DEVETOG prosinca 1967. jedan je pilot ugledao jato od tridesetak žutokljunih labudova koji su letjeli prema Irskoj na nevjerojatnoj visini od preko 8 000 metara. Zašto su letjeli na tako velikoj visini na kojoj temperatura zraka iznosi oko 40 Celzijevih stupnjeva ispod nule? Osim što su izbjegli snježne oluje na koje bi stalno nailazili na manjim visinama, labudovi su iskoristili zračnu struju koja im je omogućila da lete brzinom od oko 200 kilometara na sat. Procijenjeno je da su udaljenost od Islanda do Irske, koja iznosi 1 300 kilometara, preletjeli za samo sedam sati.

Arktička čigra u toku seobe leti dalje nego bilo koja druga ptica na svijetu. Ljeti boravi na Arktiku, gdje se pari i donosi na svijet mlade, a zimu provodi na Antarktici. Ta mala morska ptica svake godine prevali između 40 000 i 50 000 kilometara, što je jednako kao da obleti Zemlju oko ekvatora!

Rode se gnijezde u Europi, a zimu provode na krajnjem jugu Afrike, tako da ukupno prijeđu 24 000 kilometara. Svakog proljeća i jeseni tisuće roda prelete preko Izraela u točno određeno vrijeme, kao što su to činile još u biblijsko doba (Jeremija 8:7).

Tko je pticama dao instinktivnu sposobnost orijentacije? Prije otprilike 3 500 godina Bog je upitao pravednog Joba: “Zar se po tvojoj mudrosti sokol uvis vine i krila svoja širi prema vjetru južnome? Zar se na tvoju naredbu orao uvis diže i gnijezdo svoje gradi visoko?” Odgovarajući na ta pitanja, Job je s pravom iskazao čast Bogu i pripisao mu zaslugu za izvanredne sposobnosti koje posjeduju ptice i druge životinje (Job 39:26, 27; 42:2).

Kruna svega što je Bog stvorio na Zemlji nesumnjivo su ljudi. Mi ne postupamo prvenstveno prema instinktu. Umjesto toga, imamo slobodnu volju, savjest te sposobnost da osjećamo i pokazujemo ljubav (1. Mojsijeva 1:27; 1. Ivanova 4:8). Zahvaljujući tim darovima sposobni smo donositi pravedne i moralno ispravne odluke koje mogu biti znak izvanredne ljubavi i samopožrtvovnosti.

Naravno, čovjekovi stavovi i ponašanje uvelike ovise o tome kakvi su moralni i vjerski nazori u njega usađivani od djetinjstva, odnosno o tome je li mu itko uopće usađivao takve nazore. Stoga ljudi mogu imati različita gledišta o tome što je dobro, a što zlo, odnosno što je ispravno, a što neispravno. Te razlike mogu dovesti do nerazumijevanja, netrpeljivosti, pa čak i mržnje, naročito kad na ljude snažno utječu kultura u kojoj žive, nacionalizam ili njihova vjerska pripadnost.

Koliko bi svijet samo bio bolji kad bi se svi ljudi držali istih moralnih mjerila i prihvaćali iste duhovne vrijednosti, jednako kao što svi mi prihvaćamo iste temeljne fizikalne zakone koji vladaju svemirom! No je li itko dovoljno moćan i mudar da uspostavi takva mjerila koja bi vrijedila za sve ljude? Ako jest, hoće li to učiniti odnosno je li to već učinio? Ta ćemo pitanja razmotriti u idućem članku.