ISTOČNI TIMOR, odnosno Timor-Leste, malena je država koja obuhvaća istočni dio otoka Timora. Malajski izraz od kojeg potječe riječ “Timor” i portugalska riječ Leste znače “istok”. Na hrvatskom se ova zemlja naziva Istočni Timor. Taj je naziv vrlo prikladan jer je otok smješten u istočnom dijelu indonezijskog otočja.

Površina Istočnog Timora iznosi otprilike 14 800 četvornih kilometara, što je samo malo više od površine Slavonije. Premda otok nije izrazito velik, na njemu su objedinjena prirodna obilježja Azije i Australije. Prekriven je bujnim tropskim prašumama, ali i suhim šikarama eukaliptusa te sasušenim pašnjacima. I životinjski je svijet mješavina vrsta karakterističnih i za Australiju i za Aziju. Naprimjer, australski tobolčari i ptice žive na istom području s azijskim majmunima i tropskim morskim krokodilima. A što reći o stanovnicima Istočnog Timora? Želite li ih upoznati?

Portugalski moreplovci vjerojatno su se prvi put iskrcali na Timor 1514. U to su vrijeme obronke planina prekrivale bujne šume sandalova drveta. Na sandalovini se moglo zaraditi pravo bogatstvo, pa je to Portugalcima bio dovoljan razlog da ondje osnuju trgovačku postaju. I Katolička se crkva počela zanimati za to područje, pa je htjela poslati misionare da obrate domorodačko stanovništvo na katolicizam. Ta dva razloga navela su Portugalce da 1556. počnu kolonizirati otok.

No Timor je ostao izolirana i zapostavljena kolonija. Kad su 1656. Nizozemci preuzeli kontrolu nad zapadnim dijelom otoka, Portugalci su se povukli na istočni dio. Konačno, 1975, nakon više od 400 godina kolonijalne vlasti, Portugalci su se potpuno povukli s otoka.

Te je godine izbio građanski rat. U sljedeće 24 godine u borbama je poginulo približno 200 000 ljudi, što je otprilike jedna trećina stanovništva. Godine 1999. zemlju je zahvatio val nasilja u kojem je bilo uništeno čak 85 posto kuća i veći dio infrastrukture. Stotine tisuća ljudi pobjeglo je u planine. Naposljetku su intervenirale mirovne snage Ujedinjenih naroda kako bi zaustavile nasilje i razaranje te stabilizirale stanje u zemlji.

Otada stanovnici Istočnog Timora nastoje započeti nov život u toj opustošenoj zemlji. U svibnju 2002. Istočni Timor, odnosno Demokratska Republika Istočni Timor, postao je međunarodno priznata država.

Višestoljetna trgovina, seobe stanovništva na području koje se proteže od Azije pa sve do Australije i Novog Zelanda te europska kolonizacija stvorile su u cijelom Istočnom Timoru živopisnu mješavinu kultura i jezika. Premda se portugalski jezik još uvijek koristi u poslovnoj komunikaciji i državnoj upravi, 80 posto stanovništva govori službeni komunikacijski jezik koji se zove tetunski (tetum), a koji i sam sadrži mnogo portugalskih riječi. Različite etničke skupine diljem zemlje govore najmanje 22 druga jezika.

U seoskim područjima tradicionalni kraljevi i dalje igraju važnu ulogu u svakodnevnom životu. Oni organiziraju i nadgledavaju razne svečanosti, raspodjelu zemlje i druge tradicionalne  običaje, a izabrani seoski starješina provodi državnu vlast.

Religija je svojevrsna mješavina tradicionalnog animizma i katolicizma koji su donijeli osvajači. Obožavanje predaka, vračanje i spiritizam prožimaju svaku poru života. Uobičajeno je da se redoviti posjetitelji crkava obraćaju mjesnom matan do’oku, odnosno vraču, kako bi im proricao budućnost, liječio ih ili zaštitio od zlih duhova.

Stanovnici Istočnog Timora po prirodi su veseli, znatiželjni i gostoljubivi ljudi. “Mi smo narod koji želi učiti, razgovarati, družiti se s drugima i izmjenjivati iskustva, pa čak i sa strancima”, kaže predsjednik Kay Rala Xanana Gusmão.

Gosti pozvani na objed kod neke timorske obitelji vjerojatno će jesti s muškarcem koji je glava obitelji. Njegova žena i djeca posluživat će hranu, a jest će kasnije. Pristojno je najprije uzeti malu količinu hrane. Gost potom može odati priznanje kuharici tražeći još jednu porciju.

Stanovnici Timora većinom se hrane rižom, kukuruzom, kasavom te lisnatim zelenjem i drugim povrćem. Jedan timorski specijalitet zove se saboko. To je ukusna mješavina srdela, umaka od tamarinda i začina, zamotana u palmin list. Inače, meso je vrlo skupa namirnica.

Stanovništvo Istočnog Timora vrlo je mlado. Gotovo polovicu stanovništva čine djeca, a mnoge obitelji imaju od desetero do dvanaestero djece.

