IZVJEŠTAJI o takvim neredima mogu se naći i u današnjim novinama. No ovaj se izgred dogodio prije gotovo 2 000 godina, za vladavine cara Nerona. Rimski povjesničar Tacit opisao je nerede do kojih je došlo u amfiteatru u Pompejima kad su se za vrijeme gladijatorske borbe stanovnici Pompeja sukobili s navijačima iz obližnjeg grada Nucerije.

U prvom stoljeću zabava je imala važnu ulogu u životu mnogih ljudi. Svaki veći grad u Rimskom Carstvu imao je kazalište, amfiteatar ili cirkus u kojem su se održavala sportska natjecanja, a neki su imali i sva tri objekta. “Natjecanja su donosila strahovite opasnosti i uzbuđenja (...) [te] neprestano prolijevanje krvi”, stoji u knjizi Atlas of the Roman World. Vozači bojnih kola međusobno su se razlikovali po boji odjeće, a svaka skupina natjecatelja predstavljala je određenu političku ili društvenu klasu. Navijači su pokazivali silno oduševljenje kad bi se na borilištu pojavili njihovi omiljeni natjecatelji. Vozači bojnih kola dobivali su basnoslovne novčane nagrade te su bili toliko popularni da su ljudi ukrašavali svoje kuće njihovim slikama.

U gradovima su se priređivale i krvave gladijatorske borbe te borbe ljudi s divljim životinjama, u kojima su ljudi ponekad bili nenaoružani. Povjesničar Will Durant kaže da su se “osuđeni zločinci, koji su ponekad bili zaodjenuti u životinjske kože kako bi nalikovali životinjama, izvodili pred zvijeri koje se za tu priliku namjerno izgladnjivalo. U takvim slučajevima zločinci su umirali u strahovitim mukama.”

Ljudi koji su uživali u takvoj izopačenoj zabavi doista su bili “zamračena uma” te su pokazivali da su ‘izgubili svaki osjećaj za ono što je čestito’ (Efežanima 4:17-19). U drugom stoljeću Tertulijan je napisao: “Među [kršćanima] nikad se ne spominje, ne vidi i ne čuje ništa što ima veze s divljaštvom cirkusa, besramnošću kazališta [i] zvjerstvima koja se događaju u areni.” U današnje vrijeme pravi kršćani također se klone nasilne zabave — bilo da se ona nudi putem literature, televizije, kompjuterskih igara ili nekog drugog medija — jer imaju na umu da Jehova mrzi “onoga tko ljubi nasilje” (Psalam 11:5).