s oštećenjem na automobilu koji je u početku bio vrlo lijep. Kao što je jasno da je netko oštetio taj lijepi automobil, tako je jasno da postoji krivac zbog kojeg su ljudi umjesto savršenog života naslijedili grijeh i smrt. Tko je to? Biblija jasno odgovara na to pitanje.

Ljudi su u početku imali mogućnost vječno živjeti. Tko je onda čitav ljudski rod lišio tog dragocjenog nasljeđa? To je mogao učiniti samo naš praotac, čovjek od kojeg smo svi mi potekli. Svaki drugi čovjek mogao je oštetiti gene samo jednog dijela čovječanstva, odnosno samo svojih potomaka. U skladu s tom očitom činjenicom, Božja Riječ, Biblija, jasno kaže: ‘Preko jednog čovjeka [prvog čovjeka,  Adama] grijeh je ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude’ (Rimljanima 5:12). Tako Biblija pokazuje da je Adam kriv za to što smo naslijedili nesavršenost i smrt. No kako je trebao izgledati ljudski život?

Biblija kaže da je smrt ‘ušla u svijet’, što znači da ljudi nisu trebali umirati. To što ljudi stare i umiru posljedica je toga što se prvi čovjek pobunio protiv Boga. S druge strane, životinje nisu bile stvorene s mogućnošću da vječno žive (1. Mojsijeva 3:21; 4:4; 9:3, 4).

Ljudi su stvoreni drugačije od životinja. Mi smo viši oblik života od životinja, kao što su anđeli viši oblik života od nas ljudi (Hebrejima 2:7). Čovjek je stvoren “na sliku Božju”, dok životinje to nisu (1. Mojsijeva 1:27, St). Osim toga, Adam je, za razliku od životinja, u Bibliji nazvan ‘sinom Božjim’ (Luka 3:38). Stoga imamo razloga vjerovati da Bog nije želio da ljudi stare i umiru. Bog ne umire i zato nije ni svoje sinove stvorio da umiru (Habakuk 1:12; Rimljanima 8:20, 21).

Da bismo bolje razumjeli kako je Bog prvobitno zamislio ljudski život, osvrnimo se na povijesne izvještaje o prvim ljudskim naraštajima. U to vrijeme ljudi su živjeli po nekoliko stotina godina. Adam je živio 930 godina. Nekoliko naraštaja nakon njega Noi se rodio sin Sem, koji je živio 600 godina, i unuk Arfaksad, koji je živio samo 438 godina * (1. Mojsijeva 5:5; 11:10-13). Kasnije se rodio Abraham, koji je živio 175 godina (1. Mojsijeva 25:7). Posljedice grijeha sve su više utjecale na dužinu ljudskog života. Što su se ljudi više udaljavali od prvobitnog savršenstva, to su kraće živjeli. No čovjek je zapravo bio stvoren da živi vječno. Stoga se sasvim logično nameće pitanje: ‘Da li Bog još uvijek želi da ljudi vječno žive na Zemlji?’

Pošto je Jehova Bog rekao da će svatko tko se pobuni protiv njega platiti svoj grijeh smrću, izgledalo je da su Adamovi potomci u beznadnoj situaciji (1. Mojsijeva 2:17). No Biblija govori o nadi da će netko dati otkupninu za nas i tako nas osloboditi starenja i smrti. Biblija kaže: “Izbavi ga da ne otiđe u grob; našao sam otkup. I pomladiće se tijelo njegovo kao u djeteta, i vratiće se na dane mladosti svoje” (Job 33:24, 25; Izaija 53:4, 12). Ti reci govore o divnoj nadi da će netko platiti otkupninu kako bi nas oslobodio starenja.

Tko je to mogao učiniti? Otkupnina se nikako nije mogla platiti novcem. Govoreći o nesavršenim ljudima, Biblija kaže: “Nitko ne može otkupiti brata, niti dati Bogu otkup za njega (...) pa da živi zauvijek” (Psalam 49:7-9, NS). No Isus Krist imao je nešto vrednije od novca. Dok je bio na Zemlji, imao je savršeni ljudski život jer je kao Božji Sin bio zaštićen od toga da naslijedi Adamov grijeh. Isus je rekao da je došao kako bi ‘svoju dušu dao kao otkupninu u zamjenu za mnoge’. Jednom drugom prilikom rekao je: “Ja sam došao da imaju život i da ga imaju u izobilju” (Matej 20:28; Ivan 10:10).

Nada u vječni život bila je jedna od najvažnijih tema o kojima je Isus propovijedao. Njegov vjerni sljedbenik Petar jednom mu je rekao: “Ti imaš riječi vječnog života” (Ivan 6:68). Što u Bibliji znači izraz ‘vječni život’?

Apostoli Isusa Krista očekivali su da će vječno živjeti na nebu i vladati s njim u Božjem Kraljevstvu (Luka 22:29; Ivan 14:3).  No Isus je često govorio i o Božjem naumu sa Zemljom (Matej 5:5; 6:10; Luka 23:43). Stoga čuda koja je Isus činio i njegova učenja o vječnom životu potvrđuju da će se ispuniti obećanja koja je još puno prije njegovog vremena Bog dao preko proroka Izaije. Taj je prorok napisao: “Uništiće smrt zauvijek, i utrće Gospodin Jehova suze sa svakoga lica” (Izaija 25:8). Čovjekov život više se neće sastojati od nekoliko kratkih godina mladosti te dugog niza godina u kojima postaje sve stariji i nemoćniji.

Kad u Božjem novom svijetu ljudi koji su vjerni Bogu ponovno postanu savršeni, bit će oslobođeni starenja. Biblija kaže da će “i sâmo stvorenje biti oslobođeno od ropstva raspadljivosti i imati slavnu slobodu Božje djece” (Rimljanima 8:21). Zamislite kako će to biti divno! Ljudi će neprestano stjecati sve više mudrosti i iskustva. Stoljeća će prolaziti, a oni će i dalje biti zdravi i snažni kao u mladosti. Želite li i vi to doživjeti?

Prema Isusovim riječima, na Zemlji će biti puno manje ljudi nakon što prođe dan Božjeg suda (Matej 24:21, 22). Isus je rekao: “Širok je i prostran put koji vodi u uništenje, i mnogo je onih koji njime idu; dok su uska vrata i tijesan put koji vodi u život, i malo je onih koji ga nalaze” (Matej 7:13, 14).

Ako želite biti među onima koji će vječno živjeti, trebate steći Božju naklonost. No najprije trebate saznati nešto više o Bogu. Isus je objasnio: “Ovo znači vječni život: da usvajaju spoznaju o tebi, jedinom pravom Bogu” (Ivan 17:3). Istina, onaj tko želi dobro upoznati Boga mora se potruditi, no taj se trud itekako isplati. Slično tome, čovjek se mora truditi da bi zaradio novac kako bi svaki dan imao što jesti. Isus je znanje o Bogu usporedio s hranom kad je rekao: “Radite, ne za hranu koja propada, nego za hranu koja ostaje za život vječni” (Ivan 6:27). Nije li dobivanje vječnog života vrijedno svakog truda? (Matej 16:26).

Isus je rekao: “Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko pokazuje vjeru u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život” (Ivan 3:16). Prema tome, koliko ćete dugo živjeti ovisi o tome kako reagirate na Božju ljubav.