Kad djeca idu u školu, često se drže za ruke — dječaci s dječacima, a djevojčice s djevojčicama — smiju se i pjevaju. Školsko obrazovanje ne obuhvaća samo usvajanje teoretskog znanja nego i praktično poučavanje o tome kako ispravno živjeti i ponašati se.

Timorska djeca nikad se ne igraju sama ili u tišini — cijelo susjedstvo zabavlja se zajedno! Omiljena im je igra dudu karreta, odnosno guranje automobila. Obruč kotača od bicikla predstavlja automobil. Uz trku i smijeh djeca kotrljaju obruč ulicom, gurajući ga i usmjeravajući štapom.

Međutim, život djece u Istočnom Timoru ne sastoji se samo od igre. Naprimjer, zadatak im je da melju kukuruz teškom željeznom šipkom. No dok rade, veseli su i smiju se. Kao da nisu svjesni činjenice da su rođeni u jednoj od deset najsiromašnijih zemalja svijeta.

Zbog velikog je siromaštva život stanovnika Istočnog Timora vrlo nesiguran. Četrdeset posto stanovništva dnevno ima na raspolaganju otprilike jedan euro, što je jedva dovoljno za najosnovniju hranu i kućne potrepštine.  U zemlji ne postoji ni osnovna infrastruktura. U jednom vladinom izvještaju stoji: “U cijeloj zemlji tri od četiri osobe žive bez struje, tri od pet osoba nemaju zadovoljene osnovne sanitarne uvjete, a svaka druga osoba nema pitku vodu.”

Zbog toga vladaju mnoge bolesti. Pothranjenost, malarija, tuberkuloza i neke druge bolesti smanjile su očekivani životni vijek na 50 godina. Svako deseto dijete umire prije navršene pete godine života. Godine 2004. manje od 50 liječnika pomagalo je stanovništvu koje broji otprilike 800 000 ljudi.

Mnoge strane vlade surađuju s Ujedinjenim narodima kako bi stanovnicima Istočnog Timora pomogle obnoviti njihovu opustošenu zemlju. Bogata nalazišta nafte i plina u Timorskome moru daju nadu da će se loša ekonomska situacija popraviti. No najveće bogatstvo Istočnog Timora predstavljaju njegovi ponizni stanovnici, koji se ne predaju tako lako. Jedna je žena rekla za Probudite se!: “Mi jesmo siromašni, ali nismo nesretni!”

U zadnje vrijeme Jehovini svjedoci donose stanovnicima Istočnog Timora “vijest dobru o nečemu boljem” (Izaija 52:7; Rimljanima 10:14, 15). Godine 2005. jedina skupština Jehovinih svjedoka u toj zemlji provela je gotovo 30 000 sati  propovijedajući drugima o divnom biblijskom obećanju o predstojećem raju na Zemlji (Psalam 37:10, 11; 2. Petrova 3:13).

Biblijske istine oslobodile su neke ljude teškog bremena spiritizma. Naprimjer, čovjek po imenu Jacob, otac petero djece, često je sudjelovao u spiritističkim postupcima uobičajenima u njegovom kraju. Duhovima umrlih redovito je prinosio životinjske žrtve. To je financijski jako opterećivalo njegovu obitelj. Da bi netko kupio kokoš za žrtvu, mora potrošiti gotovo cijelu jednodnevnu zaradu, a da bi prinio posebnu žrtvu — kozu ili svinju — mora potrošiti višetjednu zaradu.

Nakon nekog vremena Jacobova žena Fransiska počela je proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Pokazala je Jacobu biblijske retke koji dokazuju da mrtvi nisu svjesni ničega i da ne mogu nauditi živima (Propovjednik 9:5, 10; Ezekijel 18:4). Oboje su prihvatili to biblijsko objašnjenje i odlučili da više ne prinose žrtve duhovima. Zbog toga su ih se njihovi gnjevni rođaci odrekli i tvrdili su da će ih osvetoljubivi duhovi ubiti. No Jacob i Fransiska ostali su pri svojoj odluci, rekavši: “Jehova će nas zaštititi.”

U međuvremenu je Jacob počeo proučavati Bibliju i pohađati kršćanske sastanke zajedno sa svojom obitelji. To je dovelo do daljnjih dobrih promjena u njegovom životu. Premda je godinama pušio kutiju cigareta dnevno, sada je prestao pušiti. Osim toga, naučio je čitati i pisati. Istovremeno, Fransiska je prestala žvakati betel-orahe. Na koncu su se Jacob i Fransiska 2005. krstili kao Jehovini svjedoci. Danas mudro raspolažu novcem kako bi školovali djecu i pokrili troškove liječenja za svoju obitelj.

Kao što je Isus prorekao, dobra vijest o Božjem Kraljevstvu propovijeda se “sve do kraja zemlje”, pa tako i radoznalim, gostoljubivim i širokogrudnim stanovnicima malenog Istočnog Timora (Djela apostolska 1:8; Matej 24:14).