NEKIM ljudima odbojna je i sama pomisao na to da kušaju gusjenice, a neki ih smatraju vrlo ukusnima. U nekim dijelovima Afrike ljudi s užitkom jedu gusjenice noćnog leptira Imbrasia belina. Tamo ih mnogi nazivaju mopaneove gusjenice. To su ime dobile po drvetu mopaneu na kojem najčešće žive. U mnogim seoskim područjima ljudi jedva čekaju da dođe vrijeme za sakupljanje tih migoljavih, hranjivih i ukusnih gusjenica. “One su iznimno bogate proteinima”, kaže Keith Leggett iz organizacije Kalahari Conservation Society. Osim toga, gusjenice imaju važnu ulogu u očuvanju savana, koje su često pogođene sušama i imaju manje-više neplodno tlo.

 Kad početkom studenoga na jugu Afrike počnu padati tople kiše, zemlja se budi i postaje puna života. Milijuni ličinki koje su dotad živjele u tlu pretvaraju se u prekrasne leptire. Za samo nekoliko tjedana ženke izlegu sitna jajašca koja se najprije pretvore u ličinke, a potom u šarene debeljuškaste gusjenice koje izgledaju kao kobasice.

U područjima u kojima ljudi jedu puno kasave i kukuruza, koji su bogati škrobom, gusjenice su izvrstan dodatak prehrani. Premda mnogi od nas nisu oduševljeni idejom da jedu gusjenice, one sadrže više od 60 posto proteina i zato su vrlo vrijedna namirnica, naročito u područjima u kojima su kvalitetne proteinske namirnice vrlo skupe ili ih je teško nabaviti. Porcija jestivih gusjenica sadrži jednako mnogo hranjivih tvari kao i porcija mesa ili ribe. Ona zadovoljava otprilike tri četvrtine čovjekovih dnevnih potreba za proteinima, vitaminima i mineralima. Nema sumnje, te su gusjenice vrlo hranjive.

Ljudi koji se njima hrane vjerojatno ne razumiju zašto u drugim dijelovima svijeta poljoprivrednici vode skupi kemijski rat protiv tih malih stvorenja koja su tako bogata hranjivim tvarima. Milijuni gusjenica jedu lišće koje je neukusno, a ponekad čak i otrovno, te ga pretvaraju u dragocjenu hranu. Takva “proizvodnja hrane” ne zahtijeva korištenje skupih poljoprivrednih strojeva ni plaćanje veterinarskih usluga! Jeftino je i branje “uroda” — obavlja se ručno. Sve u svemu, te su gusjenice izuzetno isplativ “poljoprivredni proizvod” koji se dobiva uz minimalan trud.

Mopaneove gusjenice uvelike doprinose plodnosti afričkih ravnica i očuvanju ekološke ravnoteže u tim predjelima. Premda su afrički slonovi vrlo veliki i imaju ogroman apetit, količina hrane koju oni pojedu i probave neznatna je u usporedbi s onim što pojedu mopaneove gusjenice. Tijekom svog kratkog života, koji traje samo mjesec i pol, horde gusjenica pojedu otprilike deset puta više raslinja i ostave iza sebe gotovo četiri puta više izmeta nego slonovi koji se hrane na istom području. Zahvaljujući tom nevjerojatnom apetitu veličina gusjenice poveća se čak 4 000 puta! Stoga ne čudi da nekontrolirano branje gusjenica utječe na plodnost tla i ekološku ravnotežu područja u kojem one žive.

Kako se gusjenice sakupljaju? Kad započne kišno razdoblje, žene koje žive u seoskim područjima okupe se i krenu u prvu “berbu” mopaneovih gusjenica (druga će uslijediti nekoliko mjeseci kasnije). Žene nekoliko tjedana sakupljaju gusjenice, a zatim im izvade unutarnje organe te ih prokuhaju i rasprostru da se osuše. No kod sakupljanja i pripreme nekih drugih vrsta jestivih gusjenica potrebna je posebna pažnja. S nekih se gusjenica moraju skinuti zaštitne dlačice ili bodlje koje im služe za ukras. Kod pripreme je potreban oprez zato što se neke gusjenice hrane biljkama od kojih se ljudi mogu otrovati. Prokuhane i osušene gusjenice mogu se jesti kao lagani hrskavi međuobrok, no žene ih najčešće ponovno namoče, skuhaju u varivu ili ispeku s rajčicom i lukom.

Pomisao na to da jedete gusjenice mogla bi vam biti primamljiva, a mogla bi vam djelovati i krajnje odbojno. Možda biste smišljali svakojake izgovore samo da ne morate kušati to egzotično “meso”. No imajte na umu da su gusjenice hrana bogata proteinima i da mnogim afričkim obiteljima predstavljaju dodatni izvor prihoda.