SASVIM je normalno da želiš lijepo izgledati. Isto tako, vjerojatno želiš utjehu kad si zbog nečeg uznemirena ili tužna. Ni u tome nema ništa loše. No ako se ponašaš poput ovdje citiranih djevojaka, to bi moglo značiti da imaš problema s ishranom. Ako je tako, znaj da nisi jedina. Ustvari, milijuni mladih osoba — uglavnom djevojaka — pate od nekog poremećaja u prehrani. *

Upoznajmo se malo bolje s problemom anoreksije, bulimije i prejedanja. Svaki od tih poremećaja ima specifične simptome, no zajedničko im je to što osobe koje od njih pate imaju nezdravi odnos prema hrani. Ako kod sebe prepoznaš simptome nekog od tih poremećaja, budi uvjerena da situacija u kojoj se nalaziš nije bezizlazna. I ti se možeš oporaviti!

▪ ANOREKSIJA. Kad se djevojka koja pati od anoreksije pogleda u ogledalo, ma koliko ona bila mršava, uvijek će vidjeti debelu osobu. Osim toga, ona često pribjegava krajnje neobičnim metodama mršavljenja. “Postala sam opsjednuta zbrajanjem kalorija”, rekla je jedna djevojka koja je patila od anoreksije. “Znala sam za cijeli tjedan pažljivo isplanirati što ću jesti. Kad god bih pomislila da sam unijela u organizam previše kalorija,  počela bih preskakati obroke i intenzivno vježbati. Uzimala sam po šest laksativa na dan.”

Simptomi anoreksije ubrzo postaju vidljivi. Pored uobičajenog gubitka težine, mogu se pojaviti i neki drugi simptomi, kao što su opadanje kose, suha koža, iscrpljenost i osteoporoza. Menstruacije mogu postati neredovite ili čak izostati nekoliko mjeseci zaredom.

Možda smatraš da ti simptomi nisu zabrinjavajući, no imaj na umu da je anoreksija opasna po život. Jedno istraživanje pokazalo je da čak 10 posto osoba koje pate od anoreksije s vremenom umre od tog poremećaja — izravni uzrok najčešće je prestanak rada nekog organa ili neki drugi problem povezan s nepravilnom ishranom.

▪ BULIMIJA. Djevojka koja pati od bulimije ne gladuje, nego se prejeda. Ponekad za samo dva sata unese u organizam čak 15 000 kalorija, koliko bi zdrava osoba mogla pojesti za otprilike tjedan dana. Potom izbacuje hranu iz organizma. To obično čini tako da se prisiljava na povraćanje, uzima laksative (sredstva koja pospješuju pražnjenje crijeva) ili diuretike (sredstva koja potiču izlučivanje mokraće).

Osoba koja pati od bulimije obično se prejeda kad je nitko ne vidi. “Kad bih došla iz škole i vidjela da nikog nema kod kuće, obično bih počela mahnito jesti”, kaže jedna djevojka. “Kasnije bih pažljivo sakrila sve dokaze.” No nakon prejedanja ta je djevojka osjećala grižnju savjesti. Ona kaže: “Bila sam jako nezadovoljna sobom, no znala sam da lako mogu ispraviti to što sam učinila. Otišla bih u kupaonicu i povratila sve što sam pojela. Tada bih osjetila olakšanje i vratilo bi mi se samopouzdanje.”

Unatoč naizglednim prednostima, takav način pražnjenja želuca i crijeva zapravo je vrlo opasan. Zloupotreba laksativa oštećuje sluznicu crijeva, a može dovesti i do upale ili infekcije. Često povraćanje može dovesti do dehidriranosti, kvarenja zuba, oštećenja jednjaka, pa čak i srčanog udara.

▪ PREJEDANJE. Ovaj je poremećaj sličan bulimiji. Djevojka koja pati od tog poremećaja također ima naviku puno jesti. Razlika je u tome što ona nakon jela ne izbacuje hranu iz organizma. Zbog toga može biti gojazna. No neke djevojke nakon prejedanja gladuju ili intenzivno vježbaju. Kad osoba na taj način regulira svoju tjelesnu težinu, članovi njene obitelji i prijatelji možda uopće ne slute da ona pati od poremećaja u prehrani.

