NA ULICAMA Addis Abebe — glavnog grada Etiopije, koja zauzima 16. mjesto na popisu najgušće naseljenih zemalja svijeta — magarci odavno služe kao važno “prijevozno sredstvo”. Vozači automobila većinom su se naviknuli na magarce i svjesni su da oni točno znaju kamo trebaju ići te da mogu biti jako tvrdoglavi. Magarci se ne plaše prometne gužve i nemaju običaj gledati oko sebe, pa stoga njihovi široki tereti znaju biti opasni za prolaznike. Zato ako ne želite da vas okrzne ugljen, sušena kravlja balega ili bilo koji drugi teret koji nose na leđima, bilo bi dobro da im se sklonite s puta!

Prema nekim procjenama, u Etiopiji ima oko pet milijuna magaraca — otprilike 1 magarac na 12 stanovnika. Milijuni Etiopljana žive u zabačenim predjelima, na vrhovima gora između kojih se pružaju duboki klanci. U unutrašnjosti zemlje nalazi se visoki ravnjak koji je ispresijecan mnogobrojnim rijekama. Gradnja mostova, pa čak i neasfaltiranih cesta koje bi vodile do zabačenih sela bila bi prevelik izdatak ne samo za Etiopiju nego i za bilo koju drugu zemlju koja se suočava sa sličnim problemima. Zato se u tim područjima često koriste magarci. Budući da su izdržljivi i sigurni na nogama, idealni su za putovanje gorskim predjelima.

Magarci dobro podnose sve vrste klimatskih uvjeta koji vladaju u Etiopiji — mogu živjeti u suhim i vrućim nizinama, ali i u hladnim planinskim predjelima. Osim toga, oni s nevjerojatnom lakoćom hodaju po strmim planinskim obroncima, uskim stazama, kamenim riječnim koritima, blatnjavim putevima i raznim drugim neravnim terenima. Magarci mogu ići tamo gdje ne mogu ni konji ni deve. Milijuni ljudi za prijevoz robe najčešće koriste magarce. To je naročito slučaj u gradovima u kojima se do mnogih domova ne može doći motornim vozilom.

Magarci mogu svladavati oštre zavoje i probijati se kroz uske, ograđene puteljke koji vode do obiteljskih kuća. Oni nisu poput automobila, kojima trebaju skupe gume, i rijetko imaju problema s “proklizavanjem”. Magarci nose  terete raznih oblika i veličina, dopremajući ih na kućnu adresu gdje god zatreba. Dok ljutiti vozači sjede u automobilima i trube, magarci se s lakoćom probijaju kroz prometnu gužvu. Nijednom policajcu ne bi palo na pamet da naplati kaznu magarcu koji se u krivom pravcu kreće jednosmjernom ulicom. Osim toga, magarci nikad nemaju problema s parkiranjem. Magarac se može kupiti za oko 40 eura, što je prava sitnica u usporedbi s troškovima koje imaju vozači motornih vozila!

U jutarnjim satima na tisuće magaraca kreće na put u Addis Abebu — grad koji ima preko 3 000 000 stanovnika. Magarci često dolaze iz mjesta koja su udaljena preko 25 kilometara. Srijedom i subotom na cestama vlada naročita gužva jer je u tim danima otvorena tržnica. Putovanje do grada može trajati i do tri sata, tako da magarci trebaju krenuti prije zore. Ponekad njihovi vlasnici hodaju pored njih, no puno češće trče za njima, nastojeći ih sustići.

Magarci obično nose vreće pune žitarica, povrća, cementa ili ugljena, drvo za ogrjev, limene bačve pune jestivog ulja ili kutije s bocama raznih napitaka. Neki magarci nose terete teške i do 100 kilograma. Dugački tereti, kao što su štapovi bambusa ili eukaliptusa, vežu se tako da ih magarci vuku po tlu. Posebno je upečatljivo kad magarac nosi svežanj slame ili sijena koji je toliko velik da se životinja pod njim gotovo uopće ne vidi.

Kad ujutro krenu prema tržnici, noseći težak teret, magarci se mogu prilično brzo kretati. Nakon što se sva roba proda, magarci se vraćaju kući laganijim korakom, a ponekad čak i zastanu da bi pasli travu što raste uz put. U dane kad ne moraju putovati do tržnice, magarci obavljaju neke druge svakodnevne poslove, kao što je nošenje vode i drva za ogrjev. Ponekad ih vlasnici posuđuju ili iznajmljuju drugim ljudima. Postoje čak i poduzeća koja nude usluge prijevoza robe na magarcima. U nekim krajevima magarci vuku kolica na dva kotača, a ponekad dva magarca vuku velika kola.

Magarci ne zahtijevaju puno brige. Oni sami sebi nalaze hranu i uopće nisu izbirljivi. Kad se s njima lijepo postupa, postaju vrlo privrženi svome gospodaru. Inteligentniji su od konja i odlično pamte put kojim se kreću. Zahvaljujući tome mogu sami donijeti vodu s mjesta udaljenog pet do deset kilometara. Potrebno je samo da im prije polaska netko natovari teret te da ga na kraju netko skine. Magarcima se čak može privezati zvono, tako da ih ljudi koji žive uz put mogu čuti kako dolaze i preuzeti pošiljke koje im oni nose.

Premda su magarci vrlo izdržljive životinje, dat će gospodaru do znanja kad im je teret pretežak ili kad trebaju odmor. U takvim situacijama, ili kad ih teret jako žulja, magarci će jednostavno leći na tlo. Njihovi gospodari možda ne razumiju zašto se oni tako ponašaju, pa viču na njih ili ih tuku. Možda vam je poznato da i Biblija opisuje jednu takvu situaciju (4. Mojsijeva 22:20-31).

Magarci zaslužuju da se s njima postupa pažljivo i obzirno. Žalosno je kad se teret ne pričvrsti kako treba, pa se stalno pomiče, zbog čega magarac može pasti u jarak i slomiti nogu. Te izdržljive tegleće životinje mogu izgubiti snagu zbog zadobivenih rana, napada parazita, upale papaka, upale pluća i raznih drugih bolesti. Zbog toga je u gradiću Debre Zeyitu, koji se nalazi nedaleko od Addis Abebe, osnovana suvremena veterinarska klinika za magarce. Ta klinika ima suvremenu kompjutersku opremu, ordinacije za pregled i liječenje životinja, ambulantna vozila, pa čak i operacijsku salu. Tijekom 2002. u toj je klinici bilo liječeno oko 40 000 magaraca.

Patrijarh Abraham putovao je s magarcem kroz brdovito područje na putu prema brdu Moriji (1. Mojsijeva 22:3). Kroz dugu povijest izraelskog naroda magarci su bili sastavni dio njihovog svakodnevnog života. Čak je i Isus Krist jahao na magarcu kad je kao kralj ušao u Jeruzalem (Matej 21:1-9).

I u Etiopiji ljudi odavno koriste magarce. No ovdje magarci još uvijek imaju važnu ulogu u njihovom životu. Kamioni i automobili s vremenom su se znatno promijenili, no magarac je još uvijek ostao isti “model”. To je uistinu vrijedna životinja!