Vivci — svjetski putnici
ZAMISLITE da dva mjeseca polarnog ljeta provedete u arktičkoj tundri, u kojoj sunce gotovo nikad ne zalazi. No kad se počne približavati zima, krećete na put u Južnu Ameriku, Australiju ili na jug Afrike. Preostali dio godine stalno ste u pokretu i pretražujete obale svih kontinenata kako biste našli svoju omiljenu hranu. To je uobičajeni način života mnogih vivaka diljem svijeta. *
Vivci se vole hraniti u plićacima. Kad na sjevernoj hemisferi dođu hladni zimski mjeseci, oni se sakupljaju u blatnjavim riječnim ušćima, na pješčanim plažama, muljevitim sprudovima ili stjenovitim obalama na kojima gotovo nikad nema ljudi. U toplim ljetnim mjesecima, kada turisti hrle na plaže, većina vivaka seli se u arktičke i subarktičke krajeve. Tamo za vrijeme kratkog ljeta mogu uživati u miru i obilju hrane koja im je potrebna za podizanje mladih.
Vivci nemaju perje naročito živih boja, ali zato imaju izvanredne letačke sposobnosti i neobične šare na krilima kojima privlače pažnju brojnih ljubitelja ptica. “[Vivci] mogu letjeti tako nisko da vrhovima krila dodiruju površinu vode, a mogu se i vinuti do visine od šest ili više kilometara. Oni su uistinu vrhunski letači”, piše u knjizi Shorebirds—Beautiful Beachcombers.
Sigurnost u jatu
Vivci se često okupljaju na mjestima gdje ima mnogo hrane. Izgleda da se okupljaju u velika jata kako bi se bolje zaštitili od prirodnih neprijatelja. Ptice grabljivice, kao što je sivi sokol, često kreću u napad kad vide da se neka ptica odvojila od jata, no kad vide gusto zbijeno jato, obično odustanu od napada. Tisuće ptica koje budnim okom prate što se oko njih događa imaju više izgleda da na vrijeme spaze grabežljivce. Mnoge od njih okupljaju se u jata sačinjena od nekoliko vrsta vivaka.
Kad jato vivaka poleti put neba, to je uistinu veličanstven prizor. Stotine ili čak tisuće gusto zbijenih ptica kruže zrakom te se podižu i spuštaju kao da njima upravlja neka nevidljiva ruka. “Pravo je čudo što su tisuće ptica koje lete velikom brzinom tako vrhunski usklađene da u tren oka mogu promijeniti smjer kretanja”, piše u knjizi Handbook of the
Birds of the World. Proučavajući jata žalara cirikavaca snimljena ultrabrzom kamerom, ornitolozi su otkrili kako je dovoljno da samo jedna ptica krene u drugom smjeru, pa da ubrzo za njom krene čitavo jato.Putuju po cijelom svijetu
Neki vivci putuju u najudaljenije dijelove svijeta. Naprimjer, rđasti i bijeli žalari razmnožavaju se sjevernije od gotovo svih drugih ptica. Vivci se mogu naći u gotovo svim dijelovima svijeta i godišnje mogu prevaliti preko 30 000 kilometara.
Premda neki vivci u toku seobe lete preko oceana, oni ne znaju plivati i nikad se ne odmaraju na pučini. Stoga moraju imati ogromne rezerve “goriva” — razmjerno svojoj veličini, nose više goriva nego jumbo-jet, kojem prilikom polijetanja na gorivo otpada oko 40 posto ukupne težine. Odakle vivcima tolika energija?
“Crpe je iz zaliha masti koje stvaraju tako što se obilno hrane na muljevitim sprudovima. Zahvaljujući tome ljeti im se za nekoliko tjedana težina gotovo udvostruči”, objašnjava David Attenborough u knjizi The Life of Birds. “Zalihe masti u njihovom tijelu čak su veće nego što se može zaključiti po podacima o porastu njihove težine, jer ptice mogu smanjiti neke svoje unutarnje organe, naprimjer mozak i crijeva, kako bi imale više mjesta za dodatno ‘gorivo’ i kako ne bi previše dobile na težini.”
