KADA dođe proljeće, pčele neumorno lete s cvijeta na cvijet i zrak je pun peluda. Ljudi koji su alergični na pelud tome se nimalo ne raduju. Naprotiv, znaju da će imati mnogo problema. No prije nego što zaključimo da pelud samo zagorčava ljudima život, bilo bi dobro da se malo bolje upoznamo s tim jedinstvenim prahom. Moglo bi nas iznenaditi saznanje da naš život uvelike ovisi o peludu.

No što je zapravo pelud? Jedna enciklopedija objašnjava da su to “sitna zrnca koja nastaju u muškim organima biljaka cvjetnica i četinjača”. Jednostavno rečeno, biljke proizvode pelud da bi se razmnožavale. Kao što znamo, kod ljudi se ženino jajašce mora oploditi spermom muškarca da bi se rodilo dijete. Slično tome,  na ženski rasplodni organ cvijeta (tučak) treba se prenijeti pelud iz muškog organa (prašnika) kako bi došlo do oplodnje i razvoja ploda. *

Zrnca peluda toliko su sitna da se jedva vide golim okom, no pod mikroskopom se mogu sasvim jasno vidjeti. Ustvari, ako ih gledamo pod mikroskopom, vidjet ćemo da svaka biljna vrsta ima drugačiji oblik i veličinu peludnih zrnaca. Zanimljivo je da pelud nije podložan raspadanju i stoga znanstvenici često proučavaju jedinstvena obilježja zrnaca peluda koji pronađu u zemlji. Na taj način mogu otkriti koje su biljke ljudi uzgajali prije nekoliko stoljeća, a možda čak i više tisuća godina. Vrlo je važno to što svaka biljna vrsta ima neka jedinstvena obilježja jer ona omogućavaju cvjetovima da prepoznaju pelud vlastite vrste.

Kod mnogih biljaka pelud se prenosi zrakom nakon što vjetar zatrese njihove rese ili češere i oslobodi peludna zrnca. Kod nekih vodenih biljaka pelud se prenosi vodom. Budući da postoji velika vjerojatnost da vjetar ne odnese pelud na pravu “adresu”, drveće i biljke koje ovise o toj metodi oprašivanja stvaraju ogromne količine peluda. * Kad u zraku  ima mnogo peluda, to stvara velike probleme ljudima koji pate od peludne groznice.

Premda vjetar prilično djelotvorno oprašuje mnoge vrste drveća i trava, biljke cvjetnice koje rastu daleko jedne od drugih trebaju djelotvorniji način oprašivanja. Kako se pelud tih biljaka prenosi do drugih biljaka iste vrste koje rastu kilometrima daleko? Pomoću šišmiša, ptica i kukaca koji izvrsno obavljaju ulogu “dostavljača”! No naravno, oni ne prenose pelud zabadava.

Mnogi cvjetovi nude im nektar — ukusan proizvod kojem oni ne mogu odoljeti. Kad se posjetitelj približi cvijetu da bi kušao nektar, za tijelo mu se uvijek zalijepi mnogo peluda. Kad krene dalje u potrazi za nektarom, prenijet će pelud na drugi cvijet.

Oprašivanje biljaka najvećim dijelom obavljaju kukci, i to naročito u zemljama s umjerenom klimom. Oni svaki dan posjećuju nebrojeno mnogo cvjetova te se hrane njihovim nektarom i peludom. * “Oprašivanje biljaka vjerojatno je najvažnija, ali i najmanje priznata aktivnost kojom kukci doprinose zdravlju i dobrobiti ljudi”, kaže profesorica entomologije May Berenbaum. Većina voćaka ima cvjetove koji se moraju oploditi metodom unakrsnog oprašivanja kako bi donijeli plod. To jasno pokazuje koliko je prenošenje peluda važno za naše zdravlje i život.

Cvjetovi moraju privući i nahraniti kukce ili ptice koji bi ih mogli oprašiti. Kako to čine? Neki cvjetovi nude oprašivačima ugodno mjesto na kojem se mogu odmarati i izležavati na suncu. Osim toga, obično privlače pažnju svojim lijepim izgledom i mirisom. Mnogi cvjetovi daju posjetiteljima korisne upute u obliku raznobojnih pjegica ili pruga. Zahvaljujući tome oni znaju gdje mogu pronaći nektar.

Metode privlačenja kukaca i ptica jako se razlikuju od cvijeta do cvijeta. Neke vrste cvijeća privlače muhe svojim neugodnim mirisom koji podsjeća na trulež. Druge se služe prijevarom. Naprimjer, neke vrste orhideja izgledom podsjećaju na ženke pčele i tako privlače mužjake koji se žele pariti. Neki cvjetovi zarobe kukca i ne puštaju ga sve dok ih ne opraši. “Nigdje u biljnom svijetu ne postoji proces koji je složeniji, precizniji ili maštovitiji od prijeko potrebnog procesa oprašivanja cvjetova”, napisao je botaničar Malcolm Wilkins.

Da se Stvoritelj nije pobrinuo da biljke budu privlačne kukcima, pticama i drugim životinjama koje ih oprašuju, milijuni biljaka ne bi se mogli razmnožavati. U vezi s cvjetovima koji nastaju kao rezultat te izvanredne aktivnosti, Isus je rekao: “Promotrite ljiljane u polju, kako rastu! Ne muče se niti predu, ali kažem vam da ni Salamun u svoj slavi svojoj nije bio odjeven kao jedan od njih” (Matej 6:25, 28, 29).

Zahvaljujući oprašivanju biljke se razmnožavaju i daju nam hranu bez koje ne bismo mogli živjeti. Istina je da nekim ljudima pelud može stvarati probleme, no svi bismo trebali cijeniti marljive kukce, ptice i druge životinje koje prenose taj životodajni cvjetni prah. Dobar i obilan urod uvelike ovisi o tom čudesnom prirodnom procesu koji svjedoči o izvanrednoj mudrosti našeg Stvoritelja.