KAKO možemo steći jasnu sliku o tome kako Jehova Bog gleda na žene? Jedna od mogućnosti je upoznati stavove i ponašanje Isusa Krista, koji je “slika nevidljivog Boga” i savršeno odražava Božje gledište (Kološanima 1:15). Način na koji se Isus ophodio sa ženama dok je bio na Zemlji jasno pokazuje da Jehova i Isus cijene žene i da ni u kom slučaju ne odobravaju okrutno i nepravedno postupanje sa ženama koje je danas uobičajeno u mnogim zemljama.

Razmotrimo, naprimjer, kako je u jednoj prilici Isus kod zdenca razgovarao s jednom ženom. U Ivanovom Evanđelju piše: “Neka je Samarićanka došla zahvatiti vode, a Isus joj je rekao: ‘Daj mi piti!’” Premda se većina Židova nije družila sa Samarićanima, Isus je bio spreman razgovarati sa Samarićankom na javnom mjestu. Prema djelu The International Standard Bible Encyclopedia, Židovima je bilo “naročito sablažnjivo razgovarati sa ženom na javnom mjestu”. No Isus se prema ženama odnosio s poštovanjem i obzirno. Pokazao je da ne gaji predrasude prema ljudima iz drugih naroda ni prema osobama suprotnog spola. Ustvari, ta žena iz Samarije bila je prva osoba kojoj je Isus otvoreno rekao da je Mesija (Ivan 4:7-9, 25, 26).

U jednoj drugoj prilici Isusu je prišla žena koja je 12 godina bolovala od neugodnog i teškog krvarenja. Kad je dotaknula Isusa, istog je trena ozdravila. “A Isus se okrenuo i ugledao je te rekao: “Budi hrabra, kćeri! Vjera te tvoja ozdravila” (Matej  9:22). Prema Mojsijevom zakonu, žena koja je bolovala od krvarenja nije smjela ići među ljude, a kamoli ih doticati. Međutim, Isus nije prekorio ženu koja ga je dotaknula. Naprotiv, suosjećajno ju je utješio i obratio joj se s “kćeri”. To ju je sigurno duboko dirnulo i umirilo, a i Isus se sigurno jako radovao tome što ju je izliječio!

Kad je Isus uskrsnuo, prvo se pojavio pred Marijom Magdalenom i jednom drugom svojom učenicom, koju Biblija naziva “druga Marija”. On se mogao najprije pojaviti pred Petrom, Ivanom ili nekim drugim svojim učenicima. No nije to učinio, nego je ukazao čast ženama omogućivši im da budu prvi svjedoci njegovog uskrsnuća. Anđeo im je rekao da o tom zadivljujućem događaju obavijeste Isusove učenike. Isus je ženama rekao: “Idite, javite braći mojoj” (Matej 28:1, 5-10). To jasno pokazuje da nije bio pod utjecajem predrasuda koje su u ono vrijeme bile uvriježene među Židovima i zbog kojih se na sudu žene nije priznavalo kao valjane svjedoke.

Isus nipošto nije gajio predrasude prema ženama niti je na bilo koji način podržavao omalovažavanje žena, već je pokazivao da ih poštuje i cijeni. Nasilje nad ženama posve je nespojivo s onim što je Isus naučavao, a možemo biti sigurni da njegov stav savršeno odražava gledište njegovog Oca, Jehove.

“Nigdje na drevnom Sredozemlju i Bliskom istoku žene nisu uživale slobodu kakvu uživaju u današnjem zapadnjačkom društvu. Općenito se smatralo da su žene podređene muškarcima kao što su robovi podređeni slobodnim ljudima, a mladi starima. (...) Mušku se djecu cijenilo više nego žensku i novorođene se djevojčice ponekad znalo ostaviti negdje na otvorenom i pustiti da umru.” Tim je riječima jedan biblijski leksikon opisao stav prema ženama koji je prevladavao u drevno doba. Na žene se često gledalo gotovo kao na robove.

Biblija je pisana u vrijeme u kojem se takav stav očitovao i u društvenim običajima. Međutim, Božji zakon koji je zapisan  u Bibliji pokazao je veliko poštovanje prema ženama, što je bila čista suprotnost stavovima koji su bili uvriježeni u mnogim drevnim kulturama.

Jehovina briga za dobrobit žena očituje se u nekoliko biblijskih izvještaja koji pokazuju kako je zaštitio i nagradio žene koje su mu vjerno služile. Naprimjer, dvaput je spriječio da Abrahamova lijepa žena Sara bude obeščašćena (1. Mojsijeva 12:14-20; 20:1-7). Pokazao je naklonost prema Jakovljevoj manje voljenoj ženi Liji time što joj je “otvorio maternicu”, tako da je rodila sina (1. Mojsijeva 29:31, 32). Kada su dvije bogobojazne izraelske primalje u Egiptu izložile opasnosti vlastiti život jer nisu željele ubijati mušku novorođenčad, Jehova ih je za nagradu “obdario obiteljima” (2. Mojsijeva 1:17, 20, 21). On je uslišio i Haninu usrdnu molitvu (1. Samuelova 1:10, 20). Isto tako nije ostavio na cjedilu ni udovicu jednog proroka kojoj je vjerovnik htio uzeti djecu kako bi naplatio dug. Bog se s ljubavlju pobrinuo da prorok Elizej umnoži njenu zalihu ulja, tako da je mogla otplatiti dug te je još uvijek imala dovoljno ulja za sebe i svoju djecu. Time joj je omogućio da sačuva svoju obitelj i svoje dostojanstvo (2. Mojsijeva 22:22, 23; 2. Kraljevima 4:1-7).

