U SKLADU s tim riječima, beliški Barijerni koraljni greben uvršten je 1996. u Popis svjetske baštine. Time mu je dan isti status koji imaju Machu Picchu u Peruu, Grand Canyon u Sjedinjenim Državama te ostala slična čuda ovog svijeta. * Zbog čega je taj koraljni greben ‘izuzetno vrijedan cijelom čovječanstvu’?

Beliški Barijerni koraljni greben po veličini je drugi koraljni greben u svijetu, a od njega je veći jedino australski Veliki koraljni greben. Barijerni greben najduži je greben na zapadnoj hemisferi. Proteže se 300 kilometara uz poluotok Yucatán, a pokriva gotovo cijeli obalni dio srednjoameričke države Belize. Osim samog grebena, zapravo niza grebena, taj rezervat prirode obuhvaća oko 450 otočića i tri atola, odnosno koraljna grebena nalik prstenu koji okružuju prekrasne lagune. U ovom rezervatu ukupne površine 960 kvadratnih kilometara sedam morskih područja pod posebnom je zaštitom Konvencije o svjetskoj baštini.

Koraljne grebene treba čuvati jer njih nastanjuje četvrtina svih biljnih i životinjskih vrsta koje žive u moru. Jedino su tropske kišne šume raznolikije kad su u pitanju biljne i životinjske vrste. Međutim,  znanstvenici upozoravaju da će 70 posto svih koraljnih grebena na planetu u daljnjih 20 do 40 godina biti uništeno ako ljudi ne prestanu sa zagađivanjem mora, nekontroliranim turizmom i uništavanjem prirode, naprimjer ribarenjem cijanidom.

U rezervatu prirode koji obuhvaća beliški Barijerni greben pronađeno je 70 vrsta tvrdih koralja, 36 vrsta mekih koralja i 500 vrsta riba. On je stanište ugroženih morskih životinja, kao što su glavata želva, golema želva, karetna želva, a tamo žive i karipski lamantin i američki krokodil. Julianne Robinson, znanstvenica koja proučava koraljne grebene, rekla je sljedeće o čudesnoj raznolikosti morskog života ovog koraljnog grebena: “Ekosustav Barijernog koraljnog grebena pruža mnoge jedinstvene prilike kako istraživačima tako i turistima. (...) To je jedno od samo nekoliko mjesta gdje danas možete promatrati nedirnutu prirodu, ali mora se priznati da je ugroženo.”

Najveća opasnost beliškom Barijernom grebenu vjerojatno je izbjeljivanje, uslijed kojeg koralji gube svoju boju i pobijele. (Vidi okvir na 26. stranici.) National Geographic News izvještava da je 1997. i 1998, u isto vrijeme kad se desio uragan Mitch, došlo do strahovito velikog izbjeljivanja koralja, zbog čega je uništeno 48 posto površine živih koralja. Što je dovelo do toga? Iako su istraživanja još u tijeku, Melanie McField, znanstvenica koja se specijalizirala za istraživanje koraljnih grebena, kaže: “Izbjeljivanje koralja usko je vezano s povećanjem temperature oceana. (...) I ultraljubičasta svjetlost uzrokuje izbjeljivanje, a kad se te dvije pojave nađu zajedno, reakcije su još gore.” Međutim, izgleda da se beliški greben polako oporavlja. *

Kristalno čista voda oko beliškog Barijernog grebena sa svojih prosječnih 26 Celzijevih stupnjeva pravi je užitak za ronioce. Devedeset posto tog područja tek treba istražiti. Do grebena se lako može doći iz grada San Pedra na otoku Ambergris,  koji je od grebena udaljen samo nekoliko stotina metara. A šest kilometara jugoistočno od San Pedra nalazi se morski rezervat Hol Chan, koji obuhvaća osam kvadratnih kilometara plićaka i tjesnac između dvije strane grebena.

Jedno od najveličanstvenijih područja za ronjenje u svijetu je Blue Hole, područje zaštićeno kao lokalitet svjetske baštine u tom rezervatu prirode. Nalazi se oko 100 kilometara od beliške obale, na grebenu Lighthouse. Proslavio ga je francuski oceanograf Jacques-Yves Cousteau 1970. dok je na svom brodu Calypso istraživao to područje. Blue Hole je ponor u tirkiznoplavom moru okružen tamnoplavim, vapnenačkim stijenama i živim koraljima. Promjer mu je oko 300 metara, a dubok je više od 120 metara. Prije nego se razina mora podigla, ovaj geološki fenomen bio je suha podzemna pećina, kojoj se kasnije urušio svod. Stijene oko ponora jako se strmo spuštaju nekih tridesetak metara, a tada se mogu vidjeti ogromni stalaktiti koji vise sa stijena. Podvodni prizori oduzimaju dah, što dijelom treba zahvaliti i vidljivosti od čak 60 metara. U tom ponoru nema mnogo života, ali zato ima morskih pasa. Ronioci trebaju imati na umu da zbog opasnosti od dekompresijske ili kesonske bolesti trebaju pažljivo izranjati i da ovo područje nije za neiskusne. Međutim, uz vanjski rub koraljnog grebena jako je lijepo roniti u kristalno čistim plićim vodama, a za uživanje u tome dovoljne su maska i disalica.

U blizini se nalazi još jedno područje koje je na Popisu svjetske baštine — otočić Half Moon — prekrasno utočište rijetke crvenonoge blune. Ovdje je stanište još 98 vrsta ptica. Ronjenje uz taj otočić uistinu je nešto fantastično, budući da je prekriven prekrasnim mekim koraljima koji se spuštaju i do 1 000 metara dubine.

Kratki posjet beliškom Barijernom grebenu pokazao nam je da ima razloga za očuvanje ove ljepote za buduće generacije. Njegov bi gubitak doista bio ‘osiromašenje baštine svih naroda’.