IAKO mnogi ljudi nisu preveliki ljubitelji kukaca, bubamare (koje se nazivaju i božje ovčice) obično svi vole. One oduševljavaju djecu, a vrtlari i poljoprivrednici sretni su kad ih vide. Zašto su tako omiljene?

Mnoge vrste ove simpatične bubice hrane se biljnim ušima (na slici lijevo), sićušnim kukcima mekana tijela koji sišu životni sok vrtnim i poljoprivrednim kulturama. Odrasla bubamara može tijekom svog života pojesti i nekoliko tisuća biljnih ušiju — a i ličinke su ogromnog apetita. Osim toga, bubamara se hrani i drugim štetočinama, a neke čak i plijesnima koje napadaju biljke. Nije nikakvo čudo što je vrtlari i poljoprivrednici tako vole!

U Kaliforniju je krajem 19. stoljeća iz Australije slučajno donesen kukac koji se zove narančin crvac. Broj tih štetočina tako je brzo rastao da su u opasnosti bili svi nasadi agruma, zbog čega je cijela proizvodnja mogla propasti. Znajući da u Australiji taj kukac nije nikakva prijetnja nasadima, jedan entomolog otišao je u tu zemlju kako bi pronašao prirodnog neprijatelja narančinog crvca. To je bila bubamara Rodolia cardinalis. U Kaliforniju je uvezeno oko 500 tih bubamara i za samo godinu dana narančin crvac bio je praktički potpuno istrijebljen. Nasadi agruma bili su spašeni.

Tijelo ljepuškaste bubamare nalikuje polukugli, s gornje je strane zaobljeno, a s donje ravno. Iako su nevjerojatnog apetita, većina vrsta dugačka je do centimetar. Tvrdo, sjajno pokrilje štiti bubamarina nježna krilca koja se nalaze pod njim te je krasi svojim bojama i uzorkom. Kad bubamara leti, pokrilje se podigne i razmakne. Premda se obično prikazuje kao crvena buba s crnim točkama, oko 5 000 vrsta raznih je boja i na sebi ima razne uzorke. Neke su narančaste ili žute s crnim točkama. Neke su crne, a točke su im crvene. Neke pak vrste uopće nemaju točke, a nekima pokrilje nalikuje šahovskom polju ili je ukrašeno prugama.

Mnoge vrste žive godinu dana. Odrasle bubamare spavaju zimski san na nekom suhom, skrovitom mjestu. Probude se kad zatopli i lete u potrazi za biljkama koje su napale biljne uši. Ženka nakon parenja polaže hrpicu sićušnih žutih jajašaca (na slici desno) na donju stranu lista, tamo gdje ima dosta biljnih ušiju. Iz svakog se jajašca izleže ličinka sa šest nogu, koja više liči strašnom malom aligatoru  (na slici lijevo od slike na kojoj su prikazana jajašca) nego budućoj bubamari. Budući da ličinka cijelo vrijeme jede biljne uši, ubrzo preraste svoju kožu i, nakon nekoliko presvlačenja, zakači se za biljku i zakukulji. U kukuljici ličinka raste sve dok iz tog stadija ne izađe odrasla bubamara. U početku je mekana i blijeda te ostaje na biljci dok joj se tijelo ne stvrdne. Za samo jedan dan na tijelu joj se pojave prepoznatljive boje i šare.

Neprijatelji brzo nauče izbjegavati šarenu bubamaru. Kad je u opasnosti, ona štrcne žutu, smrdljivu tekućinu odvratna okusa. Grabežljivci, naprimjer ptice ili pauci, nikad ne zaborave taj neugodan susret, a bubamarine ih boje stalno podsjećaju na njega.

Jedna vrsta bubamara, koja se koristila u borbi protiv nekih štetočina, na kraju se sama pokazala štetnom. Šarena azijska, ili japanska, bubamara živi u miru s ostalim bubamarama u svom prirodnom staništu, u sjeveroistočnoj Aziji. Zbog svog je ogromnog apetita za biljnim ušima i ostalim štetočinama nedavno uvezena u Sjevernu Ameriku i Europu. Nažalost, tamo je ugrozila domaće vrste jer je pojela svu njihovu hranu. Osim toga, kad joj je ponestalo uobičajene hrane — a budući da nije imala prirodnih neprijatelja — gladna je bubamara počela tamaniti domaće bubamare i druge korisne kukce. Entomolozi predviđaju moguću katastrofu zbog istrebljenja nekih vrsta bubamara. Azijska bubamara više nije omiljena i zato što uništava zrelo voće, a ujesen veliki broj njih ulazi u kuće zbog zaštite od zimskih hladnoća.

Još neke vrste bubamara hrane se usjevima i nasadima, a ne štetočinama. Ipak, velika većina usrećuje vrtlare.

Kako možete bubamare privući u svoj vrt? Cvjetnice su izvrstan izvor peluda i nektara. Može ih primamiti i nešto korova te plitka posuda s vodom. Ako je moguće, nemojte koristiti kemijske pesticide. Opalo lišće ili suho lišće na biljkama poslužit će im kao udobno mjesto na kojem će prespavati zimu. Pazite da u vrtu ne zgazite koju bubamaru ili njihova jajašca. Time biste mogli uništiti sljedeću generaciju bubamara.

Imajte na umu da će vam samo nekoliko ovih simpatičnih kukaca istrijebiti štetočine iz vrta, a pritom nećete morati koristiti štetne pesticide. Budete li na njih pazili, one će vas nagraditi za vaš trud. Bubamare su samo jedan od dokaza mudrosti našeg Stvoritelja, o kojoj je govorio i psalmist kad je rekao: “Kako je mnogo djela tvojih, Jehova! Sva si mudro načinio, puna je zemlja stvaralaštva tvojega” (Psalam 104:24).