Božji su proroci često osuđivali izrabljivanje i tlačenje žena. Prorok Jeremija je u Jehovino ime rekao Izraelcima: “Provodite pravdu i pokazujte pravednost i izbavite opljačkanoga iz ruke pljačkaša! Ne činite krivo došljaku, djetetu bez oca i udovici! Ne tlačite ih! I ne prolijevajte krv nevinu na mjestu ovome!” (Jeremija 22:2, 3). Kasnije su neki bogati i moćni Izraelci bili osuđeni zbog toga što su tjerali žene iz njihovih domova i činili zlo njihovoj djeci (Mihej 2:9). Bog pravde vidi i osuđuje to što se ženama i njihovoj djeci nanose patnje.

U drevno je doba pisac biblijske knjige Mudre izreke prikladnim riječima opisao vrsnu ženu. Budući da je taj lijepi opis, koji pokazuje što sve ona radi i kako drugi gledaju na nju, ostao sačuvan kao dio Jehovine Riječi, možemo biti sigurni da ga Bog odobrava. Tu se ženu ne ugnjetava i ne smatra manje vrijednom. Naprotiv, njeni bližnji je cijene, poštuju i imaju povjerenja u nju.

“Vrsna žena” koja se opisuje u 31. poglavlju Mudrih izreka vrlo je marljiva. O njoj se kaže: “Svakog se posla rado prihvaćaju ruke njezine.” Bavi se trgovinom te čak kupuje i prodaje nekretnine. Ona pogleda polje i zatim ga kupi. Izrađuje haljine i prodaje ih. Pojase daje trgovcima. Snažna je i neumorno radi. Osim toga, drugi je poštuju zbog njenih mudrih riječi i njene dobrote. Zbog svega toga jako je cijene njen muž i sinovi i, što je najvažnije, Jehova.

Muškarci ne smiju ugnjetavati, iskorištavati ni na bilo koji drugi način zlostavljati  žene. Naprotiv, žena se treba osjećati sretnom uz svog muža i biti mu izvrsna “nadopuna” (1. Mojsijeva 2:18).

Kad je apostol Petar pod Božjim nadahnućem pisao kršćanskim muževima o tome kako se trebaju odnositi prema svojim ženama, potaknuo ih je da se ugledaju na Jehovu i Isusa Krista. Napisao im je: ‘Muževi, poštujte svoje žene’ (1. Petrova 3:7). Poštovati nekoga znači visoko ga cijeniti i uvažavati kao osobu. Stoga, ako muž poštuje svoju ženu, neće je ponižavati, omalovažavati niti će se nasilno ponašati prema njoj. Naprotiv, on će svojim riječima i ponašanjem — ne samo pred drugima nego i kad su sami — pokazivati da je cijeni i voli.

Kad muž poštuje svoju ženu, to sasvim sigurno doprinosi sreći u braku. O tome svjedoči i primjer Carlosa i Cecilije. U početku je u njihovom braku sve bilo u redu, no s vremenom su se počeli često svađati. Ponekad bi naprosto prestali razgovarati. Nisu znali riješiti svoje probleme. On je bio agresivan, a ona vrlo zahtjevna i ponosna. No kad su počeli proučavati Bibliju i živjeti u skladu s onim što su naučili, sve je krenulo nabolje. Cecilia kaže: “Shvaćam da su Isusova učenja i primjer koji nam je ostavio promijenili moju osobnost, a i osobnost moga muža. Ugledavši se na Isusa, postala sam poniznija i uviđavnija. Naučila sam moliti Jehovu za pomoć, kao što je to Isus činio. A Carlos je naučio biti tolerantniji i pokazivati više samosvladavanja — poštovati me kao što to Jehova želi.”

Brak Carlosa i Cecilije nije savršen, no ipak je preživio mnoge životne oluje. U posljednjih nekoliko godina suočili su se s teškim problemima — Carlos je ostao bez posla te je morao ići na operaciju jer je obolio od raka. No ti ozbiljni problemi nisu uzdrmali njihov brak, nego su ih još više zbližili.

Otkako su ljudi postali grešni i nesavršeni, u mnogim kulturama žene se ponižava i ugnjetava. Zlostavlja ih se fizički, psihički i seksualno. No Jehova nipošto ne želi da se tako postupa sa ženama. Biblija jasno pokazuje da, bez obzira na običaje i stavove koji prevladavaju u nekoj kulturi, sve žene treba poštivati i cijeniti. To pravo dao im je Bog.