U SRIJEDU 24. kolovoza 2005. u gradu New Orleansu (Louisiana, SAD) bilo je uobičajeno vruće i sparno. Alan je sa svojom obitelji otišao na nekoliko dana u Beaumont (Texas), koji se nalazi preko 300 kilometara zapadno od New Orleansa. Ponijeli su odjeću za pet dana. Alan kaže: “Nismo znali za uragan Katrinu koji je u to vrijeme nastajao istočno od Floride. No u petak uvečer već se vidjelo da će New Orleans zadesiti katastrofalni uragan 4. ili 5. kategorije.”

U nedjelju 28. kolovoza znalo se da će Katrina biti uragan najveće jačine. Gradonačelnik New Orleansa naredio je da se grad evakuira. Na glavnim prometnicama nastala je velika gužva zbog tisuća vozila koja su se sporo kretala u pravcu sjevera i zapada. Na tisuće ljudi koji nisu imali automobile pobjeglo je u skloništa ili natkriveni nogometni stadion Superdome. Bilo je i onih koji su odlučili ostati u svojim domovima.

Jehovin svjedok po imenu Joe također je ostao u svom domu. Bio je uvjeren da mu se neće ništa dogoditi ako ostane kod kuće. Tako je razmišljao zbog toga što prethodni uragani nisu bili tako opasni kao što su stručnjaci bili predviđali. “Mislio sam da mogu preživjeti”, kaže on. “No ubrzo sam promijenio mišljenje! Najednom je zapuhao strahovit vjetar i spustila se jaka kiša. Moja je kuća u tren oka ostala bez krova. Voda je počela rasti zastrašujućom brzinom — za samo tri sata narasla je na tri metra! Budući da je tako brzo poplavila prizemlje, morao sam se popeti na kat. Jako sam se uplašio kad sam čuo fijukanje vjetra i vidio da bi se zidovi mogli srušiti. Strop se počeo urušavati. Razmišljao sam o tome kako da se spasim.

‘Možda ću morati skočiti u uzburkanu vodu’, pomislio sam. No vani su se podizali jaki valovi. Na obližnjim ulicama vjetar je nosio pjenu valova. Znao sam da ću se vjerojatno utopiti ako skočim u vodu.”

Nakon nekog vremena stigli su spasioci koji su čamcem prevezli Joea do jednog mosta. U vodi ispod mosta plutali su leševi i izmet iz kanalizacije. Joe je jednu noć prespavao na krovu automobila. Potom je helikopterom i autobusom prebačen u Kulturni centar u New Orleansu. “Tamo su bili vrlo ljubazni prema meni”, kaže on. “U jednom trenutku skoro sam izgubio zdrav razum. Proganjala me misao: ‘Gdje ću nabaviti vodu kad popijem ovo što imam?’”

Joe sada shvaća da je mogao izbjeći sve te nevolje. “To mi je dobra pouka”, kaže on. “Kad idući put narede evakuaciju, ja ću prvi napustiti grad!”

U gradovima Biloxiju i Gulfportu, koji se nalaze na obali rijeke Mississippi, uragan je počinio ogromne materijalne štete i odnio mnogo života. Prema izdanju The New York Timesa od 31. kolovoza 2005, Vincent Creel, šef Ureda za odnose s javnošću u Biloxiju, rekao je: “Mnogi su se oglušili na naredbu o evakuaciji zato što su oni, ili njihovi domovi, preživjeli nalet uragana Camille”, koji se dogodio 1969. Smatra se da je uragan Camille bio jači od Katrine, no Katrina je ‘donijela sa sobom nezaustavljivu vodenu stihiju koja je bila nalik tsunamiju’, rekao je Creel.

