TO je bila tema Svjetske izložbe Expo 2005. Izložba je održana u japanskoj prefekturi Aichi i na njoj je sudjelovala 121 zemlja. Posjetitelji su bili potaknuti da uče od prirode i “ozbiljno se posvete traženju novih strategija održivog razvoja”. Izložba je bila održana nedaleko od Nagoye, u središnjem dijelu Japana, u području u kojem ima šuma, jezera i cvijeća. Posebna atrakcija bila je nadzemna kružna staza duga 2,6 kilometara koja je nazvana Globalna petlja. Staza je bila široka 21 metar i s nje se pružao lijep pogled na okolno područje, no budući da je bila sagrađena iznad tla, nije narušavala prirodnu ljepotu krajolika.

Japanski paviljon bio je zaštićen od sunca pletenom konstrukcijom koja je izgledala poput ogromne gusjeničje čahure, a bila je načinjena od 23 000 bambusovih trski. Trske su u prosjeku bile duge 7 metara, a čitava je konstrukcija bila visoka 19 metara, široka 90 metara i dugačka 70 metara. To je jedna od najvećih konstrukcija na svijetu koje su načinjene od bambusove trske. U paviljonu se nalazila i jedna prostorija u obliku kugle promjera 12,8 metara. U njoj je bio postavljen videosustav koji omogućava sferno projiciranje slike. U unutrašnjosti te kugle posjetitelji su sa svih strana bili okruženi fascinantnim snimkama raznih dijelova Zemlje, tako da su se osjećali kao da su se stopili sa Zemljom i njenim raznovrsnim oblicima života.

U malezijskom paviljonu posjetitelji su se putem multimedijalnih prezentacija mogli upoznati s kišnim šumama i koraljnim grebenima te zemlje. U tajlandskom su paviljonu bile prikazane potresne snimke područja koje je 26. prosinca 2004. poharao tsunami. One su podsjetile posjetitelje da “čovjek nema vlast nad prirodnim silama”. U paviljonu Južnoafričke Republike bila je postavljena izložba koja je ukazala na problem istrebljivanja životinja. Na njoj je bila izložena i lutka koja prikazuje ždrijebe kvage, sisavca srodnog zebri koji je nekada živio na ravnicama južne Afrike, ali je u 19. stoljeću istrijebljen zbog prekomjernog lova.

U posebno rashlađenom izložbenom prostoru koji se nalazio pored Expovog središnjeg paviljona bili su izloženi ostaci mamuta koji je 2002. pronađen u sibirskom permafrostu, ili trajno smrznutom tlu. Budući da je pronađen u blizini mjesta koje se zove Jukagir, nazvan je jukagirski mamut. Taj primjerak izumrle vrste slonova ima velike, zaobljene kljove i poluzatvorene oči. Na glavi još uvijek ima kožu i pokoju dlaku. Zanimljivi jukagirski mamut  poslužio je kao još jedan podsjetnik na problem istrebljivanja životinja.

Kako se ljudi mogu boriti sa zagađenošću, globalnim zagrijavanjem i drugim problemima koji ugrožavaju budućnost našeg planeta? Na izložbi je bio postavljen veliki “zeleni zid” dugačak 150 metara i visok 15 metara koji je nazvan Biopluća te je opisan kao “simbol Expoa 2005”. Sastojao se od 200 000 biljaka izabranih iz 200 različitih biljnih vrsta, uključujući i cvjetnice. Bilo je rečeno da bi takvi “zeleni zidovi”, kod kojih bi se biljke mijenjale u skladu s izmjenom godišnjih doba, mogli postati pluća grada i služiti kao pročišćivač zraka koji bi apsorbirao ugljični dioksid, a oslobađao kisik.

Expo je posjetiteljima ponudio i prijevoz autobusima na hibridni pogon gorivih ćelija. Dok su autobusi prevozili posjetitelje s jednog mjesta na drugo, nisu zagađivali zrak ispušnim plinovima, već su ispuštali samo vodu. Još jedna poslastica za ljubitelje suvremene tehnologije bio je vlak nazvan Linimo. To je prvi japanski komercijalni vlak koji radi na principu magnetske levitacije (maglev). Uz pomoć jakih elektromagneta vlak je tiho i lagano vozio prugom, lebdeći otprilike pola centimetra iznad tračnica. Posjetitelji su mogli vidjeti i tramvaje na baterije, bicikle-taksije te vozila nalik autobusima kojima može upravljati vozač, a imaju i mogućnost automatskog upravljanja. Po dva ili tri takva futuristička vozila jurila su jedno za drugim. Kao pogonsko gorivo koristila su zemni plin, koji manje zagađuje zrak nego klasična fosilna goriva.

