“SIROMAHE uvijek imate uza se”, rekao je Isus Krist u prvom stoljeću (Matej 26:11). Od Isusovog vremena pa sve do danas u svijetu je uvijek bilo mnogo siromašnih ljudi. No zašto u današnjem svijetu u kojem postoji toliko bogatstva tako mnogo ljudi živi u siromaštvu?

Neki smatraju da ljudi postaju siromašni zbog toga što u životu donose loše odluke. U nekim slučajevima to može biti točno. Ljudi koji se odaju piću, drogi ili igranju igara na sreću lako mogu izgubiti svu svoju imovinu. No nisu svi ljudi sami krivi za to što su siromašni.

Mnogi su izgubili posao zbog promjena koje se događaju u privredi i na tržištu rada. Mnogi drugi koji imaju posao izgubili su svu svoju ušteđevinu zbog vrtoglavog porasta cijena medicinskih usluga. U zemljama u razvoju stotine milijuna ljudi živi u siromaštvu i većina njih nije sama kriva za to. Oni koji su pogođeni siromaštvom najčešće ne mogu utjecati na uzroke siromaštva. O tome svjedoče i sljedeći primjeri.

Početkom 30-ih godina 20. stoljeća svijet je zadesila velika ekonomska kriza, koja je dovela do raspada svjetskog monetarnog sustava. U jednoj zemlji milijuni ljudi ostali su bez posla, a stotine tisuća obitelji bez krova nad glavom. No dok su mnogi gladovali, poljoprivrednici su ogromne količine mlijeka izlijevali u kanalizaciju, a vlasti su naredile da se na poljoprivrednim imanjima ubiju milijuni domaćih životinja.

Zašto je tako mnogo hrane bilo uništeno? Tržišni zakoni zahtijevali su da se poljoprivredni proizvodi i ostala roba prodaju po cijeni koja bi bila veća od troškova proizvodnje. Mlijeko, meso i žitarice bili su itekako vrijedni siromašnima. No kada se prodajom tih prehrambenih proizvoda nije mogla ostvariti nikakva zarada, zaključilo se da su oni bezvrijedni i stoga su bili uništeni.

U mnogim gradovima izbile su pobune jer su ljudi gladovali. Budući da nisu mogli kupiti hranu za svoju obitelj, neki su nabavili oružje i počeli pljačkati trgovine kako bi došli do namirnica koje su im bile potrebne za život. Drugi su umirali od gladi. Sve se to događalo u Sjedinjenim Državama. Na početku velike ekonomske krize moćan gospodarski sustav te zemlje ostavio je na cjedilu građane s najnižim primanjima. Umjesto da se pobrinu za to da svim građanima osiguraju hranu, krov nad glavom i posao, gospodarski stručnjaci prvenstveno su razmišljali o tome kako ostvariti što veću zaradu, a potrebe građana bile su im manje važne.

Svjetsko gospodarstvo oporavilo se od velike ekonomske krize. Izgleda da su danas mnogi ljudi bogatiji i da imaju veću financijsku sigurnost nego ikad prije. No usred sveg tog obilja siromašni obično ne mogu ništa učiniti kako bi si osigurali bolji život. Iz zemalja u razvoju tako često stižu vijesti o gladi i siromaštvu da mnogi više nemaju volje slušati o tome. Međutim, kada ljudi koji su zbog rata morali napustiti svoje  domove umiru od gladi, kada zbog političkih manipulacija propadaju ogromne količine hrane i kada zbog tržišnih zakona cijene osnovnih životnih potrepština rastu do te mjere da ih siromašni ne mogu kupiti, svi jasno vidimo da mnoge zemlje nisu u stanju zbrinuti potrebe svojih najsiromašnijih građana. Svjetski gospodarski sustav ne mari za milijune siromašnih ljudi.

Ustvari, nijedan gospodarski sustav koji su uspostavili ljudi nije u potpunosti zadovoljio materijalne potrebe svih ljudi. Prije otprilike 3 000 godina jedan mudar čovjek koji je puno razmišljao o životu napisao je: ‘Stao sam promatrati sva tlačenja koja se čine pod suncem, i gle, suze potlačenih, a nikoga nema da ih utješi. Moć je u rukama tlačitelja njihovih, a nikoga nema da ih utješi’ (Propovjednik 4:1). U današnjem svijetu u kojem svega ima u izobilju mnoge se još uvijek tlači i izrabljuje.

Milijuni ljudi nemaju gotovo nikakve izglede da se izvuku iz teškog siromaštva. No mnogi su naučili kako izaći na kraj s ekonomskim problemima. Osim toga, oni imaju nadu da ih čeka bolji život.