ŽIVJELI su u prekrasnom dijelu svijeta, no nisu mogli uživati u njegovim ljepotama. To je bila sudbina tisuća nesretnih Afrikanaca koji su od 17. stoljeća bili prisilno odvođeni iz Afrike te kao robovi dopremani na Guadeloupe i Martinique. Na tim su karipskim otocima do kraja života po cijele dane radili na poljima šećerne trske.

Mnogi vlasnici plantaža nisu brinuli za to što će robovi jesti, pa su oni počeli sami uzgajati povrće kako bi se prehranili. Zbog toga su imali još više posla, no barem su mogli uzgajati hranu koja im se sviđala. U svojim su vrtovima uzgajali kasavu, jam i drugo povrće, koje je bilo ukusnije i hranjivije od bilo čega što bi im njihovi gospodari dali za jelo. Osim toga, uzgajali su ljekovito i začinsko bilje.

Godine 1848. Francuska je ukinula ropstvo na karipskim otocima, no robovi koji su tada postali slobodni građani nastavili su obrađivati svoje vrtove. Stanovnici Guadeloupea i Martiniquea, među kojima ima mnogo potomaka tih marljivih Afrikanaca, još i danas obrađuju takve vrtove koji su s vremenom nazvani kreolski vrtovi.

Robovi su obično imali dva vrta. Vrt u kojem su uzgajali povrće obično se nalazio malo dalje od kuće. “Kućni vrt”, ili jardin de case, kako se naziva u ovim krajevima, nalazio se odmah uz kuću. Današnji kreolski vrtovi  obično izgledaju kao ti “kućni vrtovi”. U kreolskom vrtu raste mnogo cvijeća, trava, drveća i grmlja koje može biti gusto poput prizemnog raslinja u kišnoj šumi. Zbog gustog raslinja vrt vam se na prvi pogled može činiti lijep, ali i pomalo neuredan. No on je zapravo pomno uređen i podijeljen na manje dijelove. Uske staze omogućavaju vrtlaru da lako priđe svakoj biljci.

Vrt se proteže od stražnje strane kuće pa sve do prednjih vrata, tako da ukrašava i sam ulaz u kuću. Obitelj dočekuje posjetitelje među raznobojnim krotonima i ljekovitim alamandama te prekrasnim lišćem bugenvilije i iksore.

Ljekovito bilje uzgaja se u drugim dijelovima vrta, koji se obično nalaze u sjeni kuće. Biljke poput bosiljka, cimetovca, kozje trave, pimente i konopljuše na ovim se otocima od davnina koriste u ljekovite svrhe. U kreolskom vrtu uzgaja se i limunova trava. Paljenjem suhe limunove trave nastaje dim koji rastjeruje komarce.

Mnogi otočani cijene umijeće liječenja bolesti ljekovitim biljem. U prošlosti je to umijeće bilo naročito korisno. Kad bi se netko razbolio ili ozlijedio, liječnik je često bio vrlo daleko. Stoga su se ljudi sami liječili biljem iz kreolskog vrta. To se bilje još uvijek koristi u medicinske svrhe, no bilo bi opasno da ga koriste oni koji ga slabo poznaju. Neispravna primjena takvih biljnih preparata može naškoditi bolesniku, umjesto da mu pomogne. Stoga danas većina otočana ipak traži pomoć stručnog medicinskog osoblja.

Glavni dio kreolskog vrta nalazi se iza kuće i u njemu se uzgajaju prehrambene kulture. Tamo ćete naći jam, patlidžan, kukuruz, amarant, zelenu salatu i razne druge povrtne biljke. U blizini se uzgaja i začinsko bilje koje se koristi kod pripreme jela od tog povrća. U nekim vrtovima uzgajaju se banane, a u nekima i kruhovac, avokado, guava ili mangovac.

Ako prođete pokraj kreolskog vrta, njegova ljepota mogla bi vas potaknuti da ga pogledate izbliza. Kad uđete u vrt, oduševit će vas prekrasne boje cvijeća i lišća obasjanog Sunčevom svjetlošću. Lagani povjetarac stvara mješavinu predivnih mirisa kojima nijedan parfem nije ravan. Ako čovjek može toliko uživati u vrtu kad samo nakratko uđe u njega, zamislite koliko tek uživa domaćin, koji je posadio sve te biljke i brine se o njima iz dana u dan!

Hoće li opstati tradicija obrađivanja kreolskog vrta? Neki otočani žale se da mlađi naraštaji ne pokazuju zanimanje za očuvanje te lijepe i korisne tradicije. Unatoč tome, mnogi mladi ljudi, a i oni stariji, veoma cijene ljepotu tog vrta i kulturno nasljeđe koje je s njim povezano. Svaki kreolski vrt podsjeća na to kako su afrički robovi u vrlo teškim okolnostima uspjeli stvoriti nešto lijepo i korisno.