ČAMAC tiho plovi kanalom, prolazeći ispod lukova kamenih mostova, pored vlažnih zidova, prozora ukrašenih raskošnim ornamentima i balkona punih cvijeća. Crn je i izgleda vrlo otmjeno. Iz daljine sliči crnom labudu. Premda je izrađen od drva i na pramcu ima metalni kljun, koji je čista suprotnost labudovom gipkom, pernatom vratu, dok plovi venecijanskim kanalima, izgleda jednako elegantno kao i ta prekrasna ptica. Riječ je o gondoli, koju neki smatraju najpoznatijim čamcem na svijetu. Kako je gondola nastala? Zašto je tako popularna? Po čemu se razlikuje od ostalih čamaca?

Teško je točno utvrditi kada su se pojavile prve gondole, no neki smatraju da je to bilo u 11. stoljeću. Na slikama je gondola prvi put prikazana pretkraj 15. stoljeća. No tek je u 17. i 18. stoljeću poprimila svoj sadašnji izgled, po kojem je toliko prepoznatljiva i različita od svih drugih čamaca. Gondola je već prije imala ravno dno, no u tom je razdoblju dobila karakterističan izduženi oblik i metalni kljun.

 Nije lako utvrditi ni porijeklo naziva tog čamca. Neki kažu da izraz “gondola” potječe od latinske riječi cymbula, koja se koristila kao naziv za mali čamac, a neki smatraju da potječe od riječi conchula, umanjenice riječi concha, što znači “školjka”.

Ono što sa sigurnošću možemo reći jest da je gondola usko povezana s Venecijom. Ona je vjerojatno i najpoznatiji simbol tog grada. Sjetite se samo koliko ima slika Venecije na kojima se vidi gondola!

No gondola je na još jedan način blisko povezana s tim gradom. Plovidba gondolom po venecijanskim kanalima omogućava vam da “upoznate Veneciju na jedan sasvim drugačiji način”, kaže Roberto, gondolijer koji vozi turiste kanalima toga grada. “Osim razgledavanja znamenitosti, pruža vam se prilika da otkrijete neke od najskrivenijih kutaka Venecije.” Čuveni njemački književnik Johann Wolfgang Goethe rekao je da se u gondoli osjećao kao “gospodar Jadranskog mora, onako kako se osjeća svaki Venecijanac kad se ugodno smjesti u svoju gondolu”. Roberto kaže: “Polagana vožnja gondolom savršeno se uklapa u atmosferu koja vlada u Veneciji. Dok se lagano ljuljate na mekim jastucima, osjećate se kao da konačno imate vremena koliko vam srce želi.”

Jeste li imali priliku vidjeti gondolu kako plovi kanalom? Možda ste se pitali kako može ploviti sasvim ravno kad ima samo jedno veslo, koje je pričvršćeno za desnu stranu čamca. Bilo bi logično zaključiti da će čamac, ako ga vozač ne bude stalno ispravljao, skretati u stranu i ploviti u krug, no to se ne događa. Zašto ne? Gilberto Penzo, koji se bavi istraživanjem čamaca iz drevnog doba, piše: “Kad bismo čamac usporedili s trupom ljudskog tijela, pri čemu bi kobilica predstavljala kičmu, a poprečne grede čovjekova rebra, mogli bismo reći da gondola pati od teške skolioze.” Drugim riječima, korito gondole nema simetričan oblik — desna je strana otprilike 25 centimetara uža od lijeve. Zato kad prazna gondola pluta na vodi, blago je nagnuta udesno jer joj je desna strana dublje uronjena u vodu od lijeve. No veslač težinom svog tijela i veslom uspostavlja ravnotežu, tako da gondola može ravno ploviti.

Među prepoznatljiva obilježja gondole svakako spada i njezin pramac. Osim željezne krme, to je jedini metalni dio čamca. Pramac je “toliko upečatljiv i poseban da će se duboko urezati u sjećanje svakome  tko ga prvi put vidi”, primijetio je pisac Gianfranco Munerotto. U početku je željezni pramac služio kao protuteža gondolijeru koji je veslao na krmi, no danas služi samo kao ukras. Predaja kaže da šest zubaca na prednjoj strani pramca predstavlja šest dijelova Venecije (sestieri), dok mali zubac na stražnjoj strani pramca predstavlja venecijanski otok Giudeccu. Osim toga, pramac ima oblik slova S, što navodno predstavlja oblik Canal Grandea.

Gondole su prepoznatljive i po svojoj crnoj boji. Postoje razna objašnjenja o tome zašto se ti čamci boje u crno. Jedno od njih kaže da su se u 16. i 17. stoljeću ljudi počeli natjecati čija će gondola biti više ukrašena, ljepše obojana i raskošnija, pa su gradski oci, u nastojanju da stanu na kraj toj razmetljivosti, donijeli odluku da se novčano kazne vlasnici gondola koje su bile prekomjerno ukrašene. No mnogi su radije platili kaznu nego da se odreknu ukrasa na gondolama. Stoga je poglavar gradske uprave naredio da se sve gondole moraju bojati u crno. Prema jednom drugom objašnjenju, crna je boja bila znak žalosti za tisućama ljudi koji su u 17. stoljeću umrli u epidemiji kuge, ili “crne smrti”. Neki pak kažu da su se gondole bojale u crno zato što je uz tu boju najviše dolazila do izražaja iznimno svijetla put venecijanskih plemkinja. No pravi je razlog vrlo jednostavan. Crna je boja, barem u početku, potjecala od smole kojom su se gondole premazivale kako ne bi propuštale vodu.

Nakon lagane vožnje mirnim vodama vraćate se na mol uz rub kanala, gdje ste na početku i ušli u gondolu. Dok gledate tog “crnog labuda” kako nestaje u daljini, možda ćete se u jednom trenutku zapitati hoće li okrenuti svoj dugački vrat i kljunom zagladiti perje.