VEĆ više od 2 000 godina ljudi poklanjaju veliku pažnju Isusovom rođenju. Prema izvještaju Luke, liječnika iz prvog stoljeća, anđeo se obratio mladoj djevici Mariji i rekao joj: “Evo, zatrudnjet ćeš i rodit ćeš sina. Daj mu ime Isus!” Što je taj anđeoski glasnik rekao o Isusu? “On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega”, objavio je anđeo. “On će kraljevati” i “kraljevstvu njegovu neće biti kraja” (Luka 1:31-33).

Nema sumnje, čovječanstvu je potreban takav pravedan svjetski vladar koji će dobro i brižno upravljati čitavom Zemljom! Ustvari, davno prije nego što se Isus rodio, Biblija je prorekla: “Rodilo nam se dijete, sina smo dobili, kojem će vlast kneževska biti na ramenu. Ime će mu biti (...) Otac Vječni, Knez Mira. Nadaleko će se prostirati kneževska vlast njegova i miru neće biti kraja” (Izaija 9:6, 7).

To proročanstvo daje nam divnu nadu jer obećava uspostavu pravedne vlasti i trajnog mira! No proročanstvo ujedno kaže da će vlast pripasti ‘Knezu Mira’. Taj “Knez” kojem je Svemogući Bog povjerio svu vlast nije nitko drugi nego njegov Sin, Isus Krist. Upravu kojoj će on biti na čelu, odnosno u kojoj će biti vladar, Isus je često nazivao “kraljevstvo Božje” (Luka 9:27, 60, 62).

Na početku svoje zemaljske službe Isus je rekao: “Moram objaviti dobru vijest o kraljevstvu Božjem, jer sam radi toga poslan” (Luka 4:43). Isus je čak učio svoje sljedbenike da se mole za dolazak Božjeg Kraljevstva (Matej 6:9, 10). Časopis Christianity and Crisis kaže da je “Kraljevstvo bilo glavna tema [Isusovih] učenja” te dodaje: “Nijedna druga tema nije ga toliko zaokupljala niti je imala tako važnu ulogu u njegovoj poruci. Ta se tema u Evanđeljima spominje više od stotinu puta.”

Kako danas zamišljate Isusa? U ovo doba godine obično ga se prikazuje kao djetešce u jaslama. Istina je da je Isus kratko vrijeme bio bespomoćno dijete (Luka 2:15-20). No trebamo li ga prvenstveno pamtiti kao malo dijete? Razmislite, zašto se Isus rodio kao čovjek? Tko je on zapravo bio?

 U godišnjaku enciklopedije Encarte za 1996. bilo je postavljeno pitanje: “Je li Isus bio Božji Sin, obećani Mesija o kojem se govori u hebrejskom dijelu Biblije, ili je bio samo čovjek — možda izuzetan čovjek, ali ipak samo čovjek?” To je važno pitanje o kojem bismo trebali dobro razmisliti. Zašto je to tako važno? Zato što naš život i sreća ovise o tome kako gledamo na Isusa i kako to pokazujemo svojim djelima. “Tko vjeruje u Sina, ima vječni život”, kaže Biblija, no “tko nije poslušan Sinu, neće vidjeti život” (Ivan 3:36).

Jedan biblijski izvještaj opisuje što je Isus radio kad je s 12 godina bio u jeruzalemskom hramu, a zatim kaže da se vratio kući s Marijom i njenim mužem, Josipom, te da im je ‘bio poslušan’ (Luka 2:51, 52). No kad je odrastao, postalo je sasvim jasno da on nije običan čovjek.

Kad je Isus umirio olujno more, jedan je njegov prijatelj uplašeno upitao: “Tko li je ovaj?” (Marko 4:41). Isus je kasnije na temelju lažnih optužbi bio predan rimskom upravitelju Ponciju Pilatu. Siguran u Isusovu nevinost i duboko dojmljen njegovim dostojanstvenim držanjem, koje je sačuvao unatoč tome što se s njim postupalo krajnje okrutno i nepravedno, Pilat je izveo Isusa pred mnoštvo i s divljenjem rekao: “Evo čovjeka!” No Židovi su mu odgovorili: “Mi imamo zakon i po našem zakonu on treba umrijeti, jer je za sebe tvrdio da je sin Božji” (Ivan 19:4-7).

Pilat se uplašio kad je čuo da se Isusa naziva ‘sinom Božjim’. Ranije je saznao da je njegova žena usnila san o Isusu, kojeg je nazvala “pravednikom” (Matej 27:19). Zato je Pilat htio čuti tko je zapravo Isus. Premda je znao da je Isus rodom iz Galileje, upitao ga je: “Odakle si ti?” No kako mu Isus nije htio odgovoriti, razgovor je ubrzo završio (Ivan 19:9, 10).

