MNOGI tvrde da znanost osporava biblijski izvještaj o stvaranju. No znanost zapravo ne osporava Bibliju, nego vjerovanja takozvanih kršćanskih fundamentalista. Neke od tih skupina tvrde kako Biblija uči da su Zemlja i čitav svemir stvoreni za šest dana koji su trajali po 24 sata i da se to dogodilo prije otprilike 10 000 godina.

No Biblija ne podupire to gledište. Kada bi ga podupirala, onda bi mnoga otkrića do kojih su znanstvenici došli u proteklih stotinjak godina doista dovela u pitanje istinitost Biblije. Pažljivo istraživanje biblijskog izvještaja pokazuje da on ni u čemu ne proturječi dokazanim znanstvenim činjenicama. Zato se Jehovini svjedoci ne slažu s  “kršćanskim” fundamentalistima i mnogim kreacionistima. Pogledajmo što Biblija doista naučava.

Izvještaj iz Prve knjige Mojsijeve, ili Knjige postanka, započinje jednostavnom, ali upečatljivom izjavom: “U početku stvori Bog nebo i zemlju” (1. Mojsijeva 1:1). Izučavatelji Biblije slažu se da taj redak govori o zasebnom događaju koji ne spada u ono što se događalo tijekom šest dana stvaranja, a opisano je od 3. retka nadalje. To je veoma važna činjenica. Prema uvodnim riječima Biblije, materijalni svemir i naš planet Zemlja postojali su neko neodređeno vrijeme prije nego što su započeli dani stvaranja.

Geolozi smatraju da je Zemlja stara otprilike 4 milijarde godina, a astronomi procjenjuju da bi svemir mogao biti star čak 15 milijardi godina. Mogu li ta otkrića — ili neka nova otkrića do kojih bi znanstvenici mogli doći u budućnosti — osporiti riječi iz 1. Mojsijeve 1:1? Ne mogu. Biblija ne navodi koliko su točno stari “nebo i zemlja”. Stoga znanost ne osporava točnost biblijskog teksta.

Koliko su trajali dani stvaranja? Je li svaki od njih trajao doslovna 24 sata? Budući da je Mojsije, pisac Prve knjige Mojsijeve, u jednoj kasnijoj prilici uzeo za primjer dan koji je uslijedio nakon Božjih šest dana stvaranja kako bi Izraelcima objasnio da i oni trebaju šest dana u tjednu raditi, a sedmi se dan odmarati, neki tvrde da je to dokaz da je svaki dan stvaranja trajao doslovna 24 sata (2. Mojsijeva 20:11). No da li riječi iz 1. Mojsijeve podupiru taj zaključak?

Nipošto. Poznato je da hebrejska riječ koja je u Bibliji prevedena s “dan” može ukazivati ne samo na razdoblje od 24 sata nego i na druga razdoblja koja traju duže ili kraće od 24 sata. Naprimjer, kada se Mojsije ukratko osvrnuo na Božja djela stvaranja, svih je šest dana stvaranja nazvao jednim danom (1. Mojsijeva 2:4, NS). Osim toga, Bog je prvog dana stvaranja ‘svjetlost nazvao dan, a tamu noć’ (1. Mojsijeva 1:5). Ovdje se samo jedan dio razdoblja od 24 sata naziva “dan”. Stoga je sasvim sigurno da Biblija ne podupire proizvoljno tumačenje da je svaki dan stvaranja trajao 24 sata.

No koliko su onda trajali dani stvaranja? Na temelju izvornih riječi koje su korištene u 1. i 2. poglavlju 1. Mojsijeve može se zaključiti da se radilo o prilično dugim vremenskim razdobljima.

Mojsije je izvještaj o stvaranju napisao na hebrejskom jeziku, a događaje je opisao onako kako bi ih opisao netko tko je sve to promatrao sa Zemlje. Te dvije činjenice, kao i spoznaja da je svemir postojao i prije nego što je započelo šest “dana”, odnosno razdoblja, stvaranja, uvelike nam pomažu u rješavanju spornih pitanja oko izvještaja o stvaranju. Na koji način?

