LJUDE svih rasa i kultura zanima što se s čovjekom događa nakon smrti. Možda ste i vi osjetili duboku bol zbog gubitka neke voljene osobe. Možda se pitate nastavljaju li umrle osobe živjeti negdje drugdje, jesu li pri svijesti i da li pate ili su spokojne. Možda razmišljate o tome možete li im nekako pomoći.

Mnogi religiozni ljudi vjeruju da mogu pomoći umrlima. Tako, naprimjer, hindusi spaljuju tijelo voljene osobe na obali rijeke Gangesa i prosipaju njen pepeo po rijeci, vjerujući da će zbog toga duša umrle osobe biti u vječnom blaženstvu. Na Dalekom istoku budisti spaljuju automobile, kuće, novac i odjeću od papira, vjerujući da će preminuli sve to moći koristiti na drugom svijetu. U Africi ljudi izlijevaju na grob alkoholna pića, vjerujući da će prinašanje takvih žrtava koristiti pokojniku.

Katolička vjera uči da čovjek koji se prije smrti nije pokajao za počinjeni “smrtni grijeh” prestaje biti u Božjoj milosti. Stanje u kojem se takav čovjek nalazi ‘označuje se riječju pakao’. S druge strane, katolicizam uči da se onaj tko je umro u Božjoj milosti može nadati ‘najvećoj i konačnoj sreći’ s Bogom na nebu, ali tek nakon što bude posve očišćen od grijeha. Stoga duša preminulog možda treba neko vrijeme provesti u čistilištu  kako bi bila izložena “čistilišnoj vatri”, što je kazna za grijehe koji se mogu oprostiti. No dok je preminuli u čistilištu, živi mu mogu pomoći tako da se mole za njega i naručuju mise za njega. Mise obično plaćaju prijatelji i članovi obitelji umrle osobe.

Razumljivo je da ljudi žele učiniti sve što mogu kako bi ublažili patnje koje njihovi voljeni možda proživljavaju. No kad bi se umrlima moglo pomoći, ne bi li onda Bog jasno objasnio kako to treba učiniti? Pogledajmo što Biblija kaže o tome mogu li živi pomoći mrtvima.

Svi navedeni običaji temelje se na vjerovanju u besmrtnu dušu, duhovni dio čovjeka koji nadživljava smrt tijela. Je li to vjerovanje u skladu s onim što uči Biblija? “Živi su svjesni toga da će umrijeti”, kaže ona, “a mrtvi nisu svjesni ničega, niti više imaju plaće, jer se spomen na njih zaboravio. I ljubavi njihove i mržnje njihove i ljubomore njihove nestalo je i nikad više neće imati udjela ni u čemu što će se činiti pod suncem. Sve što ti dođe pod ruku da činiš, čini to svom snagom svojom, jer nema rada ni razmišljanja ni znanja ni mudrosti u grobu, u koji ideš” (Propovjednik 9:5, 6, 10). Kao što pokazuje bilješka uz ovaj redak, u izvornom hebrejskom tekstu ovdje je upotrijebljena riječ “šeol”, koja ne označava doslovno mjesto za ukop, nego u prenesenom smislu ukazuje na zajedničko mjesto na koje odlaze umrli ljudi.

Govoreći o tome što se s čovjekom događa nakon smrti, psalmist je pod nadahnućem Božjeg duha napisao: “Duh njegov iziđe, a on se u prah svoj vraća — u taj dan propadnu misli njegove” (Psalam 146:4).

Ono što kaže Biblija pouzdano je i razumno. Što mislite, da li bi otac koji je pun ljubavi mučio svoju djecu, kažnjavajući ih zbog njihovih naslijeđenih grešnih sklonosti? (1. Mojsijeva 8:21). Naravno da ne bi. Zašto bi onda naš nebeski Otac činio takvo što? Kad su u starom Izraelu neki ljudi prihvatili poganski običaj da spaljuju svoju djecu i prinose ih na žrtvu lažnim bogovima, Jehova je osudio taj odvratni običaj, rekavši da ‘takvo što nikad nije zapovjedio, niti mu je to ikad na um došlo’ (Jeremija 7:31).

Posljedica čovjekovih grijeha je smrt, a ne mučenje u zagrobnom životu. “Plaća za grijeh je smrt”, kaže Biblija, a “tko je umro, oslobođen je od svojega grijeha” (Rimljanima 5:12; 6:7, 23).

Umrli ljudi ne pate. Oni su u stanju koje je nalik dubokom snu i nisu ničega svjesni — ne mogu osjećati ni radost ni tugu. Stoga je sasvim jasno da je sve što ljudi čine kako bi pomogli mrtvima u suprotnosti s onim što uči Biblija.

No to ne znači da će naši voljeni umrli zauvijek ostati u besvjesnom stanju. Naprotiv, oni imaju izglede za divnu budućnost.

Prije nego što je vratio u život svog voljenog prijatelja Lazara, Isus je rekao: “Idem ga probuditi” (Ivan 11:11). U jednoj drugoj prilici rekao je da će “svi koji su u grobovima čuti glas njegov i izaći” (Ivan 5:28, 29). Uskrsnulima će već biti oprošteni njihovi prijašnji grijesi i stoga neće morati ispaštati za ono što su učinili prije smrti. Oni će dobiti priliku da žive u savršenim uvjetima. Kakvog li divnog obećanja!

Ako vam se sviđa to obećanje, istražite je li ono pouzdano. Jehovini svjedoci rado će vam u tome pomoći.