Zamislite kako bi bilo da se preradom organskog otpada, primjerice ostataka hrane, dobiva električna energija i gnojivo. Upravo to se događalo u jednom postrojenju za proizvodnju električne energije u kojem se primjenjivao proces anaerobne fermentacije. U tom se postrojenju otpad nije spaljivao, nego se podvrgavao procesu fermentacije i tako se proizvodio metan, iz kojeg se izdvajao vodik. Gorive ćelije stvarale su električnu energiju spajajući vodik s kisikom u nizu pažljivo kontroliranih kemijskih reakcija. Nusprodukti su bili voda i gnojivo. To je postrojenje prerađivalo sav organski otpad koji je nastao na Expou, a dobivena električna energija koristila se u nekoliko paviljona.

Stručnjaci koji se bave robotikom vrše mnoga istraživanja kako bi proizveli što laganije strojeve koji bi ljudima pomagali u obavljanju raznih poslova. Prikazujući neka od najnovijih dostignuća robotske tehnologije, sedam robota došetalo je do pozornice postavljene u središtu jednog paviljona i privuklo pažnju posjetitelja svirajući glazbene instrumente. Neki su svirali puhačke instrumente, vješto pritiskajući tipke  svojim “prstima”, a neki su svirali na bubnjevima. “Kretnje su im tako prirodne i skladne da bi čovjek lako mogao pomisliti da su to ljudi prerušeni u robote”, rekao je jedan promatrač.

Među drugim najnovijim izumima bili su biorazgradiva plastika, koja je proizvedena od kukuruznog škroba i sličnih sirovina, te nanomjehurići — sićušni mjehurići plina čiji je promjer manji od 200 nanometara. Za usporedbu spomenimo da čovjekova vlas ima promjer od oko 50 000 nanometara. Takvi sićušni mjehurići inače su vrlo nestabilni i brzo se rasprše. No japanski su znanstvenici razvili tehnologiju koja omogućava proizvodnju stabilnih nanomjehurića kisika, koji pomažu “ribama i školjkašima da se bolje prilagode promjenama u svom okolišu”. Tako su u jednom akvariju čija je voda bila obogaćena nanomjehurićima istovremeno mogle biti neke vrste slatkovodnih i morskih riba! Istraživači se nadaju da će se ta nova tehnologija u budućnosti moći primjenjivati u ribogojstvu, poljoprivredi i drugim gospodarskim djelatnostima.

Premda je Expo naglasio koliko je važno obratiti pažnju na “mudrost prirode”, svijet to uglavnom ne čini. Neznanje, pohlepa i korupcija nadjačavaju glas onih koji se bore za zaštitu prirode. Zbog toga je Zemlja postala “Izmučeni planet”, kao što je pisalo u natpisu kraj jednog izloška. No čak ni oni koji se bore za vrlo plemenite ciljeve nemaju pouzdana rješenja za probleme čovječanstva i Zemljine ekološke probleme. Biblija pokazuje da ljudi nemaju dovoljno znanja i mudrosti da bi sami riješili te probleme (Jeremija 10:23). No situacija nipošto nije beznadna. Zašto to možemo reći?

Iz Biblije doznajemo da će se naš Stvoritelj, koji je daleko mudriji od bilo kojeg drugog živog bića, umiješati u zbivanja na Zemlji i neće dozvoliti da ljudi unište ono što je on stvorio (Otkrivenje 4:11; 11:18). “Još malo i zloga više neće biti. (...) A krotki će posjedovati zemlju i uživat će u obilju mira”, piše u Psalmu 37:10, 11. Naravno da je mudro posvećivati pažnju prirodi, no puno je mudrije posvećivati pažnju onome što nam poručuje naš Stvoritelj, a to možemo činiti tako da čitamo njegovu Riječ, Bibliju, i primjenjujemo je u svom životu (2. Timoteju 3:16). Svi koji to čine doživjet će vrijeme kada će naš “bolestan” planet biti potpuno izliječen i pretvoren u raj (Luka 23:43).