MOŽETE li zamisliti tropsku plažu po kojoj se šetaju slonovi, u čijem se plićaku valjaju nilski konji i pored koje se skupljaju kitovi i dupini? Na stotinjak kilometara afričkih plaža takvi su prizori još uvijek uobičajeni.

Ovo jedinstveno obalno područje treba zaštititi ukoliko ljudi žele i dalje uživati u takvim prizorima. Nasreću, predsjednik Gabona uvidio je tu potrebu i 4. rujna 2002. godine 10 posto površine Gabona — uključujući i dijelove nedirnute obale — proglasio nacionalnim parkovima.

Ti nacionalni parkovi koji se protežu na oko 30 000 kvadratnih kilometara — što odgovara veličini Belgije — kriju mnoge prirodne ljepote. “Zbog svojih prirodnih ljepota Gabon bi mogao postati jako traženo odredište u koje će ljudi iz svih krajeva svijeta dolaziti kako bi uživali u posljednjim nedirnutim ljepotama na Zemlji”, rekao je predsjednik Omar Bongo Ondimba.

Zašto su ti rezervati tako važni? Šume pokrivaju oko 80 posto površine Gabona, a čak 20 posto biljnih vrsta ne raste nigdje drugdje na Zemlji. Osim toga, utočište u tropskim šumama Gabona našli su šumski gorile, čimpanze, afrički šumski slonovi i mnoge druge ugrožene vrste. Ti nedavno otvoreni nacionalni parkovi pretvorit će Gabon u izvanrednog čuvara raznolikosti afričkog biljnog i životinjskog svijeta.

Nacionalni park Loango jedno je od najzanimljivijih odredišta na kojem se može promatrati afrički biljni i životinjski svijet. On štiti kilometre i kilometre nedirnutih plaža koje se pružaju uz slatkovodne lagune i guste tropske šume. No plaže u Nacionalnom parku Loango jedinstvene su zbog životinja koje šeću njima — nilskih konja, šumskih slonova, afričkih bivola, leoparda i gorila.

Zašto te plaže privlače tolike šumske životinje? Blizu bijelih pješčanih plaža tog nacionalnog parka nalaze se pašnjaci na kojima pasu nilski konji i bivoli. Palmirska palma, koja raste uz obalni dio, daje mnogo plodova koje šumski slonovi vole jesti jednako kao što djeca vole sladoled. No najvažnije od svega je to što je ovo područje izolirano. Na pješčanim plažama mogu se naći samo tragovi životinja.

Budući da na tom području nema ljudi, sedmopruge usminjače, vrlo ugrožena vrsta kornjača, neometano polažu jaja na samotne plaže. I sivoleđe pčelarice vole se gnijezditi na osami. U pijesku naprave zajednička gnijezda  tek nekoliko metara od plimne crte. Tijekom ljeta više od tisuću grbavih kitova neometano se pari u vodama Loanga.

Dvije ogromne lagune odvajaju plaže Loanga od tropske šume. One su idealno stanište za nilske krokodile i nilske konje. U njihovim vodama ima dosta ribe, a na obalama rastu šume mangrove. Ptice grabežljivice kao što su afrički štekavci i bukoči traže hranu leteći iznad laguna, a nekoliko vrsta šarenih vodomara lovi ribu u njihovim plićacima. Slonovi, koji se uživaju kupati, znaju preplivati lagunu kako bi došli do plaže i gostili se svojim najomiljenijim voćem.

U tropskoj šumi majmuni jurcaju unaokolo visoko u krošnjama stabala, a šareni leptiri lepršaju suncem okupanim čistinama. Šišmiši plodojedi danju spavaju na svojim omiljenim stablima, a noću, dok se hrane, raznose sjemenje po šumi. Na rubovima šume medosasi sjajnog perja piju nektar iz rascvjetalog drveća i grmlja. Sasvim je jasno što se Loango opisuje kao “mjesto na kojem možete najbolje upoznati ekvatorijalnu Afriku”.

U Nacionalnom parku Lopé nalazi se veliki dio nedirnute tropske kišne šume, prošarane savanama i galerijskim šumama * na sjeveru. To je idealno mjesto za ljubitelje životinja koji vole promatrati gorile, čimpanze ili mandrile u njihovom prirodnom staništu. Na oko 5 000 kvadratnih kilometara zaštićenog područja živi između tri i pet tisuća gorila.

