“GLAZBA je bila lijepa, no posebno su mi se svidjele lutke. Te marionete mogu prikazati čak i najsitnije geste. Još nikad nisam vidjela tako dobru lutkarsku predstavu!”

Je li ovdje riječ o nekoj lutkarskoj predstavi za djecu? Nije. Vjerovali ili ne, ovu je pohvalu rekla jedna žena koja je gledala operu. Gdje je ta izvrsna opera bila izvedena? U najneobičnijem opernom kazalištu u Salzburgu, rodnom gradu slavnog skladatelja Mozarta.

Jeste li ikad čuli da drvene marionete visoke od pedesetak centimetara do jednog metra izvode opere? U Salzburškom marionetskom kazalištu one doista nastupaju u operama. Kad počnu plesati na pozornici, uvijek zadive gledatelje i odvedu ih u svijet mašte i predivne glazbe.

Kad prije početka prvog čina zasvira uvertira i podigne se zavjesa, publiku ponekad iznenadi ono što vidi na pozornici. Jesu li to zaista drvene marionete koje se kreću i gestikuliraju kao da pjevaju operne arije? Zašto se iznad njihovih glava vide tanke niti? Neki posjetitelji ne mogu sakriti razočaranje i misle: ‘Sve se te niti previše  vide!’ Da stvar bude gora, ispred pozornice uopće nema orkestra. Ideja da se umjesto žive glazbe sluša snimka opere čini se pomalo neukusnom. Ljubitelji opere mogli bi razočarano pomisliti: ‘Ovo je grozno!’ No ipak nije sve tako crno! Nakon nekog vremena gledatelji polako i gotovo neprimjetno počnu mijenjati mišljenje o predstavi.

Nakon što se oslobode početnih sumnji, marionete im se počnu sve više sviđati. Pred njihovim se očima na zanimljiv način isprepliću stvarnost i mašta. Više ne primjećuju svilene niti pomoću kojih se pokreću lutke. Oduševljeni su ne samo predstavom nego i neobičnom idejom da marionete izvode operu na maloj kazališnoj pozornici. Ta im se zamisao više ne čini apsurdnom i brzo zaborave da gledaju beživotne marionete. Zadivljujuće je to što lutke mogu oduševiti čak i vrlo skeptične gledatelje, otkrivajući im svoj jedinstveni mali svijet.

Ono što se događa iza pozornice gotovo je jednako zanimljivo kao i sama predstava. Iza pozornice — ili, bolje rečeno, iznad nje — nalaze se lutkari, koji stoje na mostu i vješto upravljaju lutkama. Dok oni okreću i izvijaju ruke kao da govore znakovni jezik, marionete pjevaju, plaču, bore se u dvobojima ili se klanjaju jedne drugima — baš kao što to rade pravi operni pjevači.

List The New York Times jednom je objasnio zašto je ta umjetnost tako fascinantna. U njemu je pisalo: “Lutkari koji se nalaze iza pozornice mogu igrati bilo koju ulogu, bez obzira na dob ili spol lika koji tumače. Važno je samo jedno — da budu vrsni u tome što rade.” A salzburški lutkari uistinu su vrsni umjetnici koji na zadivljujući način udahnjuju život u svoje marionete.

Salzburško marionetsko kazalište postiže velike uspjehe već više od 90 godina — točnije od 1913, kad je ta kazališna družina prvi put izvela jednu Mozartovu operu. Kazalište je osnovao kipar Anton Aicher. On je u Münchenu naučio izrađivati lutke, a potom je počeo praviti marionete koje su mogle izvoditi izvanredno realistične pokrete. Nedugo zatim shvatio je da puno više uživa u pravljenju marioneta nego nepokretnih kipova za oltare.

Ubrzo se i Aicherova obitelj oduševila marionetama. Počeli su mu marljivo pomagati. Šivali su odjeću za marionete te pjevali, svirali i glumili. Predstave su bile tako dobro prihvaćene da je repertoar uskoro bio proširen. Godine 1927. sa svojim su predstavama počeli gostovati i u inozemstvu. Danas redovito nastupaju u nekoliko zemalja, među kojima su Japan i Sjedinjene Države. U svim kulturama publika voli tu vrstu zabave.

Opera je glazbeno-scensko djelo u kojem izvođači prikazuju dramsku radnju pjevajući uz pratnju orkestra. Libreto, odnosno dramski tekst opere, uglavnom se temelji na mitologiji, nekim povijesnim i biblijskim izvještajima te izmišljenim pričama. To mogu biti tragične, ljubavne ili komične priče. U ovdašnjem marionetskom kazalištu opere se obično izvode na njemačkom ili talijanskom jeziku. Stoga je dobro da na svom jeziku pročitate kratak sadržaj opere kako biste procijenili bi li vam se svidjela.

Kako kršćanin može odlučiti hoće li pogledati neku operu? Treba li suditi samo po tome koliko su poznati pjevači koji je izvode? Je li samo važno da uživa u ljepoti glazbe? Je li važan samo dramski predložak na temelju kojeg je napisan libreto?

Naravno, princip je isti kao i kod svih drugih vrsta zabave. Prije nego što kršćanin odluči hoće li gledati ili slušati neku operu, najbolje je da pročita njen kratak sadržaj, imajući pritom na umu kriterij koji je iznio apostol Pavao kad je rekao: “Na kraju, braćo, što je god istinito, što je god plemenito, što je god pravedno, što je god čisto, što je god dopadljivo, što je god pohvalno, što je god čestito i što je god hvalevrijedno, o tome razmišljajte” (Filipljanima 4:8).