RODIO sam se u Montevideu, u Urugvaju. Moji su roditelji bili pobožni ljudi, no nisu pripadali nijednoj religiji. Majka mi je poginula kad sam imao oko četiri godine. Odgojili su me rođaci, koji su me učili da budem pošten i čestit. Kad sam navršio 20 godina, odlučio sam proputovati svijet kako bih upoznao druge zemlje i kulture.

U Kolumbiji sam radio kao pomoćnik u nekoliko cirkusa. Primijetio sam da izvođači izgledaju sretno kad im publika plješće, pa sam i ja poželio nastupati u cirkusu. Uvježbao sam točku u kojoj sam vozio mali bicikl. S vremenom sam počeo voziti sve manje i manje bicikle. Na kraju sam naučio voziti bicikl koji je bio dugačak svega 12 centimetara. To je bio jedan od najmanjih bicikala na svijetu. Bio je toliko malen da sam ga mogao staviti na dlan. S vremenom sam postao prilično popularan u mnogim dijelovima Južne Amerike. Kad sam imao 25 godina, otišao sam u Meksiko i tamo nastupao u nekoliko cirkusa.

Sviđao mi se život u cirkusu. Puno sam putovao, odsjedao u najboljim hotelima i jeo u luksuznim restoranima. No istovremeno sam osjećao da moj život nema pravi smisao i nisam imao nikakvu nadu za budućnost. Jednog poslijepodneva moj se život potpuno promijenio. Voditelj cirkuskih predstava dao mi je knjigu Otkrivenje — blizu je njegov veličanstveni vrhunac!, * koju je dobio od jedne mlade Jehovine svjedokinje. Nakon predstave čitao sam tu knjigu sve do ranih jutarnjih sati. Premda mnogo toga nisam razumio, duboko su me se dojmila objašnjenja o skerletnoj zvijeri i bludnici, o kojima se govori u Otkrivenju (Otkrivenje 17:3–18:8). Kasnije sam kupio kamp-prikolicu u kojoj sam prilikom čišćenja pronašao još jednu knjigu istog izdavača. Bila je to knjiga I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji. * Nju sam puno bolje razumio. Čim sam je pročitao, shvatio sam da moram propovijedati drugim ljudima. Zato sam odmah počeo svima govoriti o onome što sam naučio.

Nakon nekog vremena osjetio sam potrebu da stupim u vezu s Jehovinim svjedocima. U knjizi Otkrivenje — veličanstveni vrhunac našao sam telefonski broj Jehovine svjedokinje koja je tu knjigu dala mom prijatelju. Nazvao sam taj broj i javio se njen otac. Pozvao me  da dođem na kongres Jehovinih svjedoka koji se trebao održati u Tijuani, u Meksiku. Tamo sam vidio da među njima vlada ljubav. To me se duboko dojmilo i postao sam uvjeren da je to prava religija. U svakom gradu u kojem je gostovao naš cirkus otišao bih u dvoranu Jehovinih svjedoka i uzeo literaturu koju sam kasnije dijelio ljudima kad sam im propovijedao u neformalnim prilikama.

A onda se dogodilo nešto što me još više uvjerilo da sam na pravom putu. Jehovini svjedoci pozvali su me na obilježavanje Kristove smrti te su mi objasnili koliko je važno da kršćani prisustvuju toj proslavi. No budući da je te večeri u cirkusu trebala biti premijerno izvedena nova predstava, mislio sam da neću moći prisustvovati obilježavanju Kristove smrti. Gorljivo sam se molio Jehovi u vezi s tim i dogodilo se nešto potpuno neočekivano. Dva sata prije početka predstave nestalo je struje! Zahvaljujući tome mogao sam prisustvovati obilježavanju Kristove smrti i na vrijeme se vratiti u cirkus kako bih izveo svoju točku. Izgleda da je Jehova uslišio moju molitvu.

Dok sam jednom čekao u redu u banci, dijelio sam traktate ljudima koji su stajali blizu mene. Vidio me jedan kršćanski starješina i pohvalio me što sam tako revan. Potaknuo me da se povežem sa skupštinom i uključim u službu propovijedanja koju ona organizira. Taktično mi je objasnio da trebam učiniti određene promjene u svom životu. Dok sam razmišljao o tom koraku, dobio sam ponudu za dobro plaćeni posao u jednom cirkusu u Sjedinjenim Državama. Srce mi je bilo podijeljeno. Želio sam prihvatiti tu ponudu i otići u Sjedinjene Države, no nisam bio siguran da li bih tada ostao na putu kojim sam tek počeo hoditi. Moja se vjera prvi put našla na ispitu i nisam htio razočarati Jehovu. Premda se drugi izvođači nisu mogli načuditi mojoj odluci, napustio sam cirkus, povezao se sa skupštinom, ošišao svoju dugu kosu i učinio još neke druge promjene u svom životu kako bih mogao služiti Jehovi.

Godine 1997, kratko prije nego što sam se krstio kao Jehovin svjedok, moja se vjera po drugi put našla na ispitu. Naime, ponovno sam dobio priliku da odem u Sjedinjene Države — ovaj put trebao sam otputovati u Miami i nastupiti u jednoj poznatoj televizijskoj emisiji, s time da bi mi svi troškovi bili plaćeni. No želio sam se krstiti i početi živjeti u skladu sa svojim predanjem Jehovi. Zato sam odbio tu ponudu, što je ljude s televizije jako iznenadilo.

Ljudi me ponekad pitaju jesam li požalio zbog toga što sam napustio cirkus. Ja im uvijek kažem da Jehovino prijateljstvo i ljubav nikada ne bih mijenjao za svoj prijašnji život. Danas služim kao punovremeni kršćanski propovjednik. Premda mi moj novi životni poziv ne donosi pohvale, slavu ni bogatstvo koje sam imao u svijetu, sretan sam jer više nemam osjećaj da živim ispraznim životom. Srce mi je ispunjeno divnom nadom da ću živjeti u raju na Zemlji i ponovno vidjeti svoju majku kad uskrsne (Ivan 5:28, 29).