Nema sumnje, Isus je bio čovjek, no on se razlikovao od drugih ljudi po tome što je prethodno živio na nebu kao duhovno biće koje se nazivalo Riječ. Potom je Bog na čudesan način premjestio njegov život u Marijinu utrobu. “Riječ je postala tijelo i prebivala je među nama”, posvjedočio je apostol Ivan (Ivan 1:1, 2, 14, 18; Otkrivenje 3:14).

Prije nego što je prvi čovjek, Adam, dobio potomstvo, počinio je grijeh. Jedan buntovni anđeo, koji je nazvan Đavo i Sotona, nagovorio ga je da postane neposlušan Bogu. Zbog toga je Adam izgubio dobar odnos s Bogom i više se nije mogao zvati njegovim sinom. Tako se Adamu dogodilo upravo ono  što je Bog rekao da će mu se dogoditi ako bude neposlušan. Morao je snositi posljedice svog grijeha. Postao je nesavršen te je s vremenom ostario i umro (1. Mojsijeva 2:15-17; 3:17-19; Otkrivenje 12:9).

Objašnjavajući kako Adamova neposlušnost utječe na sve njegove potomke, Biblija kaže: “Preko jednog čovjeka [Adama] grijeh [je] ušao u svijet i preko grijeha smrt, i tako se smrt proširila na sve ljude jer su svi sagriješili” (Rimljanima 5:12). Nažalost, svi smo mi od našeg praoca Adama naslijedili grijeh, a s njime i njegove teške posljedice — starenje i smrt (Job 14:4; Rimljanima 3:23).

Oslobođenje od starenja i smrti moglo bi se postići samo tako da ljudi dobiju savršenog oca, koji nije naslijedio grijeh i njegove teške posljedice. Pogledajmo kako su ljudi dobili tog novog oca, koji je bio poput savršenog Adama.

Kao što smo vidjeli, obećani “Knez Mira” naziva se i “Otac Vječni”. On se trebao roditi kao čovjek, što je bilo prorečeno riječima: “Djevica će zatrudnjeti i rodit će sina” (Izaija 7:14; Matej 1:20-23). Isus nije imao ljudskog oca, kao što ga nije imao ni prvi čovjek, Adam. Prateći Isusovu rodoslovnu liniju sve do samog početka ljudske povijesti, povjesničar Luka izvještava da je Adam stvoren kao ‘sin Božji’ (Luka 3:23, 38). No kao što smo već ranije saznali, Adam je izgubio dobar odnos s Bogom i više se nije mogao zvati njegovim sinom, pa tako ni njegovi potomci više nisu mogli biti Božja djeca. Zato svi mi, slikovito govoreći, trebamo novog oca koji je savršen — poput Adama kad je bio stvoren.

Bog je s neba poslao svog Sina da postane novi Adam koji će zamijeniti onog prvoga. Biblija kaže: “‘Prvi čovjek, Adam, postao je živa duša.’ Posljednji Adam postao je duh koji daje život. Prvi čovjek potječe sa zemlje i načinjen je od praha zemaljskoga, a drugi čovjek potječe s neba” (1. Korinćanima 15:45, 47). Jednako kao i “prvi čovjek, Adam”, Isus, odnosno “posljednji Adam”, bio je savršen čovjek te je mogao imati savršene potomke koji su mogli zauvijek živjeti u savršenstvu na Zemlji (Psalam 37:29; Otkrivenje 21:3, 4).

Isus, koji nije imao djece, odupro se mnogim Sotoninim napadima i ostao vjeran Bogu sve do smrti. Život koji je Isus žrtvovao kao savršen čovjek koji je ostao vjeran Bogu naziva se otkupnina. Biblija objašnjava da smo ‘putem Isusove krvi otkupninom oslobođeni’ od grijeha i smrti naslijeđenih od Adama. Ona ujedno kaže: “Kao što su neposlušnošću [Adama] mnogi postali grešnici, tako će i poslušnošću [Isusa] mnogi postati pravedni” (Efežanima 1:7; Rimljanima 5:18, 19; Matej 20:28).

Ako pokazujemo vjeru u Isusa, on će postati naš “Vječni Otac” i “Spasitelj”. Isus će na divan način vladati u Kraljevstvu svog Oca. Pogledajmo kako će izgledati život u tom Kraljevstvu i razmotrimo kada možemo očekivati ostvarenje tih divnih blagoslova (Luka 2:8-11).