JOŠ uvijek mi je teško pričati o napetoj atmosferi koja je vladala u našem domu. Mama i tata bi počeli piti, a onda bi tata istukao mamu. Pritom bi često i mene udario. Imao sam samo četiri godine kad su moji roditelji odlučili da više neće zajedno živjeti. Sjećam se da su me odveli da živim kod bake.

Osjećao sam se odbačeno. Sa sedam godina počeo sam kradom silaziti u podrum i piti domaće vino. Imao sam osjećaj da mi ono ublažava tugu. Kad sam imao 12 godina, mama i baka jako su se posvađale zbog mene. Mama se toliko razljutila da je na mene bacila vile, no uspio sam se izmaknuti, tako da me nije ozlijedila. To nije bila jedina situacija u kojoj mi je život bio u opasnosti. No tjelesne ozljede nisu bile tako teške kao emocionalne rane koje sam nosio duboko u sebi.

U dobi od 14 godina već sam redovito pio alkohol. Sa 17 godina pobjegao sam od kuće. Kad sam pio alkohol, osjećao sam se kao da ni o kome nisam ovisan. Bio sam vrlo nasilan i izazivao sam nerede u kafićima u koje sam zalazio. Opijanje mi je bilo jedini užitak u životu. Ponekad bih u jednom danu popio i do pet litara vina, nekoliko piva, a usto i nekoliko čašica žestokog pića.

Nastavio sam piti i nakon što sam se oženio, a moja je žena zbog toga puno patila. Sve smo se češće svađali i bili ogorčeni jedno na drugo. Tukao sam ženu i djecu. Tako sam u vlastitom domu stvorio mučnu atmosferu u kakvoj sam i sam odrastao. Gotovo sve što bih zaradio potrošio bih na alkohol. Nismo imali ni namještaja, pa smo žena i ja spavali na podu. Budući da u životu nisam vidio nikakav smisao, uopće se nisam trudio poboljšati situaciju u kojoj smo se nalazili.

A onda sam jednog dana razgovarao s jednim Jehovinim svjedokom. Kad sam ga upitao zašto u svijetu ima toliko patnje, on mi je iz Biblije pročitao Božje obećanje o svijetu u kojem više neće biti nevolja i patnji. To me potaknulo da počnem proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Kad sam počeo primjenjivati biblijska učenja i manje piti,  naš se obiteljski život znatno poboljšao. No znao sam da moram nadvladati ovisnost o alkoholu ako želim na ispravan način služiti Jehovi Bogu. Nakon tri mjeseca borbe potpuno sam prestao piti alkohol. Šest mjeseci kasnije predao sam svoj život Bogu i krstio se.

Kad sam se oslobodio ovisnosti o alkoholu, otplatio sam sve svoje dugove. Nakon nekog vremena kupili smo kuću i automobil, kojim se vozimo kad idemo na kršćanske sastanke i u propovijedanje od kuće do kuće. S vremenom sam stekao i samopoštovanje.

Ponekad mi na zabavi ili u nekoj sličnoj prigodi znaju ponuditi alkoholno piće. Mnogi ne znaju da u sebi vodim tešku borbu i da bi me samo jedno piće moglo navesti da se vratim starom načinu života. Još uvijek osjećam želju za alkoholom. Moram biti odlučan i gorljivo se moliti kako bih imao snage odbiti alkohol. Kad sam žedan, uzmem neki bezalkoholni napitak i pijem do mile volje. Već deset godina nisam popio ni kap alkohola.

Jehova može učiniti ono što čovjek ne može. Pomogao mi je da se oslobodim ovisnosti o alkoholu. Nisam vjerovao da je to moguće! Još uvijek patim zbog emocionalnih trauma koje sam doživio u djetinjstvu i stalno se moram boriti protiv negativnog razmišljanja. No sretan sam što imam dobar odnos s Bogom, što pripadam skupštini u kojoj sam pronašao prave prijatelje i što imam divnu obitelj koja također služi pravome Bogu. Žena i djeca zdušno me podupiru u borbi protiv alkohola. Moja žena kaže: “Prije mi je život bio pakao. Danas sam duboko zahvalna Jehovi što sa svojim mužem i naše dvoje djece živim sretnim obiteljskim životom.” (Prilog suradnika.)