RODNEY ima poremećaj u raspoznavanju boja, koji se naziva i sljepoća za boje, diskromatopsija i daltonizam (strogo uzevši, daltonizam je nemogućnost razlikovanja crvene i zelene boje). Naslijedio je gen koji uzrokuje grešku u građi mrežnice — unutarnje opne očne jabučice koja prima svjetlosne podražaje. Taj se poremećaj javlja kod otprilike 8 posto muškaraca i 0,5 posto žena bijele rase. * Poput većine drugih ljudi koji imaju problema s razlikovanjem boja, Rodney može vidjeti razne boje — poremećaj koji ima ne znači da sve vidi samo crno-bijelo. No neke boje ne vidi kako ih vide oni koji imaju normalan vid.

U mrežnici oka postoje tri vrste čunjića, odnosno receptora za boje. Svaka od njih reagira na svjetlost određene valne duljine koja odgovara jednoj od tri osnovne boje — plavoj, zelenoj i crvenoj. Svjetlost različitih valnih duljina aktivira odgovarajući čunjić, koji šalje signal u mozak i omogućava čovjeku da opaža boje. * No kod ljudi koji pate od poremećaja u raspoznavanju boja čunjići slabije reagiraju na jednu ili više boja ili reagiraju na neki drugi dio spektra, pa stoga njihovo oko drugačije opaža boje. Većina ljudi kojima je poremećen osjet za boje teško razlikuje žutu, zelenu, narančastu, crvenu i smeđu boju. Zbog toga im može biti teško vidjeti zelenu plijesan na smeđem kruhu ili žutom siru te razlikovati osobu koja ima plavu kosu i plave oči od one koja ima riđu kosu i zelene oči. Ako nekoj osobi čunjići ne reagiraju dobro na crvenu boju, crvena ruža može joj izgledati crno. Vrlo se rijetko događa da netko ne raspoznaje plavu boju.

Poremećaj u raspoznavanju boja obično je nasljedan i djeca se s njim rađaju. Mališani koji imaju problema s raspoznavanjem boja često nesvjesno nauče nadomjestiti taj nedostatak. Naprimjer, iako ne vide razliku između nekih boja, mogu zapaziti razlike u kontrastu i svjetlosti te ih povezati s imenima tih boja. Osim toga, neka djeca nauče raspoznavati predmete po uzorcima i šarama na njihovoj površini, a ne po boji. Tako mnoge osobe koje imaju problema s raspoznavanjem boja u djetinjstvu toga uopće nisu svjesne.

Budući da se u školama i dječjim vrtićima često primjenjuju metode učenja koje se temelje na razlikovanju boja, i to naročito kod mlađe djece, roditelji i nastavnici mogli bi zaključiti da neko dijete ima poteškoća s učenjem, a problem bi zapravo mogao biti u tome da ono ne raspoznaje neke boje. Jedna odgojiteljica čak je kaznila petogodišnjeg dječaka zbog toga što je napravio crtež na kojem je oblake obojao u ružičasto, ljude u zeleno, a krošnju drveća u smeđe. Djetetu kojem je poremećen osjet za boje taj crtež može izgledati potpuno normalno. Zato neki stručnjaci s pravom preporučuju da se sva djeca već u ranom djetinjstvu testiraju na taj poremećaj.

Premda se poremećaj u raspoznavanju boja ne može izliječiti, on se ne pogoršava s godinama i ne povećava opasnost za pojavu drugih problema s vidom. * Ipak, riječ je o poremećaju koji vam može otežavati život. No utješno je znati da će u Božjem Kraljevstvu Isus Krist učiniti sve što je potrebno kako bi bogobojazni ljudi bili oslobođeni čak i najmanjeg traga nesavršenosti. Tada će ljudi koji su imali bilo kakve smetnje s vidom moći vidjeti Jehovina djela stvaranja u svoj njihovoj veličanstvenosti i ljepoti (Izaija 35:5; Matej 15:30, 31; Otkrivenje 21:3, 4).