“PRIJEVARA je svuda oko nas”, kaže David Callahan, autor nedavno objavljene knjige The Cheating Culture (Društvo prožeto prijevarom). Među raznim vrstama prijevare koje su raširene u Sjedinjenim Državama pisac navodi “prijevare kojima se služe srednjoškolci i studenti”, “piratska izdanja” glazbenih djela i filmova, “krađu na poslu”, “velike pronevjere novca u zdravstvu” te upotrebu steroida u sportu. Pisac zaključuje: “Svi ti oblici kršenja etičkih i zakonskih normi ukazuju na moralnu krizu ozbiljnih razmjera.”

The New York Times je napisao da je uragan Katrina, koji je potkraj ljeta 2005. pogodio Sjedinjene Države, “doveo do jednog od najvećih skandala u suvremenoj povijesti koji je iznio na vidjelo niz prijevara, laži i nevjerojatnih pogrešaka nadležnih državnih ustanova”. Jedna je američka senatorica rekla: “Strašno je i pomisliti na sve te bestidne prijevare, drske malverzacije i ogromno rasipanje novca i sredstava!”

Naravno, još uvijek ima nesebičnih ljudi koji čine dobro svojim bližnjima (Djela apostolska 27:3; 28:2). No mnogo je i onih koji se pitaju: “Što ja imam od toga da činim dobro? Kakvu će mi korist to donijeti?” Izgleda da u društvu prevladavaju sebični ljudi koji prvenstveno misle na sebe.

U prošlosti su sebičnost i velika moralna iskvarenost znatno doprinijele propasti starih civilizacija, među kojima je i Rimsko Carstvo. Je li ono što se danas događa u svijetu nagovještaj još značajnijih promjena? Je li istina da je u svim dijelovima svijeta ‘poraslo bezakonje’, za koje je Biblija prorekla da će biti jedno od važnih obilježja svršetka ovog zlog svijeta? (Matej 24:3-8, 12-14; 2. Timoteju 3:1-5).

Izvještavajući o “seminaru čija je tema bila seksualno zlostavljanje i pornografija” u sirotinjskim naseljima u jednom dijelu Ugande, list Africa News u izdanju od 22. lipnja 2006. navodi da je “zbog toga što roditelji zapostavljaju svoju djecu došlo do porasta prostitucije i zloupotrebe droge”. U članku je pisalo: “Gospodin Dhabangi Salongo, šef Odjela za zaštitu djece i obitelji Policijske postaje u Kawempeu, kaže da je došlo do vrtoglavog porasta zlostavljanja djece i nasilja u obitelji.”

Jedan liječnik iz Indije rekao je da “sve više propadaju temeljne kulturne vrednote koje društvu daju sigurnost i stabilnost”. Jedna indijska filmska redateljica rekla je da “porast zloupotrebe droge i činjenica da ljudi sve češće mijenjaju seksualne partnere jasno pokazuju da Indija sve više tone u ‘zapadnjačku raskalašenost’”.

Hu Peicheng, glavni tajnik Kineskog seksološkog udruženja u Pekingu, izjavio je: “Nekada se u društvu znalo što je ispravno, a što pogrešno. Danas možemo raditi što god želimo.” U jednom članku iz časopisa China Today bilo je rečeno: “Društvo postaje sve tolerantnije prema izvanbračnim vezama.”

“Izgleda da je svatko spreman svući odjeću i koristiti seksualnost u reklamne svrhe”, primijetio je nedavno engleski list Yorkshire Post. “U vrijeme naših roditelja takvo bi ponašanje izazivalo sablazan. Danas nas se na svakom koraku obasipa slikama seksualnog sadržaja, a pornografija je (...) postala općenito prihvaćena u društvu.” List je dodao: “Mnoge knjige, časopisi i filmovi koji su se nekad smatrali primjerenima samo za osobe starije od 18 godina danas se uglavnom smatraju  nečim što najnormalnije može čitati ili gledati cijela obitelj, a prema mišljenju onih koji se bore protiv pornografije, takvim se sadržajima često nastoji privući pažnja djece.”

The New York Times Magazine je napisao: ‘Neki tinejdžeri pričaju o svojim seksualnim iskustvima tako otvoreno kao da u školskoj kantini razgovaraju o tome što ima za ručak.’ Časopis Tweens News, koji je namijenjen roditeljima i pruža savjete o odgoju djece koja imaju između 8 i 12 godina, nedavno je napisao: “Užasnuli smo se kad smo primili pismo u kojem je jedna djevojčica svojim dječjim rukopisom napisala: ‘Mama me tjera da izlazim s dečkima i imam s njima spolne odnose. Imam samo 12 godina. (...) Pomozite mi!’”

Vremena su se doista promijenila! Ne tako davno ljudi su se “zgražali nad samom pomisli da bi homoseksualci ili lezbijke otvoreno priznali da žive sa svojim partnerom”, napisao je kanadski list Toronto Star. Međutim, profesorica Barbara Freemen, koja predaje društvenu povijest na Sveučilištu Carleton u Ottawi, primjećuje: “Danas ljudi kažu: ‘Moj privatni život ne tiče se drugih ljudi. Ne želim da se itko miješa u moj privatni život.’”

Nema sumnje da je u posljednjih nekoliko desetljeća u mnogim zemljama svijeta došlo do naglog srozavanja moralnih mjerila. Što je dovelo do tih drastičnih promjena? Što vi mislite o svemu tome? Na kakvu budućnost ukazuju te promjene?