ROĐEN sam 1956, kao drugo od ukupno devetoro djece. Moji su roditelji bili kršćani. Živjeli smo u Ileshi, gradu na jugozapadu Nigerije. Moj je otac bio odgojen kao katolik, no 1945. od svog je strica dobio knjigu Harfa Božja. * Nakon što ju je pročitao, otac je potražio Jehovine svjedoke. Krstio se 1946, a ubrzo nakon njega krstila se i majka.

Još uvijek se sjećam kako sam u djetinjstvu iskreno vjerovao u Jehovu i rado išao s roditeljima u službu propovijedanja. Sa mnom je Bibliju proučavao moj otac, a ponekad je to činila i Alice Obarah, čiji je muž bio putujući nadglednik u našem kraju. Moji su roditelji željeli da postanem punovremeni propovjednik. No mama mi je savjetovala da najprije završim srednju školu.

Ubrzo nakon što sam krenuo u srednju školu, u dobi od 16 godina sprijateljio sam se s učenicima koji nisu cijenili biblijska načela. Ta me greška skupo koštala! Ubrzo sam počeo pušiti i nemoralno živjeti. Bilo mi je jasno da moj novi način života nije u skladu s poukama koje sam dobivao na kršćanskim sastancima i zato sam prestao pohađati sastanke te propovijedati od kuće do kuće. To je jako pogodilo moje roditelje, no ja više nisam mario za to kako se drugi osjećaju.

Nakon što sam završio samo dvije godine srednje škole, odselio sam se od kuće i počeo živjeti s prijateljima iz susjedstva. Ponekad bih se krišom vratio kući, uzeo nešto hrane i ponovno pobjegao. Moj je otac bio jako žalostan. Prestao mi je plaćati školarinu, nadajući se da će me to potaknuti da se urazumim.

No otprilike u to vrijeme dobio sam stipendiju. Iz Škotske sam dobivao novac za školarinu, a ponekad i razne poklone ili novac za neke druge potrebe. U međuvremenu su i dva moja brata prekinula veze s Jehovinim svjedocima. Sve je to donijelo mojim roditeljima neizrecive patnje. Mama me nekoliko puta plačući molila da se urazumim. Premda sam osjetio grižnju savjesti, nisam promijenio svoje ponašanje.

Nakon što sam 1977. završio školu, otišao sam u Lagos i tamo se zaposlio. Ubrzo sam na protuzakonit način zaradio neki novac i kupio taksi. Budući da sam kao taksist dobro zarađivao, počeo sam se drogirati i provoditi puno vremena po noćnim klubovima i javnim  kućama. No ubrzo mi je dosadio život u Lagosu, pa sam se 1981. preselio u London. Odatle sam otišao u Belgiju, gdje sam radio u jednom restoranu i išao na satove francuskoga. Međutim, većinu vremena bavio sam se trgovinom automobilima i elektronskom opremom, koje sam na protuzakonit način slao u Nigeriju.

Moj je otac pisao podružnici Jehovinih svjedoka u Belgiji te zamolio braću da me posjete i pokušaju me zainteresirati za proučavanje Biblije. No svaki put kad bi Jehovini svjedoci došli na moja vrata, ja bih im rekao da ne želim s njima razgovarati. Počeo sam ići u jednu drugu crkvu u kojoj smo nakon bogoslužja znali jesti, piti i organizirati sportska natjecanja.

Godine 1982. brodom sam poslao u Nigeriju jedan skupi, luksuzni automobil te sam otputovao u nigerijsku luku kako bih se pobrinuo da sve dobro prođe na carini. No nigerijski su carinici otkrili da su carinske isprave bile krivotvorene i tako sam završio u zatvoru, gdje sam ostao oko 40 dana. Bio sam pušten nakon što je otac za mene platio jamčevinu. Budući da mi je trebao novac za sudske troškove, vratio sam se u Belgiju s nekom robom koju sam namjeravao prodati te s nekoliko kilograma marihuane. Nakon što sam bio oslobođen optužbe za krivotvorenje carinskih dokumenata, počeo sam se baviti preprodajom droge.

Za vrijeme jednog putovanja policija me uhapsila u Nizozemskoj. Službenici ureda za useljenike odmah su me deportirali i poslali me avionom u Nigeriju. U avionu sam upoznao još nekoliko ljudi koji su se bavili preprodajom droge. Udružili smo se i počeli zajedno trgovati drogom. U siječnju 1984. preselio sam se u jednu drugu afričku zemlju. Budući da sam znao francuski, jezik koji se govori u toj zemlji, ubrzo sam se sprijateljio s policajcima, vojnicima i službenicima iz ureda za useljenike. To nam je omogućilo da uvozimo u tu zemlju na tisuće kilograma marihuane.

Nakon nekog vremena ponovno sam upao u probleme. Jedan vojni zapovjednik koji mi je trebao pomoći da prenesem drogu preko granice nije na vrijeme stigao na aerodrom i tako sam bio uhapšen. Policajci su me toliko tukli i mučili da sam pao u nesvijest. Potom su me odvezli u bolnicu i ostavili me ondje, misleći da neću preživjeti. No ipak sam ostao živ! Kasnije sam bio izveden pred sud te sam na kraju završio u zatvoru.

Dok sam bio u zatvoru, jedan prijatelj kojeg sam zamolio da se brine za moju kuću prodao je svu moju imovinu i netragom nestao. Stoga sam nakon izlaska iz zatvora odmah počeo prodavati marihuanu kako bih zaradio za život. No deset dana kasnije policija me opet uhapsila. U zatvoru sam proveo tri mjeseca. Kad sam izašao iz zatvora, bio sam tako slab i bolestan da sam ponovno skoro umro. No nekako sam se uspio vratiti u Lagos.

