Zašto je to važno? Djeca imaju želju i potrebu da najvažnijim osobama u svom životu — svojim roditeljima — daju do znanja kako se osjećaju. Ako roditelji imaju naviku proturječiti djeci kad ona govore o svojim osjećajima, djeca bi se mogla povući u sebe i postati toliko nesigurna da više ni sama ne znaju što zapravo misle i osjećaju.

U čemu je problem? Djeca su sklona izražavati svoje misli i osjećaje vrlo snažnim ili čak pretjeranim izjavama. Istina, djeca ponekad kažu nešto što roditelje može uznemiriti. Naprimjer, dijete koje je zbog nečeg nezadovoljno moglo bi reći: “Smučio mi se život.” * Nato će otac ili majka možda bez puno razmišljanja odgovoriti: “Ma sigurno nije tako!” Roditelji se možda boje reći djetetu da razumiju njegove negativne misli i osjećaje jer smatraju da bi time pokazali da ih odobravaju.

Što trebate učiniti? Primjenjujte biblijski savjet: “Čovjek treba biti brz slušati, a spor govoriti i spor srditi se” (Jakov 1:19). Zapazite da je Jehova Bog bio svjestan negativnih osjećaja koji su mučili neke njegove vjerne sluge, a to je pokazao tako što ih je dao zapisati u Bibliji (1. Mojsijeva 27:46; Psalam 73:12, 13). Naprimjer, kad je Job doživljavao teške kušnje, rekao je da želi umrijeti (Job 14:13).

Očito je da neke Jobove misli i osjećaji nisu bili ispravni. No Jehova nije poricao da je Job utučen i nije ga prekidao u govoru, nego mu je pokazao poštovanje time što mu je strpljivo dopustio da otvoreno kaže što ga tišti. Tek ga je nakon toga dobrohotno ispravio. Jedan je kršćanski otac u vezi s tim rekao: “Budući da Jehova meni dopušta da mu u molitvi kažem sve što mi leži na srcu, smatram da je pošteno da i ja svojoj djeci dopustim da mi otvoreno kažu kako svoje pozitivne osjećaje tako i one negativne.”

Kad idući put dođete u iskušenje da svom djetetu kažete: “Nije istina da se tako osjećaš” ili “Sigurno to ne misliš ozbiljno”, imajte na umu Isusove riječi: “Kako želite da ljudi čine vama, tako činite i vi njima” (Luka 6:31). Naprimjer, zamislite da je na poslu netko prema vama bio jako grub ili da ste doživjeli neko razočaranje, možda zbog nekog svog propusta. Dok razgovarate sa svojim bliskim prijateljem, kažete mu da vam je jako teško i da ne možete izaći na kraj s problemima na poslu. Što biste željeli da vaš prijatelj učini? Da vam kaže kako nije istina da se tako osjećate i da vam odmah napomene da ste ionako sami krivi za to što imate problema? Ne bi li vam bilo draže da vam prijatelj kaže: “Sigurno ti nije bilo lako. Imao si težak dan”?

I djeca i odrasli puno lakše prihvaćaju savjet ako osjećaju da ih onaj tko im ga daje uistinu razumije i da shvaća s kakvim se teškoćama suočavaju. Božja Riječ kaže: “Srce mudroga razboritima čini usta njegova i uvjerljivost pridodaje usnama njegovim” (Mudre izreke 16:23).

Što možete učiniti da bi vaša djeca prihvatila savjete koje im dajete?