“ŽIVIM najbolje što znam i trudim se biti dobra osoba”, kaže mlada Allison. Mnogi drugi također smatraju da je to sve što Bog traži od nas.

Neki smatraju da čak i ako počine težak grijeh, Bogu to neće biti važno ako inače žive kao dobri i pošteni ljudi. Oni smatraju da je Bog skloniji opraštanju nego osuđivanju.

Naravno, ljudi imaju različita gledišta o tome što znači biti “dobar čovjek”. No što o tome kaže Biblija? Što moramo činiti da bismo stekli Božje priznanje? Što znači biti dobar u Božjim očima?

Kao naš Stvoritelj, Jehova Bog ima pravo određivati što je u moralnom pogledu ispravno, a što nije (Otkrivenje 4:11). U Bibliji su zapisani zakoni i načela koje je Bog dao da bi nam pokazao kako se trebamo ponašati i na koji mu način trebamo služiti. Bog je svom narodu rekao: “Slušajte glas moj i činite sve što vam zapovijedam, pa ćete biti narod moj, a ja ću biti Bog vaš” (Jeremija 11:4).

Dakle, ako želimo da nas Bog smatra dobrima, trebamo upoznati njegova moralna mjerila i promijeniti svoj način života kako bismo ga uskladili s tim mjerilima. Zamislite da se želite sprijateljiti s nekom osobom. Sigurno biste željeli saznati što ona voli i kako bi željela da se s njom ophodite, a zatim biste se u skladu s time i ponašali. Biblija pokazuje da, poput patrijarha Abrahama, i mi možemo postati Jehovini prijatelji — osobe na koje on gleda s odobravanjem (Jakov 2:23). Osim toga, budući da Bog ima daleko viša moralna mjerila nego mi ljudi, ne možemo očekivati da se on promijeni kako bi se prilagodio našim osobnim mjerilima (Izaija 55:8, 9).

Hoće li nam Bog zaista zamjeriti ako zanemarimo neke njegove “manje važne” zapovijedi? Neki smatraju da su određene zapovijedi manje bitne i da ih nije važno slušati. No nijedan zakon koji je Bog postavio ne smije se smatrati nevažnim. Zapazite da Biblija ne pravi nikakvu razliku između Božjih zapovijedi. U 1. Ivanovoj 5:3 piše: “Ljubiti Boga znači držati zapovijedi njegove, a zapovijedi njegove nisu teške.” Kad dajemo sve od sebe kako bismo se držali svih Božjih zakona, pokazujemo mu da ga nesebično ljubimo (Matej 22:37).

Jehova nije prezahtjevan i ne traži od nas da budemo savršeni. Ako nam je iskreno žao zbog grešaka koje smo učinili i ako dajemo sve od sebe kako ih ne bismo ponovili, Bog nam je spreman oprostiti (Psalam 103:12-14; Djela apostolska 3:19). No možemo li namjerno zanemarivati neke njegove zakone, misleći da se možemo iskupiti pokazujući mu poslušnost u nekim drugim stvarima? Razmotrimo jedan biblijski primjer koji pokazuje da to nije moguće.

Izraelski kralj Šaul poštovao je samo neke Božje zapovijedi, a neke je namjerno kršio. Kad je ratovao s Amalečanima, bilo mu je rečeno da ne smije poštedjeti njihovu stoku.  Trebao je pobiti svu stoku. Premda je Šaul poslušao neke druge upute, u ovom je slučaju pokazao neposlušnost i poštedio “najbolju stoku sitnu i krupnu”. Zašto je tako postupio? On i ostatak naroda željeli su tu stoku za sebe (1. Samuelova 15:2-9).

Kad je prorok Samuel upitao Šaula zašto nije poslušao Božju zapovijed, on je ustvrdio da je poslušao ono što mu je Bog rekao. Naveo je sve dobro što su on i narod učinili, pa je tako spomenuo i žrtve koje su prinijeli Bogu. Samuel ga je nato upitao: “Zar su Jehovi žrtve paljenice i druge žrtve jednako mile kao i poslušnost glasu Jehovinu? Znaj, poslušnost je bolja od žrtve i pokornost je bolja od sala ovnujskog” (1. Samuelova 15:17-22). Prema tome, ako smo u nečemu neposlušni Bogu, ne možemo se iskupiti tako da na neki drugi način pokazujemo revnost, požrtvovnost ili činimo dobra djela.

Jehova je pun ljubavi i stoga nas nije pustio da sami nagađamo što trebamo činiti da bismo mu ugodili. U Bibliji nam je jasno pokazao kojih se moralnih mjerila trebamo pridržavati i čak nam je rekao: “To je put, idite njime!” (Izaija 30:21). Kad postupamo u skladu s onim što nam on kaže, ne doživljavamo razočaranja i ne osjećamo se izgubljeno kao oni koji se uzdaju u proturječne ljudske moralne nazore. Osim toga, možemo biti sigurni da su savjeti koje dobivamo od Boga uvijek na mjestu jer nas on ‘uči da činimo ono što je za naše dobro’ (Izaija 48:17, 18).

Zašto je opasno da sami odlučujemo o tome što znači “biti dobar”? Svi smo naslijedili sklonost da budemo sebični. Naše vlastito srce može nas zavaravati (Jeremija 17:9). Lako bi se moglo dogoditi da umanjujemo važnost Božjih zahtjeva koje smatramo preteškima ili prestrogima.

Naprimjer, dvoje ljudi koji nisu u braku može odlučiti stupiti u spolne odnose, smatrajući kako je to čisto njihova osobna stvar budući da se radi o odnosu koji uključuje samo njih dvoje. Možda su svjesni da njihovo ponašanje nije u skladu s biblijskim moralnim mjerilima, no ipak smatraju da Bog najvjerojatnije nema ništa protiv takvog ponašanja sve dok “nikome ne čine ništa nažao”. Njihove tjelesne želje mogle bi ih toliko zaslijepiti da od njih ne vide pravo značenje i posljedice svog ponašanja. Biblija upozorava: “Neki se put čovjeku čini ispravnim, ali na kraju vodi u smrt” (Mudre izreke 14:12).

Svi Jehovini zakoni znak su njegove ljubavi prema ljudima i želje da nam pomogne da izbjegnemo nevolje. Nepoštivanje Božjih moralnih mjerila u pogledu spolnosti ili bilo kojeg drugog područja ljudskog života nije donijelo ljudima više sreće ni uspjeha u životu. Naprotiv, mnogima je znatno zakompliciralo život. S druge strane, poštivanje Božjih zakona pomaže nam da živimo čestitim životom te izbjegnemo nanošenje boli sebi i drugima (Psalam 19:7-11).

Ako iskreno želite biti osoba koju Bog smatra dobrom, dajte sve od sebe kako biste postupali u skladu s onim što on zahtijeva od nas. Tada ćete se sami uvjeriti da ‘zapovijedi Jehovine nisu teške’ (1. Ivanova 5:3).