Augustin, koji je nekad radio u parku, ispričao nam je kako je izgledao njegov neobičan susret s gorilama. Bilo je to 2002. “Dok sam radio u šumi, susreo sam četiri gorile koje su očito bile u srodstvu”, kaže on. “Ogroman srebrnoleđi mužjak od oko 35 godina uspravio se preda mnom. Težio je sigurno tri puta više nego ja. Znao sam što trebam učiniti. Odmah sam sjeo, spustio glavu i gledao u pod, čime sam pokazao podložnost. Gorila je prišao, sjeo pored mene i stavio mi šaku na rame. Zatim mi je uzeo ruku, otvorio šaku i promatrao moj dlan. Kad se uvjerio da ne predstavljam opasnost njegovoj obitelji, odšetao se u šumu. Nikad neću zaboraviti taj dan. Osjetio sam koliko je čudesno doći u kontakt sa životinjama u njihovom prirodnom staništu. Ljudi ubijaju gorile zbog njihovog mesa ili ih u neznanju smatraju opasnima, ali to su miroljubive životinje koje trebamo zaštititi.”

U Lopéu se mandrili skupljaju u velikom broju. Ponekad ih bude i više od tisuću. To je jedno od mjesta na kojemu se okuplja najviše primata na svijetu, a takvi su skupovi jako bučni. Jedan posjetitelj iz Kameruna ovako je opisao susret s jednom takvom skupinom:

“Naš je vodič otkrio mandrile jer je nekoliko njih imalo ogrlice s odašiljačem. Požurili smo podignuti sklonište iz kojeg smo htjeli promatrati majmune. Pričekali smo ih da dođu. Dvadesetak minuta slušali smo zvukove šume — pjev ptica i zujanje kukaca. Mnoštvo mandrila naprasno je prekinulo tu idilu. Pucanje granja i glasni krikovi ostavljali  su dojam da se približava oluja. Zatim sam spazio nekoliko mužjaka koji su predvodili čopor i izgledali kao prethodnica neke vojske. Veliki mužjaci bili su na čelu, brzo su hodali šumom, a ženke i mladi skakali su po krošnjama drveća. U jednom je trenutku jedan veliki mužjak zastao i sumnjičavo pogledao oko sebe. Mladi mandril, koji je skakao u krošnjama, spazio nas je i digao uzbunu. Cijela je grupa ubrzala korak, a buka je postala još jača jer su se ljutili što ih netko ometa. Za nekoliko trenutaka su otišli. Vodič je procijenio da je pored nas prošlo oko 400 mandrila.”

Čimpanze su jednako bučni kao i mandrili, ali teže ih je primijetiti dok se brzo kreću šumom u stalnoj potrazi za hranom. No posjetitelji često mogu vidjeti bjelonose zamorce dok ih prate savanom na rubu šume. Najosamljeniji stanovnik Lopéa je zamorac Cercopithecus solatus, endemski majmun koji je otkriven prije dvadesetak godina.

Velike šumske ptice šarenog perja — turakoi i kljunorošci — najavljuju svoju prisutnost glasnim zovom. U parku živi oko 400 vrsta ptica, što ga čini pravim rajem za ljubitelje tih životinja.

U Gabonu osim Loanga i Lopéa ima još 11 nacionalnih parkova. U nekim parkovima zaštićene su šume mangrove, a neki štite jedinstvene biljne vrste ili ptice selice. “U Gabonu su pod zaštitu stavljena uistinu jedinstvena područja koja su dom najraznolikijim biljnim i životinjskim vrstama”, kaže Lee White iz Društva za očuvanje divljine (Wildlife Conservation Society). “Nije važno samo to što su nacionalni parkovi veliki nego i to što u njima žive mnoge vrste. Godine 2002. gotovo preko noći nastali su savršeni nacionalni parkovi, u kojima se nalazi sva biološka raznolikost te zemlje.”

Naravno, trebat će riješiti još mnogo poteškoća, kako i sam predsjednik Bongo Ondimba otvoreno priznaje. On kaže: “Ako želimo ostvariti svoj cilj i ove prirodne ljepote sačuvati za buduće naraštaje, cijeli će svijet trebati sudjelovati u tom projektu koji će nesumnjivo zahtijevati i trenutna, ali i dugotrajna odricanja.”