MOŽDA smatrate da sva živa bića naprosto moraju ostarjeti i umrijeti. Automobili i usisivači za prašinu koji se svakodnevno koriste s vremenom prestanu raditi. Stoga je lako zaključiti da i živa bića stare i umiru na sličan način. No profesor zoologije Steven Austad objašnjava: “Živi organizmi uvelike se razlikuju od strojeva. Jedna od glavnih razlika je to što živi organizmi imaju sposobnost obnavljanja.”

Sposobnost tijela da se obnovi nakon ozljede uistinu je fascinantna, no još je fascinantnije to što se tjelesne stanice i inače redovito obnavljaju. Uzmimo za primjer ljudske kosti. “Premda na prvi pogled može izgledati potpuno beživotno, kost je živo tkivo koje se tijekom života neprestano razgrađuje i ponovno izgrađuje”, objašnjava časopis Scientific American. “Zahvaljujući tome svakih 10 godina obnove se sve kosti u tijelu.” Drugi dijelovi tijela obnavljaju se još brže. Neke stanice kože, jetre i crijeva obnavljaju se gotovo svaki dan. U ljudskom tijelu svake sekunde nastaje 25 milijuna novih stanica. Kad ne bi nastajale nove stanice i kad se svi dijelovi našeg tijela ne bi neprestano obnavljali, već bismo u djetinjstvu počeli stariti.

Nakon što su biolozi počeli proučavati molekule živih stanica, postali su još svjesniji koliko je čudesno to što se ljudsko tijelo neprestano obnavlja. Kad se u vašem tijelu stare stanice zamjenjuju novima, svaka nova stanica mora imati kopiju vaše DNK, molekule koja sadrži mnoge upute potrebne za ponovnu  izgradnju svih dijelova tijela. Zamislite samo koliko se puta vaša DNK umnožila tijekom vašeg života! A koliko su se tek puta umnožile molekule DNK svih drugih ljudi od vremena kad je nastao prvi ljudski život! Da biste bolje razumjeli koliko je to čudesno, zamislite što bi se dogodilo kad biste napravili fotokopiju nekog dokumenta, a potom na temelju te kopije napravili novu fotokopiju, i tako redom. S vremenom bi kopije postale toliko loše da se dokument više ne bi mogao čitati. No naša DNK ne gubi na kvaliteti, unatoč tome što se prilikom diobe stanica neprestano umnožava. Zašto je to tako? Zato što stanice mogu na razne načine ukloniti greške koje ponekad nastanu pri umnožavanju molekule DNK. Kada to ne bi bio slučaj, ljudi bi već davno izumrli!

Budući da se svi dijelovi našeg tijela — od velikih organa do sićušnih molekula — neprestano obnavljaju, teorija o istrošenosti tjelesnih stanica i tkiva ne može u potpunosti objasniti zašto starimo. Mnogi tjelesni organi godinama se obnavljaju. Svaki od njih obnavlja se na drugačiji način i drugačijom brzinom. No kako to da svi prestaju funkcionirati otprilike u isto vrijeme?

Zašto kućna mačka može živjeti 20 godina, dok oposum, koji je otprilike jednako velik, živi svega tri godine? * Zašto šišmiš može živjeti 20 do 30 godina, a miš samo 3 godine? Zašto divovske kornjače s Galapagosa mogu živjeti 150 godina, a slonovi samo 70? Faktori kao što su prehrana, tjelesna težina, veličina mozga te brzina rasta i potrošnje energije ne mogu objasniti zašto postoje tako velike razlike u dužini životnog vijeka ovih životinja. Encyclopædia Britannica piše: “Genetski kod sadrži upute koje određuju koliko dugo određena vrsta  može živjeti.” Maksimalna duljina životnog vijeka zapisana je u genima. Kad se životni vijek približi kraju, sve tjelesne funkcije počinju otkazivati. No što je razlog tome?

Molekularni biolog dr. John Medina piše: “Izgleda da se u određeno vrijeme jednostavno pojave neki neobjašnjivi signali koji naređuju stanicama da prestanu raditi ono što bi trebale raditi kao zdrave, normalno razvijene stanice.” Isti znanstvenik dodaje: “Postoje geni koji mogu narediti ne samo stanicama nego i cijelim organizmima da ostare i umru.”

Naše tijelo moglo bi se usporediti s nekim velikim poduzećem koje već desetljećima uspješno posluje. A onda direktori i poslovođe odjednom prestanu zapošljavati i obučavati nove radnike, popravljati stare i nabavljati nove strojeve te voditi brigu o održavanju tvorničkih pogona. Poduzeće će ubrzo početi propadati. No zašto su svi ti rukovoditelji promijenili način rada koji je dotad sasvim dobro funkcionirao? Sa sličnim pitanjem suočavaju se i biolozi koji istražuju problem starenja. U knjizi The Clock of Ages piše: “Stručnjaci koji se bave istraživanjem starenja nikako ne mogu odgonetnuti jednu od najvećih zagonetki: Zašto se stanice prestaju umnožavati i počinju odumirati?”

Neki stručnjaci opisuju starenje kao “najsloženiji biološki problem”. Nakon nekoliko desetljeća istraživanja znanstvenici nisu uspjeli otkriti ni uzrok starenja, a kamoli lijek protiv njega. Godine 2004. časopis Scientific American objavio je izjavu 51 znanstvenika koji se bavi istraživanjem starenja. Ti su znanstvenici upozorili: “Na tržištu trenutno ne postoji ni jedan preparat protiv starenja za koji je pouzdano dokazano da može usporiti ili potpuno zaustaviti starenje ili čak dovesti do pomlađivanja.” Premda se zdravom prehranom i fizičkom aktivnošću može poboljšati zdravlje i smanjiti opasnost od prijevremene smrti uzrokovane bolešću, ne postoji nijedan preparat koji dokazano usporava starenje. Ovi nas zaključci podsjećaju na Isusove riječi koje nalazimo u Bibliji: “Tko od vas može time što se tjeskobno brine dodati svom životnom vijeku jedan lakat?” (Matej 6:27).

Rezimirajući sav napredak koji je postignut u borbi protiv starenja, ranije citirani dr. Medina piše: “Mi zapravo ne znamo odgovor na pitanje zašto starimo. (...) Prije nekoliko desetljeća počeli smo intenzivno tražiti lijek protiv raka, no još uvijek ga nismo pronašli, a proces starenja daleko je složeniji od procesa koji uzrokuju rak.”

Istraživanja o građi živih bića i uzrocima starenja nisu potpuno uništila nadu u produljenje životnog vijeka. Neki su znanstvenici na temelju istraživanja došli do neizbježnog zaključka koji je vrlo važan za razumijevanje starenja. Molekularni biokemičar Michael Behe piše: “U protekla četiri desetljeća suvremena biokemija otkrila je mnoge tajne o građi stanice. (...) Kao rezultat svih tih napora da se istraži stanica — da se istraži život na molekularnoj razini — jasno i glasno nameće se zaključak: Stvaranje!’” Netko je inteligentno stvorio sva živa bića. Naravno, Behe nije prvi došao do tog zaključka. Psalmist iz drevnog doba puno je razmišljao o građi ljudskog tijela i na temelju toga napisao: “Čudesno ja sam stvoren” (Psalam 139:14, Šarić).

Ako su sva živa bića stvorena, onda se nameće vrlo zanimljivo pitanje: Je li Bog, koji je sve stvorio, naumio da ljudi žive otprilike jednako dugo kao mnoge životinje ili je želio da žive dulje od njih?