Kao i osobe koje pate od anoreksije i bulimije, osoba koja pati od poremećaja prejedanja ima nezdravi odnos prema hrani. Govoreći o sebi i drugim osobama koje pate od tog poremećaja, jedna je djevojka rekla: “Hrana je naš tajni prijatelj. Ona je možda i naš jedini prijatelj.” Jedna druga djevojka kaže: “Dok jedeš, ništa ti drugo nije važno. Čini ti se da je hrana najvažnija stvar na svijetu. Ona ti pruža utjehu. No nakon prejedanja nastupa osjećaj krivnje i potištenost.”

 Prejedanje je opasno, čak i ako nakon njega ne slijedi prisilno povraćanje ili pražnjenje crijeva. Taj poremećaj može dovesti do dijabetesa, visokog krvnog tlaka, srčanih oboljenja i raznih drugih bolesti. Prejedanje može dovesti i do ozbiljnih emocionalnih problema.

Naravno, većina osoba koje žele smršaviti ili poboljšati svoju fizičku kondiciju ne pati od poremećaja u prehrani. No nakon što si pročitala gore navedene opise, možda si pomislila: Prijeti li i meni opasnost da obolim od nekog poremećaja u prehrani? Ako je tako, upitaj se:

• Sramim li se svojih navika prehrane ili svog ponašanja pri jelu?

• Skrivam li ih od drugih?

• Je li mi hrana postala najvažnija stvar u životu?

• Važem li se više nego jednom dnevno?

• Jesam li sklona isprobavati neke opasne načine mršavljenja?

• Jesam li se ikad prisiljavala na povraćanje ili koristila laksative i diuretike?

• Utječu li moje navike prehrane na moje odnose s drugim ljudima? Volim li provoditi vrijeme s društvom ili više volim biti sama kako bih mogla potajno jesti i potom povraćati hranu ili uzimati laksative?

Ako odgovori na ova pitanja pokazuju da imaš problema s prehranom, upitaj se:

▪ Jesam li doista sretna s takvim načinom života?

No što možeš poduzeti?

Kao prvo, trebaš sama sebi priznati da imaš problem. “Nakon što sam o svemu dobro razmislila”, kaže Danijela, “shvatila sam da imam iste osjećaje i navike kao djevojke koje pate od anoreksije. Bilo mi je strašno suočiti se s činjenicom da se i ja tako ponašam.”

Kao drugo, obrati se Jehovi u molitvi i reci mu s kakvim se problemom suočavaš. * Moli ga da ti pomogne otkriti uzroke problema kako bi ga lakše mogla nadvladati. Možeš se moliti poput Davida, koji je rekao: “Pronikni u nutrinu moju, Bože,  i upoznaj srce moje! Ispitaj me i upoznaj tjeskobne misli moje, vidi ima li u meni išta što me navodi na put pogubni i vodi me putem vječnim!” (Psalam 139:23, 24).

S druge strane, možda se uopće ne želiš izliječiti. Možda si se toliko navikla na poremećaj od kojeg patiš da si na neki način postala ovisna o njemu. To je još jedan problem u vezi s kojim se trebaš moliti Jehovi. Danijela je također trebala to učiniti. Ona iskreno kaže: “U početku se zapravo nisam htjela izliječiti. Zato sam se morala moliti kako bih dobila želju da ozdravim.”

Kao treće, razgovaraj o svom problemu s majkom, ocem ili nekom drugom odraslom osobom koja ti može pomoći. Odrasle osobe kojima je stalo do tebe neće te ponižavati. Naprotiv, one će se truditi oponašati Jehovu, za kojeg Biblija kaže: “Nevolju nevoljnikovu on ne prezire niti mu se ona gadi. Lice svoje nije okrenuo od njega i čuo ga je kad je k njemu za pomoć zavapio” (Psalam 22:24).

Naravno, put do izlječenja nije lak. U nekim slučajevima potrebna je i stručna pomoć. * No važno je pokrenuti stvari s mrtve točke. Jedna djevojka koja je patila od bulimije odlučila je to učiniti. Ona kaže: “Jednog dana shvatila sam da sam zapravo postala ovisna o prejedanju i povraćanju. Nisam bila sigurna mogu li prestati s tim. Nakon puno premišljanja učinila sam najteži korak u svom životu. Zatražila sam pomoć.”

I ti možeš to učiniti!