LJUDI više nego ikad prije onečišćuju okoliš i uništavaju planet na kojem žive. Kako globalno zatopljenje i drugi ekološki problemi izazivaju sve veću zabrinutost, znanstvenici, državne vlasti i razni industrijski koncerni ulažu sve više napora u njihovo rješavanje.

Jesmo li i mi kao pojedinci dužni dati svoj doprinos zaštiti okoliša? Ako jesmo, koliko daleko trebamo ići u tome? Biblija navodi jasne razloge zbog kojih bismo trebali voditi brigu o zaštiti okoliša i očuvanju planeta na kojem živimo. No ona nam ujedno pomaže da u tome budemo uravnoteženi.

Jehova Bog stvorio je Zemlju kao prekrasan dom za ljude. Sve što je načinio proglasio je “vrlo dobrim” te je ljudima dao zadatak da ‘obrađuju zemlju i brinu se o njoj’ (1. Mojsijeva 1:28, 31; 2:15). Kako Bog gleda na stanje u kojem se Zemlja danas nalazi? Očito ga jako ljuti to što ljudi tako loše gospodare Zemljom jer Otkrivenje 11:18 kaže da će Bog “uništiti one koji zemlju uništavaju”. Stoga ne bismo smjeli biti ravnodušni prema tome što se događa sa Zemljom.

Biblija nam jamči da će Bog obnoviti Zemlju i “sve učiniti novo” te tako ukloniti i najmanji trag štete koju je uzrokovao čovjek (Otkrivenje 21:5). No ne bismo smjeli zaključiti da nije važno kako se odnosimo prema Zemlji jer će je Bog ionako s vremenom obnoviti. Naprotiv, to je itekako važno! Kako možemo pokazati da dijelimo Božje gledište o planetu na kojem živimo i podupiremo njegov naum da cijela Zemlja postane raj?

Ljudi svojim uobičajenim aktivnostima stvaraju određenu količinu otpada. Jehova je mudro osmislio prirodne procese koji omogućavaju razgradnju tog otpada te pročišćavanje zraka, vode i  tla (Mudre izreke 3:19). Mi bismo trebali paziti da svojim ponašanjem ne narušavamo te procese i truditi se da izbjegavamo zagađivanje Zemlje koliko god je to u našoj moći. Time pokazujemo da ljubimo svoje bližnje kao same sebe (Marko 12:31). Razmotrimo jedan zanimljiv primjer iz biblijskih vremena.

Bog je Izraelcima zapovjedio da zakopavaju svoj izmet “izvan tabora” (5. Mojsijeva 23:12, 13). Time se održavala čistoća u taboru i ubrzavala razgradnja otpadnih tvari. Slično tome, danas pravi kršćani nastoje brzo i na primjeren način uklanjati smeće i druge vrste otpada. Posebno je važno voditi računa o tome gdje se odlaže otrovni otpad.

Mnogi otpadni materijali mogu se reciklirati, odnosno preraditi tako da se mogu ponovno upotrijebiti. Ako u zemlji u kojoj živimo postoje zakoni o recikliranju otpada, onda ih trebamo poštivati jer je to jedan od načina na koje “vraćamo caru carevo” (Matej 22:21). To može zahtijevati dodatan trud, no time se pokazuje briga za čistoću okoliša.

Da bismo si osigurali hranu, krov nad glavom i gorivo, koji su nam potrebni za život, moramo trošiti prirodna bogatstva. Način na koji koristimo ta bogatstva pokazuje jesmo li svjesni da su ona dar od Boga. Kad su se Izraelci u pustinji zaželjeli mesa, Jehova im je dao mnogo prepelica. Pohlepa ih je navela da sebično zloupotrijebe taj dar uzimajući više nego što su mogli pojesti, a to je silno razgnjevilo Jehovu Boga (4. Mojsijeva 11:31-33). Bog se otad nije promijenio. Zato savjesni kršćani paze da ne bi bili rasipni i trošili više prirodnih bogatstava nego što im je potrebno jer bi to moglo biti znak pohlepe.

Neki smatraju da imaju pravo neograničeno trošiti energiju i prirodna bogatstva. No ne bismo smjeli neodgovorno trošiti prirodna bogatstva naprosto zato što imamo dovoljno novca da si to možemo priuštiti ili zato što ih ima u obilju. Nakon što je Isus učinio čudo i nahranio veliko mnoštvo ljudi, rekao je učenicima da sakupe preostalu ribu i ulomke kruha (Ivan 6:12). Pazio je da se ne bi rasipalo ono što je njegov Otac dao na dar.

Svaki dan donosimo odluke koje utječu na okoliš. No trebamo li u borbi za zaštitu okoliša ići u krajnosti — potpuno se odvojiti od drugih ljudi i izbjegavati sve što bi na bilo koji način moglo doprinijeti onečišćavanju okoliša? Biblija nas nigdje ne potiče na takvo postupanje. Osvrnimo se na Isusov primjer. Dok je bio na Zemlji, živio je normalnim načinom života, što mu je omogućilo da izvrši propovjednički zadatak koji je dobio od Boga (Luka 4:43). Osim toga, nije se htio baviti politikom kako bi rješavao socijalne probleme ljudi svog vremena. Isus je jasno rekao: “Moje kraljevstvo nije dio ovoga svijeta” (Ivan 18:36).

No s druge strane, sasvim je na mjestu da razmišljamo o tome kako svojim odlukama u vezi s kupovinom potrepština za domaćinstvo, prijevozom i rekreacijom utječemo na čistoću okoliša. Naprimjer, neki su odlučili kupovati proizvode koji najmanje štete okolišu ili su izrađeni u tvornicama koje vode računa o zaštiti okoliša. Drugi paze na to da što manje doprinose zagađivanju okoliša ili prekomjernoj potrošnji prirodnih bogatstava.

No ne bismo trebali nametati drugima svoja gledišta o zaštiti okoliša niti ih nagovarati da donesu iste odluke kao i mi. Ne živimo svi u istim okolnostima. Unatoč tome, svatko je od nas odgovoran za odluke koje donosi. Uostalom, i Biblija kaže da će “svatko nositi svoj teret” (Galaćanima 6:5).

Stvoritelj je ljudima dao zadatak da se brinu za Zemlju. Zahvalnost za povjerenje koje nam je Bog time ukazao te duboko poštovanje prema njemu i svemu što je on stvorio trebaju nas potaknuti da pažljivo i savjesno odlučujemo o tome kako se odnosimo prema Zemlji.