Pažljivo razmatranje izvještaja iz 1. Mojsijeve pokazuje da su se određeni događaji koji su započeli u jednom “danu” stvaranja nastavili odvijati tijekom jednog ili više sljedećih “dana”. Naprimjer, Sunce je postojalo još prije nego što je započeo prvi “dan” stvaranja, no Bog je na neki način spriječio da njegova svjetlost dopire do površine Zemlje, možda tako što ju je obavio gustim oblacima  (Job 38:9). U toku prvog “dana” ta se barijera počela razilaziti, dopuštajući difuznoj svjetlosti da prodre kroz atmosferu. *

Drugog “dana” stvaranja atmosfera se očito nastavila razbistrivati, tako da je nastao prazan prostor između gustih oblaka na nebu i mora na Zemlji. Četvrtog “dana” stvaranja atmosfera se već bila toliko razbistrila da su se ‘na nebeskom svodu’ pojavili Sunce i Mjesec (1. Mojsijeva 1:14-16). Iz perspektive čovjeka koji bi te događaje promatrao sa Zemlje, Sunce i Mjesec postali su vidljivi. Sve se to odvijalo postupno.

Izvještaj iz 1. Mojsijeve nadalje kaže da se atmosfera nastavila razbistrivati te da su se petog “dana” pojavila leteća stvorenja — uključujući i kukce i stvorenja s opnastim krilima. No Biblija pokazuje da je šestog “dana” Bog još uvijek “stvarao sve divlje životinje poljske i sva leteća stvorenja nebeska” (1. Mojsijeva 2:19, NS).

Prema tome, jezik kojim je Biblija pisana dopušta mogućnost da su se u svakom “danu”, odnosno razdoblju, stvaranja neki značajni događaji odvijali postupno, a ne odjednom, te da su se neki od tih događaja nastavili odvijati i tijekom narednih “dana”.

Da li postupno pojavljivanje biljaka i životinja pokazuje da se Bog poslužio evolucijom kako bi stvorio mnoštvo različitih živih organizama? Naravno da ne. Biblija jasno kaže da je Bog stvorio sve osnovne “vrste” biljaka i životinja (1. Mojsijeva 1:11, 12, 20-25). Jesu li te izvorne biljne i životinjske “vrste” bile stvorene sa sposobnošću da se prilagođavaju promjenama životnih uvjeta? Što se točno podrazumijeva pod pojmom “vrsta”? Biblija o tome ne govori. Međutim, ona kaže da su živa stvorenja ‘provrvjela po vrstama svojim’ (1. Mojsijeva 1:21). Ta izjava ukazuje na to da unutar svake “vrste” postoji granica do koje se jedinke mogu razlikovati jedne od drugih. Fosilni nalazi i suvremena znanstvena istraživanja potvrđuju da se temeljne vrste biljaka i životinja čak ni kroz izuzetno dugačka vremenska razdoblja nisu gotovo nimalo promijenile.

Suprotno tvrdnjama nekih fundamentalista, 1. Mojsijeva ne kaže da je čitav svemir, uključujući i Zemlju te sva živa bića na njoj, stvoren u kratkom vremenskom razdoblju u relativno bliskoj prošlosti. Naprotiv, izvještaj o stvaranju svemira i pojavi života na Zemlji koji nalazimo u 1. Mojsijevoj slaže se s mnogim suvremenim znanstvenim otkrićima.

Mnogi znanstvenici zbog svojih nazora o svijetu i smislu života odbacuju biblijsku tvrdnju da je Bog stvorio sve što postoji. No zanimljivo je da je u Prvoj knjizi Mojsijevoj još u davno doba bilo zapisano da je svemir imao početak i da su se razni oblici života pojavili postupno, kroz duža vremenska razdoblja. Kako je Mojsije mogao prije oko 3 500 godina doći do takvih znanstveno točnih podataka? Za to postoji logično objašnjenje. Onaj tko je toliko moćan i mudar da stvori nebo i Zemlju sigurno je mogao pružiti Mojsiju točne znanstvene podatke koji su bili daleko ispred svog vremena. To daje poseban značaj biblijskoj tvrdnji da je ona ‘nadahnuta od Boga’ (2. Timoteju 3:16).