NA GALILEJSKOM moru odigrali su se neki od najzanimljivijih događaja iz Isusove zemaljske službe. Na njemu je Božji Sin hodao po vodi i umirio olujne valove, a na njegovim je obalama na čudesan način nahranio tisuće ljudi i izliječio mnoge bolesne.

Godine 1986. u blizini drevnog Kafarnauma došlo je do iznimno zanimljivog otkrića. Na dnu Galilejskog mora pronađena je brodica koja je njime plovila još u Isusovo vrijeme. Kako je došlo do tog otkrića? Što na temelju njega možemo naučiti?

Razina Galilejskog mora bila se znatno smanjila budući da je nekoliko godina zaredom ukupna količina oborina bila niža od prosjeka i da je u ljeto 1985. nastupila velika suša. Osim toga, voda iz tog slatkovodnog jezera koristila se za navodnjavanje poljoprivrednih površina. Tako se razina vode znatno smanjila, uslijed čega su uz obalu nastali veliki muljeviti sprudovi. Dva brata iz jednog priobalnog sela zaključila su da je to idealna prilika da krenu u potragu za skrivenim blagom. Hodajući po muljevitoj obali pronašli su nekoliko brončanih novčića i starih čavala. A onda su u mulju ugledali neki jajoliki obris. Na tom je mjestu bila zakopana drevna brodica. Uistinu su pronašli blago!

Arheolozi nisu ni sanjali da bi na Galilejskom moru mogli pronaći brodicu staru 2 000 godina. Smatrali su da bi mikroorganizmi već odavno uništili tako staro drvo. No određivanje starosti drva pomoću radioaktivnog ugljika te kovani novac koji je pronađen na istom mjestu gdje i brodica naveli su stručnjake na zaključak da brodica potječe iz prvog stoljeća pr. n. e. ili prvog stoljeća n. e. Trup je, za divno čudo, bio prilično dobro očuvan. Kako je to moguće?

Izgleda da je brodica potonula na mjestu na kojem je jezero bilo prilično mirno, tako da je čitavi donji dio trupa bio postupno prekriven muljem. S vremenom se mulj stvrdnuo i usporio proces raspadanja drva. Tako je brodica bila dobro zaštićena otprilike 2 000 godina.

Kad su se počele širiti vijesti o tom izvanrednom otkriću, ljudi su to plovilo nazvali “Isusova lađa”. Naravno, nitko nije mislio da su upravo u toj lađi plovili Isus i njegovi učenici. No ona je zbog svoje starosti i sličnosti s lađama koje se opisuju u izvještajima iz Evanđelja postala vrlo zanimljiva povjesničarima i izučavateljima Biblije.

Brodica je dugačka 8,2 metra, a široka 2,3 metra. Njen je graditelj koristio metodu gradnje kod koje se najprije postavlja oplata broda. Umjesto da pričvršćuje daske na kostur brodice, on ih je spajao izravno na kobilicu i nizao jednu do druge kako bi napravio bočnu oplatu, koju je kasnije poprečno učvrstio rebrima. Ta se metoda obično primjenjivala u gradnji brodica namijenjenih plovidbi Sredozemnim morem. No galilejska je brodica vjerojatno bila tako građena da se mogla koristiti i za plovidbu jezerom.

Brodica je, po svemu sudeći, imala jedno križno jedro. Njena četiri vesla ukazuju na to da se posada sastojala od najmanje pet ljudi — četiri veslača i kormilara. Međutim, u brodici se moglo voziti i preko deset ljudi. Stoga lako možemo zamisliti ribarsku brodicu slične veličine dok čitamo izvještaj o sedam Isusovih učenika koji su lovili ribu kad su ugledali uskrsnulog Isusa (Ivan 21:2-8).

Galilejska brodica vjerojatno je na krmi imala mjesto na kojem su stajale velike ribarske  mreže. Umorni mornari mogli su se zavući pod taj natkriveni dio brodice i tamo se odmoriti. Vjerojatno se i Isus nalazio pod takvim natkrivenim dijelom brodice kad je za vrijeme jedne oluje “bio na krmi i spavao na jastuku” (Marko 4:38). Pretpostavlja se da je ‘jastuk’ na kojem je Isus spavao zapravo bila vreća s pijeskom koja se koristila kao balast. *

Zamislite da se vratite u prvo stoljeće i plovite na brodici poput ove. Što biste mogli vidjeti za vrijeme plovidbe Galilejskim morem? Vidjeli biste ribare kako bacaju mreže. Jedni se nalaze u malim čamcima, a drugi stoje u plitkoj vodi. Oni vješto bacaju mreže plivarice koje na rubovima imaju utege, a promjer im se kreće od šest do osam metara. Kad se mreže rašire po površini vode i potonu, u njih se hvata riba. Neki ribari izvlače mrežu na obalu, a neki skaču u more kako bi rukom izvadili ribu iz mreže ili pokupili utege i uhvatili mrežu za rubove te je zajedno s ribom podigli u čamac. Možda su Šimun i Andrija na sličan način ‘bacali svoje mreže’, kako to piše u Bibliji (Marko 1:16).

