U GRADOVIMA diljem svijeta, od Karachija do Lisabona, od Nairobija do Rio de Janeira, sve veći problem postaju otmice automobila. Riječ je o krađi automobila kod koje kradljivac prilazi osobi koja se nalazi u automobilu te joj pod prijetnjom oružjem otima vozilo. Prema podacima američkog Državnog ureda za pravosudnu statistiku, u razdoblju od 1993. do 2002. u Sjedinjenim Državama svake se godine dogodilo oko 38 000 takvih krađa automobila.

U Južnoafričkoj Republici, koja ima otprilike šest puta manje stanovnika nego Sjedinjene Države, otmice automobila još su učestalije — svake godine dogodi ih se više od 14 000. Nakon što pročitate nekoliko izvještaja o otmicama automobila, razumjet ćete zašto je to jedan od zločina kojih se mnogi ljudi najviše boje. Navest ćemo iskustva ljudi koji žive u Johannesburgu, najvećem gradu Južnoafričke Republike. Njihova iskustva mogu vam pomoći da saznate što trebate učiniti ako se ikad nađete u situaciji da vam netko želi oteti automobil ili, još bolje, što možete poduzeti kako biste izbjegli tu opasnost.

▪ “Moja prijateljica Susan i ja već smo godinu dana zajedno služile kao propovjednici dobre vijesti. Jedne srijede bile smo u službi i trebale smo još otići kod jedne osobe s kojom smo proučavale Bibliju, no prije toga parkirale smo se pod jednim drvetom uz cestu kako bismo popile čaj. Susan je izašla iz automobila da izvadi torbu iz prtljažnika. Nakon što mi je dodala šalicu, odnekud su se pojavila dva muškarca. Jedan od njih prislonio je pištolj na Susanin vrat. Nisam mogla vjerovati svojim očima. Pokušala sam izaći iz automobila,  no drugi me muškarac gurnuo natrag. Potom su i Susan natjerali da uđe u automobil. Jedan od njih sjeo je za volan i počeo voziti, a drugi nam je prijetio pištoljem. Mislila sam da će nas najvjerojatnije silovati ili ubiti” (Anika, mlada udana žena).

▪ “Bilo je sedam sati ujutro. Automobilom sam se vozio na posao. Zaustavio sam se na jednom križanju na kojem često stoje ljudi koji traže posao. Nisam obraćao pažnju na to što se oko mene događa sve dok mi kroz otvoreni prozor automobila netko nije uperio pištolj u vrat i rekao: ‘Izađi ili ću pucati!’ U tom trenutku odnekud se pojavio helikopter prometne službe. Misleći da je stigla policija, napadač je povukao okidač i pobjegao. Ustrijelio me u vrat i metak mi je oštetio leđnu moždinu. Zbog toga sam ostao paraliziran od vrata nadolje. Ruke i noge potpuno su mi nepokretne i uopće ih ne osjećam” (Barry, otac dječaka tinejdžerskog uzrasta).

▪ “Moja žena Lindsay i ja trebali smo otići na ručak. Čekao sam je u automobilu. Vrata automobila bila su zaključana, no prozori su bili malo otvoreni jer je bilo jako vruće. Dok sam sjedio za volanom i gledao ispred sebe, vidio sam dva muškarca koja su hodala s noge na nogu. Kad su došli na svega nekoliko koraka od mene, naglo su se razdvojili — jedan je krenuo prema lijevoj strani mog automobila, a drugi prema desnoj strani. U tren oka došli su do vrata, uperili u mene pištolje s obje strane automobila i počeli vikati što moram učiniti. Nakon što sam po njihovoj naredbi upalio motor, rekli su mi da izađem i sjednem na stražnje sjedalo. Jedan je sjeo za volan i počeo voziti, a drugi me prisilio da spustim glavu. ‘Navedi mi neki razlog zašto da te ne ubijem!’ rekao mi je. ‘Ja sam Jehovin svjedok’, uzvratio sam mu. On je nastavio govoriti da će me ubiti, a ja sam se stalno molio i mislio na svoju voljenu ženu. Pitao sam se kako će reagirati kad vidi da nema ni mene ni automobila” (Alan, otac i putujući nadglednik).