Posebno je zanimljiv primjer malog zlatara, koji putuje od Aljaske do Havajskog otočja. Osim izdržljivosti koja mu je potrebna da bi bez zaustavljanja preletio 4 500 kilometara, zlatar ima i nevjerojatnu sposobnost da nasred oceana pronađe Havaje. Istraživači su otkrili da je jedan mali zlatar prešao taj put za manje od četiri dana. Jedan je stariji zlatar više od 20 puta prevalio put od Aljaske do Havaja i natrag!
Kad ti izdržljivi putnici konačno stignu u arktičko područje,
u kojem se pare i donose na svijet mlade, čeka ih puno posla. U roku od dva tjedna moraju pronaći partnera za parenje, obilježiti svoj teritorij i saviti gnijezdo. Potom imaju otprilike tri tjedna za sjedenje na jajima te još tri tjedna za podizanje mladih. Krajem srpnja ponovno kreću na jug.Opasne seobe
Vivci su na svojim dugim putovanjima izloženi mnogim opasnostima. Jedna od najvećih opasnosti su lovci. U 19. je stoljeću prirodoslovac John James Audubon izvijestio da je jedna skupina lovaca u samo jednom danu ubila 48 000 američkih zlatara. Premda se ta vrsta zlatara s vremenom ponovno razmnožila, pretpostavlja se da ih danas u čitavom svijetu ima manje nego što ih je ubijeno toga dana.
No vivke još teže pogađa nestajanje močvarnih staništa. Oni se ne mogu lako prilagoditi na te promjene. “Vivci već tisućama godina uvijek imaju ista mjesta na kojima se razmnožavaju, odmaraju u toku seobe ili provode zimu, a danas ljudi tako lakomisleno uništavaju ta njihova staništa”, piše u knjizi Shorebirds—An Identification Guide to the Waders of the World. Preživljavanje milijuna vivaka ovisi o očuvanju nekoliko važnih staništa u kojima se zaustavljaju tijekom seobe.
Jedno od najvažnijih ptičjih staništa je zaljev Delaware, koji se nalazi na jugozapadnoj obali američke savezne države New Jersey. U njemu se u proljeće okupi stotinu tisuća rđastih žalara koji se hrane jajašcima rakova bodljaša. Te ptice imaju ogroman apetit jer su upravo završile “jedan od najdužih neprekidnih letova u ptičjem svijetu”. U roku od dva tjedna preletjele su 8 000 kilometara od jugoistoka Brazila do zaljeva Delaware, izgubivši pritom polovinu svoje tjelesne težine.
Borci za zaštitu prirode zalažu se za očuvanje staništa u kojima se vivci odmaraju u toku seobe. Možda se neko od njih nalazi u blizini vašeg doma. Ako vam se jednom pruži prilika da vidite jato vivaka kako kruži nad morskim valovima ili da čujete njihov prodoran zov, budite sigurni da to nikad nećete zaboraviti.
Prirodoslovac Arthur Morris imao je pravo kad je napisao: “Svi mi koji se bavimo istraživanjem vivaka imamo nešto zajedničko. Svi smo mi bezbroj puta stajali na pustim plažama i muljevitim sprudovima te gledali jata žalara kako kruže zrakom složno kao jedan, pokazujući svoje prekrasno tamno i snježnobijelo perje. Taj nas prizor svaki put ispuni divljenjem i strahopoštovanjem.”
^ odl. 3 Vivci su porodica ptica iz reda vivčarica (Charadriiformes). Porodica vivaka broji preko 200 vrsta.
[Slike na stranicama 16 i 17]
Vivci koji lete preko oceana moraju imati ogromne rezerve masnog tkiva jer se ne mogu odmarati na pučini
[Slika na stranicama 16 i 17]
Bijeli žalari okupljaju se u jata kako bi se zaštitili od grabežljivaca
[Slika na stranici 17]
Oštrigar
[Slika na stranici 17]
Crna prutka traži hranu u močvarama
[Zahvala na stranici 16]
Fotografije na vrhu i dnu stranice: © Richard Crossley/VIREO