VRLO je važno znati odgovor na to pitanje. Zašto je to važno? Zato što je Adamova i Evina neposlušnost Bogu utjecala na sve njihove potomke sve do našeg vremena. Biblija kaže: ‘Preko jednog čovjeka grijeh je ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili’ (Rimljanima 5:12). No kako je to što su prvi ljudi ubrali i pojeli plod s jednog drveta dovelo do tako tragičnih posljedica?

Kad je Bog stvorio Adama i Evu, smjestio ih je u prekrasan vrt koji je bio pun jestivog bilja i plodnog drveća. Samo s jednog drveta nisu smjeli brati plodove — “s drveta od znanja dobra i zla”. Budući da su imali slobodnu volju, Adam i Eva mogli su odlučiti hoće li biti poslušni Bogu ili postupati po svome. No Adam je bio upozoren: “U koji dan okusiš s [drveta od znanja dobra i zla], umrijećeš” (1. Mojsijeva 1:29; 2:17).

Bila je to zabrana koju nije bilo teško poštovati. Adam i Eva mogli su jesti plodove sa svakog drugog drveta u vrtu (1. Mojsijeva 2:16). Osim toga, Bog time nije pripisao Adamu i Evi nikakve neispravne sklonosti niti ih je lišio dostojanstva. Da je Bog zabranio zla djela kao što su spolno općenje sa životinjama ili ubojstvo, netko bi mogao reći da su savršeni ljudi imali određene zle sklonosti koje je trebalo obuzdati. No jedenje je prirodna potreba i zadovoljavanje te potrebe sasvim je na mjestu.

Je li zabranjeni plod simbolizirao spolni odnos, kao što to neki tvrde? Biblija ne podupire to gledište. Kao prvo, u vrijeme kad je Bog izrekao zabranu Adam je još bio sam i vjerojatno je nakon toga prošlo još neko vrijeme prije nego što je Bog stvorio Evu (1. Mojsijeva 2:23). Kao drugo, Bog je rekao Adamu i Evi: “Rađajte se i množite se, i napunite zemlju” (1. Mojsijeva 1:28). On im sigurno ne bi zapovjedio da prekrše njegov zakon, a potom ih osudio na smrt zato što su to učinili! (1. Ivanova 4:8). Kao treće, Eva je okusila plod prije Adama i tek je kasnije dala njemu da jede (1. Mojsijeva 3:6, NS). Stoga plod očito nije simbolizirao spolni odnos.

‘Drvo znanja’ bilo je doslovno drvo. No ono je simboliziralo Božje pravo da vlada nad ljudima koje je stvorio i odlučuje što je za njih dobro, a što zlo. Time što su pojeli plod s tog drveta Adam i Eva nisu samo počinili krađu — uzeli nešto što je pripadalo Bogu — već su ujedno na drzak način pokazali da žele biti neovisni o Bogu i sami sebi određivati moralna mjerila. Sotona je najprije slagao Evi da ona i njen muž ‘neće  umrijeti’ ako pojedu zabranjeni plod, a zatim je rekao: “Zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao Bog i znati što je dobro što li zlo” (1. Mojsijeva 3:4, 5).

No nakon što su pojeli plod, Adam i Eva nisu postali poput Boga i spoznali što je dobro, a što zlo. Doduše, Eva je rekla Bogu: ‘Zmija me prevarila’ (1. Mojsijeva 3:13). No ona je dobro znala Božju zapovijed i čak ju je ponovila zmiji, kojom se Sotona služio dok je s njom razgovarao (Otkrivenje 12:9). To pokazuje da je svjesno odlučila biti neposlušna Bogu (1. Mojsijeva 3:1-3). Za razliku od nje, Adam nije bio prevaren (1. Timoteju 2:14). Umjesto da je ostao vjeran Stvoritelju i poštovao njegovu zapovijed, poslušao je svoju ženu te je poput nje izabrao neovisnost o Bogu (1. Mojsijeva 3:6, 17).

Krenuvši putem neovisnosti, Adam i Eva nepovratno su izgubili dobar odnos s Jehovom, a posljedica njihovog grijeha bila je nesavršenost, koju su prenijeli na svoje potomke. Istina je da su živjeli još nekoliko stotina godina, no ‘u onaj dan’ u koji su sagriješili počeli su fizički slabiti i propadati, kao što se grana koja se odreže sa stabla suši i propada (1. Mojsijeva 5:5). Osim toga, prvi put u životu izgubili su unutarnji mir. Primijetili su da su goli i htjeli su se sakriti od Boga (1. Mojsijeva 3:7, 8). Mučio ih je osjećaj krivnje, osjećali su se nesigurno i bilo ih je sram. Zbog grijeha su postali nespokojni, a savjest ih je optuživala za neispravno postupanje.

Držeći se svoje riječi i svojih uzvišenih načela, Bog je s pravom osudio Adama i Evu na smrt te ih istjerao iz edenskog vrta (1. Mojsijeva 3:19, 23, 24). Tako su raj, sreću i vječni život zamijenili za grijeh, patnje i smrt. Kakvog li žalosnog obrata na samom početku ljudske povijesti! No odmah nakon što je Bog osudio Adama i Evu obećao je da će otkloniti sve štetne posljedice njihovog grijeha, a da pritom ne prekrši svoja pravedna načela.

Jehova je naumio omogućiti potomcima Adama i Eve da budu oslobođeni grijeha i smrti. Svoj je naum ostvario putem Isusa Krista (1. Mojsijeva 3:15; Matej 20:28; Galaćanima 3:16). Preko njega će Bog ukloniti grijeh i sve njegove posljedice, a čitavu će Zemlju pretvoriti u raj, što je i bio njegov prvobitni naum (Luka 23:43; Ivan 3:16).