U Lagosu sam se našao s nekim ljudima s kojima sam već prije surađivao u trgovini drogom. Zajedno smo otputovali u Indiju, gdje smo kupili heroina u vrijednosti od 600 000 dolara. Iz Bombaya (danas Mumbai) otputovali smo u Švicarsku, a zatim u Portugal i na kraju u Španjolsku. Svi smo zaradili prilično mnogo novca i vratili se u Lagos različitim putevima. Potkraj 1984. prodao sam još jednu pošiljku droge. Sanjao sam o tome da zaradim milijun dolara, odselim se u Sjedinjene Države i počnem mirno živjeti.

Godine 1986. sakupio sam sav novac koji sam dotad uštedio te sam u Lagosu kupio čisti heroin. Odnio sam ga u jednu drugu zemlju, no ondje je on završio u rukama jednog pohlepnog preprodavača koji mi ga nikad nije platio. U strahu za goli život vratio sam se u Lagos, ne rekavši nikome što se dogodilo. Bio sam potpuno uništen, ne samo financijski nego i emocionalno. Tada sam počeo ozbiljno razmišljati o smislu života. Pitao sam se: ‘Zašto stalno doživljavam takve uspone i padove?’

Ubrzo nakon toga jedne sam se noći pomolio Jehovi za pomoć. Sutradan ujutro na vrata mi je pokucao jedan stariji čovjek sa svojom ženom. Bili su to Jehovini svjedoci. Mirno sam ih saslušao i uzeo od njih časopis. “Moji su roditelji Jehovini svjedoci”, rekao sam im. “Nekad je Alice Obarah sa mnom proučavala Bibliju.”

 Taj stariji čovjek, P. K. Ogbanefe, odgovorio mi je: “Dobro poznajemo bračni par Obarah. Oni sada služe u nigerijskoj podružnici u Lagosu.” Brat Ogbanefe i njegova žena potaknuli su me da posjetim bračni par Obarah. Susret s njima jako me ohrabrio. Nakon toga brat Ogbanefe počeo je sa mnom proučavati Bibliju i ja sam ubrzo počeo mijenjati svoj iskvareni način života. No to nije bilo nimalo lako. Budući da sam se dugo vremena drogirao, bilo mi je teško nadvladati tu naviku. Međutim, bio sam čvrsto odlučio dovesti svoj život u red.

U to vrijeme suočavao sam se s mnogim kušnjama i pritiscima. Moji tobožnji prijatelji dolazili su k meni s vrlo primamljivim ponudama. Jedno sam vrijeme čak ponovno počeo pušiti i vratio se nemoralnom životu. No obratio sam se Jehovi u molitvi i rekao mu sve što mi leži na srcu. Ubrzo sam shvatio da su me prijatelji iz svijeta naveli da krenem krivim putem i da mi oni zapravo ne mogu pomoći. Postalo mi je jasno da moram napustiti Lagos ako želim duhovno napredovati. Bilo me je stid vratiti se kući u Ileshu. No nakon nekog vremena napisao sam pismo svom ocu i starijem bratu te ih upitao mogu li se vratiti kući.

Otac je rekao da će me drage volje primiti natrag, a brat mi je obećao da će mi pomoći u financijskom pogledu. Tako sam deset godina nakon što sam napustio roditeljski dom ponovno došao kući. Kod kuće su me svi srdačno dočekali. Majka je uzbuđeno rekla: “Hvala ti, Jehova!” Otac je te večeri stigao kući i rekao mi: “Jehova će ti pomoći.” Kad se cijela obitelj našla na okupu, otac se obratio Jehovi, moleći ga da mi pomogne sada kad sam se vratio i odlučio ponovno vršiti njegovu volju.

Nastavio sam proučavati Bibliju i brzo sam napredovao. Krstio sam se 24. travnja 1988. Odmah sam počeo puno ići u službu propovijedanja. Prvog studenoga 1989. počeo sam služiti kao pionir, odnosno propovjednik koji puno vremena posvećuje službi propovijedanja. Godine 1995. dobio sam poziv da pohađam deseti razred Škole za organizacijsko osposobljavanje u Nigeriji. Potom sam u srpnju 1998. dobio zadatak da kao putujući nadglednik posjećujem skupštine Jehovinih svjedoka. Godinu dana kasnije upoznao sam Ruth, koja je postala moja voljena žena i suputnica.

I drugi članovi moje obitelji dobro su duhovno napredovali. Jedan moj brat, koji je također neko vrijeme prestao služiti Jehovi, krstio se i sada opet služi pravome Bogu. Drago mi je što je naš otac doživio da se mi vratimo u istinu. On je sve do svoje smrti s radošću služio u skupštini kao sluga pomoćnik. Umro je 1993. u dobi od 75 godina. Moja majka i dalje revno služi Jehovi u Ileshi.

U težnji za stjecanjem bogatstva proputovao sam 16 zemalja Europe, Azije i Afrike. Pritom sam nanio sebi mnoge patnje (1. Timoteju 6:9, 10). Kad se osvrnem na svoj život, duboko žalim zbog toga što sam veliki dio svoje mladosti potrošio na drogu i nemoralan život. Žao mi je što sam time nanio bol Jehovi Bogu i svojoj obitelji. Međutim, zahvalan sam Bogu što sam ostao živ i vratio se na pravi put. Čvrsto sam odlučio ostati vjeran Jehovi i služiti mu zauvijek.