Među građanima koji su se oglušili na upozorenja bila je i žena po imenu Inell, koja je većinu svog života provela u Biloxiju. Ona kaže: “Tijekom godina preživjeli smo mnoge oluje, pa stoga nisam bila previše zabrinuta zbog Katrine.” Inell je sa svojom 88-godišnjom svekrvom te sinom, kćeri i zetom odlučila ostati u obiteljskoj kući, koja je bila dobro sagrađena. S njima su ostala i njihova dva psa i tri mačke. Oluja se sručila na Biloxi 29. kolovoza, otprilike u 10 sati ujutro. Inell se prisjeća: “Primijetila sam kako voda polako prodire u jednu sobu u stražnjem dijelu kuće. Zatim je počela nadirati sa svih strana. Zbog sigurnosti smo odlučili otići u potkrovlje. No voda je sve više rasla. Morali smo napustiti potkrovlje jer smo se bojali da kasnije nećemo moći izaći. No kamo otići?

Moj je sin razderao mrežu protiv komaraca kako bismo mogli proći kroz prozor i isplivati na površinu vode izvan kuće. Nakon toga održavali smo se na površini držeći se za rub krova. Troje nas bilo je na desnoj strani kuće, a moja je kći otišla na lijevu stranu. U blizini kuće ugledala sam jedno veliko drvo. Sin, svekrva i ja otplivali smo do tog drveta i čvrsto se uhvatili za njega. Zatim sam začula kako me kći glasno doziva: “Mama! Mama!” Moj zet, koji je zadnji napustio potkrovlje, otplivao je do nje kako bi je spasio. Njih je dvoje uspjelo ući u čamac koji se prije nalazio u dvorištu, a sada je plutao u blizini kuće. Zvali su me da dođem u čamac, no ja se nisam  usudila plivati do njih kroz uzburkanu vodu. Na drvetu sam se osjećala sigurno i nisam htjela otići.

S drveta sam vidjela kako voda teče niz ulicu i oko kuće. Počela sam razmišljati o situaciji u kojoj sam se nalazila i bilo mi je žao što nisam poslušala upozorenje za evakuaciju.

Nakon nekog vremena voda se počela povlačiti, a mi smo se napokon svi zajedno našli u čamcu. Stiglo je vatrogasno vozilo kojim smo odvezeni u bolnicu. Bili smo duboko zahvalni Bogu što smo ostali živi!”

Posljedice uragana Katrine osjećale su se duž obale Meksičkog zaljeva. Na području od Louisiane na zapadu do Alabame na istoku uništene su tisuće kuća. No taj dio Sjedinjenih Država često pogađaju uragani. Stoga u posljednjih nekoliko godina Jehovini svjedoci imaju običaj unaprijed pripremiti plan evakuacije. Članovi 21 skupštine Jehovinih svjedoka iz New Orleansa i njegove okolice svake se godine upoznaju s planom evakuacije. To obično čine u lipnju, prije nego što počne sezona oluja i uragana. Zahvaljujući tome Jehovini svjedoci uglavnom znaju što trebaju učiniti ukoliko se nađu u opasnosti. No kako je plan za evakuaciju funkcionirao u slučaju uragana Katrine?

Čim su gradske vlasti objavile da grad treba evakuirati, starješine iz svih skupština stupili su u vezu s ostalim članovima skupštine kako bi ih potaknuli da napuste grad. Mnogi su napustili grad sa svojom obitelji ili prijateljima. Braća su se posebno potrudila kako bi starijima i bolesnima osigurala prijevoz i pružila drugu potrebnu pomoć. John, jedan od članova odbora za elementarne nepogode, rekao je: “Uvjeren sam da smo postupajući prema tom planu spasili mnoge živote.” Tako je većina Jehovinih svjedoka napustila grad prije oluje. Kako bi se što prije pružila pomoć pogođenim područjima, pod vodstvom američke podružnice Jehovinih svjedoka osnovani su odbori za elementarne nepogode.

Oko 16 000 ljudi iz pogođenih područja, većinom iz Louisiane, nalazilo se u sportskoj dvorani Astrodome u Houstonu (Texas). Tamo su dobili hranu, vodu i privremeni smještaj. Braća iz odbora za elementarne nepogode u Houstonu saznala su da među tim mnoštvom ima i Jehovinih svjedoka. No kako ih pronaći?

