U TALIJANSKOM časopisu Archeo piše: “‘Otputovali’ su iz svoje domovine i postali opipljivi simbol velike civilizacije koja ih je stvorila.” Većina ih je preseljena iz Egipta još u davno doba i otpremljena u gradove kao što su Istanbul, London, Pariz, Rim i New York. Turisti će u Rimu primijetiti da oni krase neke od njegovih najpoznatijih trgova. O čemu zapravo govorimo? O obeliscima.

Obelisk je četverostrani kameni stup koji se prema vrhu sužava. Svaki ima šiljasti vrh u obliku piramide. Najstariji ima oko 4 000 godina. A čak i onaj koji je nastao najkasnije ima već oko 2 000 godina.

Obeliske su stari Egipćani obično izrađivali od crvenog granita. Klesali su ih iz jednog komada stijene i podizali ispred grobnica i hramova. Neki su ogromni. Najviši postavljeni obelisk koji se održao do danas visok je 32 metra, a nalazi se na jednom rimskom trgu. Teži više od 450 tona. Većina obelisaka ukrašena je hijeroglifima.

Te su spomenike Egipćani podizali u čast boga Sunca Ra kad su mu htjeli zahvaliti za zaštitu i pobjede koje je podario egipatskim vladarima te kad su htjeli izmoliti njegovu milost. Smatra se da su oblikovani po uzoru na piramide. Oni zapravo predočavaju zrake sunca koje se spuštaju da bi ugrijale i rasvijetlile Zemlju.

Obelisci su se podizali i u čast egipatskih faraona. Na njihovim natpisima o različitim egipatskim vladarima piše: “Raov miljenik” ili “lijep (...) poput Atuma”, boga zalazećeg sunca. Na jednom obelisku nalazi se zapis o faraonovim vojnim podvizima: “Njegova je moć poput moći Montua [boga rata], bika koji gazi tuđe zemlje i ubija buntovnike.”

Prvi obelisci bili su podignuti u egipatskom gradu Junuu (biblijskom Onu). Pretpostavlja se da ime Junu znači “grad stupa”, što se vjerojatno odnosi upravo na obeliske. Grci su Junu zvali Heliopolis, što znači “Sunčev grad”, budući da je taj grad bio glavno središte egipatskog kulta Sunca. Grčko ime Heliopolis odgovara hebrejskom imenu Bet-Šemeš, koje znači “kuća Sunca”.

Biblijska knjiga proroka Jeremije govori da će Bog ‘porazbijati stupove u Bet-Šemešu, koji je u zemlji egipatskoj’. Te se riječi vjerojatno odnose na obeliske u Heliopolisu. Bog je osudio idolopoklonstvo koje su oni simbolizirali (Jeremija 43:10-13).

Kako su se obelisci izrađivali vidi se na najvećem od tih spomenika. On još uvijek leži napušten blizu egipatskog grada Asuana, gdje je bio i isklesan. Nakon što su odabrali pogodnu stijenu i poravnali je, radnici su isklesali kanale oko onog dijela stijene od kojega je trebao nastati obelisk. Potom su ispod obeliska kopali dio po dio i podupirali ga drvenim gredama dok ga nisu odvojili od stijene cijelom površinom. Taj monolit teži otprilike 1 170 tona i najteži je kameni blok koji su isklesali stari Egipćani. Kad je bio isklesan, trebalo ga je odvući do Nila i potom brodom otpremiti do njegovog odredišta.

No asuanski je obelisk bio ostavljen da leži nakon što su radnici shvatili da je napukao i da ga se ne može popraviti. Da je bio dovršen, bio bi visok 42 metra, a u podnožju bi mu dimenzije bile 4 puta 4 metra. Kako su se obelisci uspravljali do danas još nije otkriveno.

Tridesete godine prije naše ere Egipat je postao rimska provincija. Više je rimskih careva  poželjelo svoju prijestolnicu ukrasiti veličanstvenim spomenicima, pa je čak 50 obelisaka prevezeno u Rim. Za njihov su prijevoz bili potrebni ogromni brodovi, koji su bili sagrađeni upravo u tu svrhu. I nakon svog postavljanja u Rimu obelisci su ostali u uskoj vezi s obožavanjem Sunca.

Kad je Rimsko Carstvo palo, Rim je bio opljačkan. Najveći broj obelisaka bio je srušen i tako ležeći zapao je u zaborav. Nekoliko je papa pokazalo interes za to da se ponovno podignu obelisci koji su ležali među ruševinama tog antičkog grada. Rimokatolička crkva priznala je da su obeliske “egipatski kraljevi posvećivali Suncu” i da su obelisci nekoć “pridavali praznu slavu svetogrdnim poganskim hramovima”.

Ponovno podizanje prvog obeliska tijekom pontifikata pape Siksta V (1585-1590) bilo je popraćeno obredima istjerivanja duhova i molitvama za blagoslov te prskanjem svetom vodicom i paljenjem kada. “Istjerujem iz tebe zloduhe”, pjevao je biskup pred vatikanskim obeliskom, “da nosiš sveti Križ i da budeš čist od sve poganske prljavštine i siguran od nasrtaja svake vjerske opačine.”

Turist koji danas promatra obeliske koji stoje u Rimu možda razmišlja o genijalnosti koja je bila potrebna da se ti stupovi isklešu, transportiraju i usprave. A možda se isto tako čudi da spomenici koji su nekoć služili u kultu Sunca ukrašavaju papinski grad — što je, mora se priznati, čudna kombinacija!