Malo dalje mogli biste vidjeti i grupu ribara koji živo razgovaraju, pripremajući se da bace mrežu potegaču. Ta mreža koja u vodi stoji okomito može biti dugačka 300 metara, a na sredini može biti široka i do osam metara. Na svakom kraju nalazi se uže pomoću kojeg se mreža vuče prema obali. Nakon što ribari odaberu mjesto na kojem će baciti mrežu, polovica njih izađe na obalu, držeći jedan kraj mreže. Kad brodica otplovi prema sredini jezera, mreža se do kraja raširi. Potom se brodica počne vraćati prema obali, a mreža postupno dobiva oblik polukruga. Nakon toga ostatak ribara izađe na obalu, držeći u rukama drugi kraj mreže. Dok se te dvije grupe približavaju jedna drugoj, vuku ribu prema obali (Matej 13:47, 48).

U daljini možete vidjeti i ribara koji lovi ribu na udicu. Isus je jednom rekao Petru da baci udicu u to isto jezero. Zamislite koliko se Petar iznenadio kad je ulovio ribu i otkrio da u ustima ima srebrni novčić čija je vrijednost točno odgovarala visini hramskog poreza koji je trebao platiti za sebe i Isusa (Matej 17:27).

U sumrak na Galilejskom moru zavlada tišina. A onda ribari odjednom počnu lupati nogama o dno brodice i pljuskati veslima po vodi kako bi stvorili što veću buku. Zašto to rade? Postavili su trostruku mrežu stajaćicu, pa prave buku kako bi uplašena riba zaplivala ravno u mrežu. Ta okomita mreža koja se ne vidi u mraku napravljena je tako da se riba lako u nju zaplete. Ribari u toku noći po nekoliko puta spuštaju mreže. Ujutro ih operu i stave da se suše. Možda su i ribari koji se spominju u izvještaju o čudesnom ulovu ribe iz Luke 5:1-7 koristili neku vrstu trostruke mreže stajaćice.

No vratimo se u današnje vrijeme. Što se dogodilo s pronađenom brodicom? Premda je ostala čitava, njen trup nije bio puno čvršći od razmočenog kartona. Stoga se nije mogla jednostavno izvaditi iz mulja. Bila bi velika šteta da se brodica koja je tako dugo odolijevala zubu vremena uništi prilikom vađenja! Budući da je postojala opasnost da razina Galilejskog mora ponovno poraste, oko brodice je podignut zaštitni nasip. Ispod trupa prokopani su tuneli i postavljeni potpornji od fiberglasa. Nakon što je pažljivo uklonjen mulj, brodica je izvana i iznutra prekrivena zaštitnim slojem poliuretanske pjene.

Zatim je taj krhki teret trebalo dopremiti do mjesta udaljenog tristotinjak metara na kojem je trebala započeti restauracija. Premda je poliuretanski oklop bio vrlo čvrst, drvo koje se u njemu nalazilo bilo je tako osjetljivo da se od jednog naglog trzaja moglo potpuno raspasti. No restauratori su vrlo domišljato riješili problem transporta. Iskopali su rupu u nasipu i pustili da kroz nju uđe voda. Tako je brodica, koja se sada nalazila u suvremenom zaštitnom oklopu, nakon mnogo stoljeća ponovno zaplovila Galilejskim morem.

Kasnije je sagrađen i betonski bazen u kojem je brodica bila smještena za vrijeme restauracije, koja je trajala 14 godina. Problem je nastao kad su u bazen dospjele ličinke komaraca. One su otežavale život svima koji su morali ući u vodu kako bi radili na restauraciji  brodice. No radnici su riješili taj problem na vrlo dosjetljiv način koji je bio poznat još u drevno doba. Stavili su u vodu nekoliko riba tilapija koje su pojele ličinke i očistile vodu.

Ubrzo zatim došlo je vrijeme da se brodica izvadi iz vode. No drvo je još uvijek bilo suviše osjetljivo da bi se moglo sušiti prirodnim putem. Voda kojom je drvo bilo natopljeno trebala se nadomjestiti nečim drugim. Restauratori su primijenili metodu sušenja kod koje je voda zamijenjena umjetnim voskom topivim u vodi. Time je omogućeno da se drvo osuši, a da pritom ne promijeni oblik.

Nakon što su bili završeni svi radovi, na svjetlo dana izašla je brodica koja je izgledala prilično skromno i jednostavno. Bila je sagrađena od 12 različitih vrsta drva. Što bi mogao biti razlog tome? Moguće je da je u ono vrijeme vladala nestašica drva. No prije bi se reklo da je vlasnik bio prilično siromašan. Brodica je mnogo puta bila popravljana, a na kraju je ostavljena na jezeru.

Premda galilejska brodica vjerojatno nije imala nikakve veze s Isusom, mnogi je smatraju izuzetno dragocjenom. Ona nam omogućava da se u mislima vratimo stoljećima unatrag i zamislimo kako je izgledao život na Galilejskom moru u vrijeme kad je Isus živio na Zemlji.