U petak 2. rujna nekoliko starješina Jehovinih svjedoka došlo je rano ujutro u Astrodome kako bi potražili braću koja su zbog uragana morala napustiti svoje domove. Zaprepastili su se kad su vidjeli tisuće muškaraca, žena i djece, od tinejdžera do sasvim malih beba. Svi su oni bili raštrkani po ogromnom stadionu. Na nogometnom igralištu bilo je tisuće poljskih kreveta i ljudi koji su strpljivo čekali da se riješe njihovi problemi. Mnogi su čekali u redovima za liječničku pomoć, a zdravstveni radnici brzo su prevozili bolesnike do vozila hitne pomoći.

“Osjećao sam se kao da sam u nekom izbjegličkom kampu”, rekao je Samuel, jedan od starješina koji su došli potražiti svoju braću, Jehovine svjedoke. Kako su u tolikom mnoštvu pronašli šačicu Jehovinih svjedoka? Najprije su hodali među redovima, noseći velike natpise kojima su pozivali Jehovine svjedoke da im se jave. Kad nakon tri sata nisu pronašli  nikoga od braće, zaključili su da trebaju učiniti nešto praktičnije. Zamolili su osoblje Crvenog križa da preko razglasa pročita obavijest: “Molimo sve krštene Jehovine svjedoke da dođu na istočni ulaz u prizemlju.”

Nakon toga braća su polako počela pristizati. Imala su širok osmijeh na licu. Samuel kaže: “Oči su im bile pune suza, a lica ozarena od sreće. Čvrsto su nas grlili i držali za ruke. Nisu nas puštali jer su se bojali da se ne izgube u mnoštvu.” U petak i subotu pronađeno je 24 braće i sestara, koji su potom odvedeni u prihvatni centar Jehovinih svjedoka.

Većina njih nije imala sa sobom ništa osim svoje prljave odjeće. Jedna Jehovina svjedokinja ponijela je sa sobom kutiju veličine kutije za cipele. U njoj je držala neke važne dokumente — sve što je uspjela spasiti od strašne oluje.

U Astrodomeu su mnogi prepoznali starješine kao propovjednike Jehovinih svjedoka te su im pristupili i zatražili od njih Bibliju i biblijsku literaturu. Ukupno su zatražili preko 220 Biblija. Braća su tom prilikom dijelila izdanje časopisa Probudite se! od 22. srpnja 2005, u kojem je izašla serija uvodnih članaka s aktualnom temom “Prirodne katastrofe — postaju li sve razornije?”

Među onima koji su preživjeli uragan bio je i jedan iskusni reporter, koji je ujedno glavni direktor jedne televizijske postaje u New Orleansu. Zbog prirode svog posla u životu je imao priliku vidjeti mnoge katastrofe. Taj se čovjek vratio u svoj dom u okrugu Jefferson (Louisiana) kako bi spasio bar nešto od svoje imovine. “Bio sam zaprepašten”, kaže on. “Uragan je  strašno poharao to područje. Na televiziji smo vidjeli poplavu koja je nastala kad su popustili nasipi i kad se voda počela izlijevati iz kanala. Jak vjetar također je uzrokovao ogromne štete. Zgrada u kojoj se nalazio moj stan potpuno je uništena. Posvuda ima plijesni i truleži, a zrakom se širi nesnosan smrad. Teško je uopće i zamisliti koliko sve to smrdi. Strašno, zaista strašno! No možemo biti sretni što smo ostali živi.”

Alan, koji je spomenut na početku članka, s vremenom se vratio u svoj dom u Metairieu, zapadnom predgrađu New Orleansa. I tamo je uragan počinio strahovite štete. “Bilo je strašno potresno vidjeti sve to”, kaže Alan. “Grad je izgledao kao da je na njega pala atomska bomba. Jedno je slušati vijesti na radiju ili gledati snimke na televiziji, a nešto sasvim drugo proći kroz svoje naselje i uživo vidjeti kako je sve uništeno  i porušeno do temelja. Teško je to shvatiti.

