“Mozak osobe koja jako mnogo vremena provodi u igranju kompjuterskih igara reagira slično kao i mozak alkoholičara ili ovisnika o marihuani”, kaže psiholog Ralf Thalemann, voditelj tima istraživača iz Sveučilišne bolnice Charité u Berlinu koji se bave proučavanjem raznih vrsta ovisnosti. Stručnjaci smatraju da uzbuđenje koje je posljedica prekomjernog igranja kompjuterskih igara može dovesti do pojačanog lučenja dopamina u mozak, a to kod igrača stvara osjećaj zadovoljstva o kojem s vremenom može postati ovisan. Rezultati jednog istraživanja pokazuju da se to može dogoditi kod više od 10 posto osoba koje igraju kompjuterske igre.

“Milijunaši se osjećaju nesigurno i nezadovoljno”, piše pekinški list China Daily. To je pokazalo jedno istraživanje koje je provedeno među bogatašima iz istočne i južne Kine, od kojih svaki u prosjeku posjeduje 2,2 milijarde juana (220 milijuna eura). Istraživači su ispitivali bogataše o njihovim “stavovima prema religiji, braku, životu, karijeri i novcu” te su otkrili da većina njih “istovremeno i voli i mrzi novac”. Nekoliko ispitanika reklo je da im je pored ugleda i osjećaja da su uspjeli u životu “novac u prvom redu donio brige”.

Preko 100 stručnjaka iz 14 zemalja nedavno se sastalo u norveškom gradu Stavangeru kako bi se bolje upoznali s programom nazvanim “Poljoprivredom do zdravlja”. To je pristup liječenju koji uključuje bavljenje poljoprivredom, obrazovanje i pružanje zdravstvene njege. Prema izvještaju norveške televizijske kuće NRK, neki ljudi koji godinama boluju od raznih psihičkih poremećaja više se ne trebaju liječiti u ustanovama za duševne bolesnike nakon što počnu živjeti na selu i baviti se poljoprivredom. To je “zdravo za um i tijelo”. U Norveškoj preko 600 seoskih domaćinstava sudjeluje u programu “Poljoprivredom do zdravlja”, za što dobivaju i novčanu naknadu.

“Na sjeveroistoku Sjedinjenih Država crkve su otkrile kako riješiti problem nestašice novca — počele su iznajmljivati svoje stare tornjeve tvrtkama koje se bave mobilnom telefonijom i traže mjesta na kojima bi mogle postaviti svoje antene”, piše časopis Newsweek. Postavljanje tornjeva za odašiljanje i prijem signala mobilnih telefona ograničeno je urbanističkim propisima za stambene gradske četvrti, a osim toga ljudi ne žele ružne antene u svom susjedstvu. Stoga tvrtke koje se bave mobilnom telefonijom postavljaju svoju opremu u crkvene tornjeve, tako da se ona ne vidi izvana. Direktor jedne konzaltinške tvrtke koja zastupa crkve kaže: “Prva crkva s kojom smo ostvarili takvu suradnju sada u svom tornju ima antene tri različite tvrtke i svake godine dobiva 74 000 dolara za iznajmljivanje prostora koji prije ionako nitko nije koristio.”