VANUATU je smješten u jugozapadnom dijelu Tihog oceana, otprilike na pola puta između Australije i Fidžija. Sastoji se od osamdesetak otoka poredanih u obliku slova Y. Geolozi kažu da su se na tom mjestu sudarile dvije tektonske ploče, odnosno dva velika dijela Zemljine kore, uslijed čega su nastale visoke planine koje se uglavnom nalaze pod morem. Samo se vrhovi najviših planina izdižu iznad površine oceana. To su krševiti otoci Vanuatua. U današnje vrijeme pomicanjem i sudaranjem tektonskih ploča ondje nastaju brojni potresi i erupcije devet aktivnih vulkana. Hrabriji posjetitelji čak mogu iz blizine vidjeti rastopljenu lavu.

Otoci su uglavnom prekriveni tropskim kišnim šumama. U njima rastu veličanstvene bengalske smokve (banjani), čije bujne krošnje zauzimaju vrlo velike površine. Gusti prizemni sloj šume ukrašava preko 150 vrsta orhideja i 250 vrsta paprati. Podno strmih stijena nalaze se prekrasne plaže koje obrubljuje kristalno čisto more prepuno raznobojnih riba i koralja. Ekoturisti iz čitavog svijeta dolaze na otok Epi kako bi plivali među dobroćudnim, razigranim dugonzima. *

Godine 1606. europski su istraživači prvi put doplovili do današnjeg Vanuatua. * U to vrijeme na otocima su živjeli okrutni domoroci među kojima je bio uobičajen kanibalizam (ljudožderstvo). Otoci su bili obrasli šumama bijelog sandala, mirisnog drva koje je u Aziji bilo vrlo cijenjeno. Vidjevši da bi im prodaja sandalovine donijela veliku zaradu, europski su trgovci nemilice posjekli velik broj tih stabala. Zatim su počeli trgovati jeftinom radnom snagom.

Odvodili su domorodačko stanovništvo da radi na plantažama šećerne trske i pamuka na Samoi, Fidžiju i u Australiji. Teoretski gledano, radnici bi svojevoljno pristali na to da tri godine rade na plantaži. No u stvarnosti je većina njih bila nasilu odvedena. Potkraj 19. stoljeća, kad je ta trgovina radnom snagom doživjela najveći procvat, s nekih je otoka više od polovice muškaraca otišlo raditi u strane zemlje. Većina njih nikad se nije vratila kući. Samo je u Australiji umrlo gotovo 10 000 ljudi s raznih tihooceanskih otoka. Većina njih umrla je od bolesti.

Europske bolesti poharale su i ljude koji su živjeli na otocima Vanuatua. Otočani nisu imali gotovo nikakvu otpornost na ospice, koleru, velike boginje i slične bolesti. “Na nekim su otocima svi stanovnici pomrli od obične prehlade”, piše u jednoj knjizi.

Misionari crkava kršćanstva došli su na Vanuatu 1839. i odmah su bili pozvani na gozbu na kojoj su navodno pojedeni kao glavno jelo! To se dogodilo i mnogim drugim misionarima koji su došli nakon njih. No s vremenom su stanovnici  mnogih otoka ipak prihvatili protestantsku i katoličku vjeru. Danas preko 80 posto stanovnika Vanuatua pripada nekoj od crkava kršćanstva. No “mnogi i dalje štuju seoske vračeve, koji vrše magijske obrede i služe se kamenjem koje je opsjednuto duhovima kako bi naveli neku osobu da se u nekoga zaljubi, pomogli nekom seljaninu da utovi svinju ili ubili nečijeg neprijatelja”, piše Paul Raffaele.

Na otocima Vanuatua održao se jedan od najpostojanijih “kargo kultova” na svijetu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata na otoke Vanuatua pristajali su vojni brodovi s ukupno pola milijuna američkih vojnika koji su plovili prema tihooceanskim bojištima. Otočani su se divili iznimno vrijednom teretu (kargu) koji su vojnici donosili na svojim brodovima. Kad je rat završio, Amerikanci su napustili otoke. Preostalu vojnu opremu i druge stvari čija je vrijednost iznosila nekoliko milijuna dolara jednostavno su bacili u more. Članovi vjerskih pokreta koji se nazivaju kargo kultovi napravili su pristaništa za brodove i provizorne aerodrome te izvodili vojne vježbe s lažnim oružjem kako bi naveli posjetitelje da se vrate na otoke. Stotine domorodaca koji žive na otoku Tanni još uvijek se mole Johnu Frumu — “američkom mesiji kojeg nitko nikada nije vidio” i koji će se, kako kažu njegovi štovatelji, jednog dana vratiti s brodom natovarenim dragocjenim teretom.

Jezici i običaji stanovnika ove otočne zemlje iznimno su raznoliki. U jednom turističkom vodiču piše: “U Vanuatuu tvrde da nijedna druga zemlja na svijetu nema tako velik broj jezika u odnosu na tako mali broj stanovnika.” Na otocima Vanuatua govori se najmanje 105 jezika i mnogo dijalekata. Službeni jezici su bislama (kreolski jezik kojim se međusobno sporazumijevaju pripadnici različitih etničkih skupina), engleski i francuski.

No postoji nešto što je zajedničko stanovnicima svih otoka Vanuatua. To su vjerski obredi koji upravljaju svakim aspektom njihovog života. Na temelju jednog drevnog obreda plodnosti s otoka Pentecosta nastao je i popularni bungee jumping (skakanje s velikih visina pri kojem su noge skakača elastičnim konopom pričvršćene za odskočno mjesto). Svake godine u vrijeme berbe jama muškarci i dječaci penju se na drvene kule visoke 20 do 30 metara te s njih skaču na tlo. Za gležnjeve su im privezane dugačke lijane i samo ih one spašavaju od sigurne smrti. Skakači pri padu glavom lagano dotaknu tlo, nadajući se da će zemlja zbog toga postati plodnija i da će sljedeće godine dati obilan urod.

Stanovnici nekih sela na otoku Malekuli tek su u novije vrijeme počeli komunicirati s posjetiteljima iz drugih zemalja. Na Malekuli žive plemena koja se nazivaju Velike Nambe i Male Nambe. Ti ljudi koji su nekad bili opasni ljudožderi svoju su zadnju žrtvu navodno pojeli 1974. Njihov običaj da muškoj novorođenčadi čvrsto vežu glavu kako bi imala “lijepe” izdužene lubanje također je izumro prije mnogo godina. Danas su pripadnici tih plemena vrlo gostoljubivi i vole upoznavati posjetitelje sa svojim kulturnim nasljeđem.

Većina posjetitelja dođe na Vanuatu na kratak odmor. No Jehovini svjedoci došli su ovamo prije otprilike 70 godina kako bi pomagali ljudima da upoznaju pravog Boga. Služba propovijedanja koju Jehovini svjedoci vrše u tom dalekom dijelu svijeta donosi lijepe rezultate (Djela apostolska 1:8). (Vidi okvir “Ovisnik o kava-kavi postao kršćanin”.) Godine 2006. pripadnici ovdašnjih pet skupština Jehovinih svjedoka proveli su preko 80 000 sati u propovijedanju biblijske poruke o raju koji će uskoro biti uspostavljen na Zemlji (Izaija 65:17-25). Divno je znati da će taj raj donijeti trajno oslobođenje od briga i problema koje donosi današnji način života! (Otkrivenje 21:4).