Ova iskustva pokazuju da se otmica automobila može dogoditi vrlo brzo i neočekivano. Ona također pokazuju koje situacije kradljivci često znaju iskoristiti za napad. U mnogim gradovima više nije sigurno čekati ili odmarati se u automobilu parkiranom uz cestu. Kradljivci bi vas mogli napasti i na križanjima, pa čak i na kolnom prilazu koji vodi do vaše kuće.

Na svu sreću, priča Anike i Susan imala je sretan završetak. Dok su ih otmičari vozili, one su im počele pričati o tome kako se bave propovijedanjem i poučavaju ljude o Bibliji. Izgleda da je to kod njih izazvalo grižnju savjesti. “Ispričali su se zbog otmice”, kaže Anika, “no rekli su da živimo u teškim vremenima i da su zato prisiljeni krasti i otimati automobile kako bi preživjeli. Mi smo im objasnile zašto Bog dopušta da ljudi pate i žive u siromaštvu.” Biblijska poruka dirnula ih je u srce te su odlučili vratiti Susan i Aniki novac i satove koje su im uzeli. Rekli su im da im neće učiniti ništa nažao. “Potom nam je jedan od njih počeo davati savjete o tome kako ubuduće možemo izbjeći takve napade”, prisjeća se Susan. “Morale smo im obećati da više nikad nećemo stati kraj ceste da popijemo čaj”, dodaje Anika. Zatim su, kao što su i obećali, zaustavili automobil, izašli iz njega, rado prihvatili ponuđenu biblijsku literaturu te pustili Susan i Aniku da se mirno odvezu svojim putem.

 Ranije spomenutom putujućem nadgledniku Alanu otmičari su naredili da izađe iz automobila kad su došli na neko pusto mjesto. Premda je izgubio vrijednu imovinu, bio je sretan što je ostao živ i što nije bio ozlijeđen. “Mislim da sam dobro prošao zato što sam bio spreman na suradnju, što nisam bio agresivan i što me nije uhvatila panika”, priča Alan. “No znam da sam trebao biti pažljiviji. Ovo me iskustvo naučilo da u današnje vrijeme, kad se bliži kraj posljednjih dana Sotoninog zlog svijeta, nikad ne smijemo biti neoprezni.” Sutradan su Alan i Lindsay ponovno otišli u isto područje kako bi nastavili propovijedati s članovima skupštine kod koje su taj tjedan bili u posjetu. Alan kaže: “Molili smo se i cijeli smo dan oprezno gledali oko sebe. Nije nam bilo lako, no Jehova nam je dao ‘iznimnu snagu’” (2. Korinćanima 4:1, 7).

Najteže je prošao Barry, koji je već 11 godina u invalidskim kolicima. Lijepo je to što je zadržao pozitivan stav i nije dopustio da zbog onog što mu se dogodilo postane ogorčen. Barry i dalje čvrsto vjeruje u obećanje Jehove Boga da će uspostaviti pravedni novi svijet (2. Petrova 3:13). On i dalje redovito pohađa kršćanske sastanke i koristi svaku priliku da govori drugima o svojoj vjeri. “Uvijek mi je bila radost služiti Jehovi”, kaže on. “Premda sam u invalidskim kolicima i u velikoj mjeri ovisim o drugima, često razmišljam o tome što je sve Jehova učinio za mene i to mi pomaže da izdržim. Uskoro će doći kraj ovom zlom svijetu. Bit će uistinu divno kad budem ponovno mogao hodati!” (Izaija 35:6; 2. Timoteju 3:1-5).

U Južnoafričkoj Republici uvedene su zaštitne mjere koje su dovele do smanjenja broja otmica automobila. No taj je problem i dalje prisutan i sve više uzima maha u nekim drugim dijelovima svijeta. Pravi kršćani znaju da samo Božje Kraljevstvo može stati na kraj svim vrstama kriminala i nasilja (Psalam 37:9-11; Matej 6:10).