Posvuda se širio težak miris trulog mesa, miris smrti. Mnoge trgovine bile su potpuno uništene ili poplavljene. Na svakom uglu bili su policajci i vojnici. Imao sam dojam da se nalazim u ratnoj zoni.”

Gradske, državne i savezne vlasti organizirale su pružanje pomoći nastradalima. Za to je prvenstveno bila zadužena američka Savezna agencija za krizna stanja (FEMA). Neke druge organizacije također su pružile pomoć tisućama nastradalih. U pogođena područja poslane su ogromne količine hrane, odjeće i vode. FEMA je ubrzo počela pružati nastradalima i razne vrste financijske pomoći kako bi im omogućila da prežive prvih nekoliko dana ili tjedana. No što je u međuvremenu bilo s Jehovinim svjedocima?

Čim je počeo uragan, Jehovini svjedoci osnovali su timove za procjenu štete koji su trebali otići u pogođena područja te utvrditi koliko je domova i dvorana Jehovinih svjedoka oštećeno ili uništeno. No kako izvršiti tako ogroman zadatak? U Brooklynu je Vodeće tijelo Jehovinih svjedoka odobrilo da se pod vodstvom Odbora podružnice u Sjedinjenim Državama osnuju odbori za elementarne nepogode. Regionalni odbori za gradnju iz raznih dijelova Sjedinjenih Država pozvani su da pomognu u obnovi oštećenih objekata. * Što su oni dosad postigli?

Sedamnaestog veljače 2006. odbor za elementarne nepogode u Long Beachu (Mississippi) izvijestio je da je na njihovom području od 632 doma Jehovinih svjedoka koja su bila oštećena 531 već potpuno obnovljen i da treba obnoviti još 101 dom. Braća su pomagala i susjedima koji nisu Jehovini svjedoci. Na 17 dvorana krov je bio teško oštećen, no do sredine veljače 16 dvorana već je imalo novi krov. A što je izvijestio odbor iz Baton Rougea u Louisiani?

Taj odbor organizira radove na području Louisiane, gdje je uragan Katrina prouzročio najveće štete. Od 2 700 oštećenih domova Jehovinih svjedoka do sredine veljače potpuno je obnovljeno njih 1 119, tako da tamošnju braću još uvijek čeka mnogo posla. Ona ujedno pomažu svojim susjedima i članovima obitelji koji su se našli u teškoj situaciji. Uragan je teško oštetio 50 dvorana, a do veljače je 25 njih već bilo obnovljeno. U Texasu je grupa iz Houstona trebala obnoviti 871 dom koji je u rujnu oštetio uragan Rita. Braća su do 20. veljače završila radove na 830 domova.

Tisuće ljudi koji su osjetili razornu moć uragana Katrine naučilo je koliko je važno poslušati upozorenje i skloniti se na sigurno. Mnogi od njih složili bi se s ranije citiranim Joeom, koji je rekao: “Kad idući put narede evakuaciju, ja ću prvi napustiti grad!”

Jehovini svjedoci i dalje pružaju pomoć nastradalima u području Meksičkog zaljeva (Galaćanima 6:10). No oni im ne pružaju samo humanitarnu pomoć. Aktivnost Jehovinih svjedoka u 235 zemalja diljem svijeta prvenstveno je prepoznatljiva po objavljivanju upozorenja koje je daleko važnije od upozorenja na neku oluju. Biblija proriče da će Bog uskoro uništiti ovaj zao svijet, očistiti Zemlju i obnoviti je tako da izgleda kao što je on prvobitno i naumio. Ako želite saznati što Biblija uči o tom vremenu suda, obratite se Jehovinim svjedocima u području u kojem živite ili pišite na odgovarajuću adresu navedenu na 5. stranici ovog časopisa (Marko 13:10; 2. Timoteju 3:1-5; Otkrivenje 14:6, 7; 16:14-16).