“U MOJOJ zemlji biti kršćanin znači svaki tjedan ići u crkvu”, kaže Afrikanac Kingsley. Raad živi na Bliskom istoku. On objašnjava: “Kod nas se smatra da su kršćani ljudi koji se u načinu odijevanja, blagdanima koje slave i u odnosu prema ženama drže zapadnjačkih običaja i tradicija.”

No da bi netko bio kršćanin, je li dovoljno da jednom tjedno ide u crkvu ili da drži neke općeprihvaćene običaje i tradicije? Nije li razumnije zaključiti da biti kršćanin znači živjeti i vladati se po nauku i primjeru samoga Krista te imati stavove i nazore kakve je on imao? Kako je kršćanstvo zapravo izgledalo u početku?

Isus je svojim sljedbenicima rekao: “Vi ste prijatelji moji ako činite ono što vam ja zapovijedam” (Ivan 15:14). Budući da su Isusova učenja utjecala na svako područje njihova života, Kristovi su učenici svoju religiju isprva nazivali “Put” (Djela apostolska 9:2). Nedugo nakon toga ‘božanskom su providnošću nazvani kršćanima’ (Djela apostolska 11:26). To novo ime pokazalo je da vjeruju da je Isus Sin Božji, koji je ljude upoznao s voljom svog nebeskog Oca. To ih je vjerovanje poticalo da žive drugačije od svijeta koji ih je okruživao.

Kristovi su se sljedbenici držali njegovih učenja i živjeli su po biblijskim načelima. To znači da su izbjegavali ‘blud, nečistoću, besramnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađe, ljubomoru, izljeve gnjeva, sukobe, pijanke, razuzdane gozbe i tome slično’  (Galaćanima 5:19-21; Efežanima 4:17-24). Apostol Pavao podsjetio je kršćane u Korintu da su neki od njih prije činili takve stvari. No dodao je: “Ali oprani ste, posvećeni ste, proglašeni ste pravednima u imenu našega Gospodina Isusa Krista” (1. Korinćanima 6:9-11).

Povjesničar Ernest William Barnes u svojoj je knjizi The Rise of Christianity napisao: “Kršćanski se pokret u svojim ranim pouzdanim spisima predstavlja uglavnom kao moralan i kao onaj koji se drži zakona. Njegovi su članovi željeli biti dobri građani i lojalni podanici. Izbjegavali su mane i poroke poganstva. U privatnom su životu nastojali biti mirni susjedi i pouzdani prijatelji. Bili su poučavani da budu uravnoteženi, marljivi i neporočni. Usred prevladavajuće korupcije i razuzdanosti bili su, ukoliko su ostali lojalni svojim načelima, pošteni i istinoljubivi. I na području spolnosti pridržavali su se visokih moralnih mjerila; poštivali su bračnu vezu i njihov je obiteljski život bio neokaljan.” To je u početku značilo biti kršćanin.

Daljnje istaknuto obilježje ranog kršćanstva bilo je gorljivo propovijedanje evanđelja. Krist je svojim sljedbenicima zapovjedio: “Idite i načinite učenike od ljudi iz svih naroda” (Matej 28:19, 20). Jean Bernardi, profesor na pariškom sveučilištu Sorboni, kazao je: “[Kršćani] su trebali izaći i posvuda svakome govoriti. Na cestama i u gradovima, na javnim trgovima i u domovima. Bez obzira na to da li ih rado primali ili ne. Siromašnima i bogatima koji su bili opterećeni svojim posjedima. (...) Trebali su putovati, ukrcavati se na brodove i odlaziti do krajeva Zemlje.”

Pravi bi se kršćani i danas trebali odlikovati svojim jedinstvenim načinom života, kao što je to bilo i u prvom stoljeću. Zbog toga se Jehovini svjedoci nastoje strogo pridržavati načela kojih su se držali i prvi kršćani. Drugi ljudi zapažaju da se oni trude u svemu živjeti po biblijskim učenjima.

Primjerice, New Catholic Encyclopedia priznaje da su Jehovini svjedoci poznati kao “jedna od grupa s najboljim ponašanjem u svijetu”. U listu Deseret News, koji izlazi u Salt Lake Cityu, u američkoj saveznoj državi Utah, pisalo je da Jehovini svjedoci “drže do jakih obiteljskih veza i da stvaraju vrijedne i poštene građane”. U listu je dalje pisalo: “Njihovi članovi drže se strogih moralnih načela. Vjeruju da su pušenje, opijanje, uzimanje droge, kockanje, mijenjanje seksualnih partnera i homoseksualnost postupci koji su duhovno štetni. Promiču poštenje i dobre radne navike.”

Jehovini svjedoci također ozbiljno shvaćaju svoju odgovornost revnog širenja evanđelja. O tome New Catholic Encyclopedia kaže: “Osnovna obveza svakoga člana (...) jest da daje svjedočanstvo za Jehovu, navješćujući Njegovo Kraljevstvo koje se približava. (...) Da bi netko bio pravim Svjedokom, on mora djelotvorno na ovaj ili onaj način propovijedati.”

Očito je da biti kršćanin ne znači samo biti član jedne od brojnih crkvi koje sebe nazivaju kršćanskima. Sam je Isus prorekao da će se pojaviti mnoštvo lažnih kršćana (Matej 7:22, 23). Jehovini svjedoci potiču vas da upoznate Isusova učenja i da po njima živite. To znači biti kršćanin. Isus je rekao: “Ako to znate, sretni ste ako tako i činite” (Ivan 13:17).