U KOJEM god dijelu svijeta živjeli, svakodnevno se suočavamo s novim vrstama jezivih zločina. Stoga se ljudi s pravom pitaju: Jesu li postojeće metode suzbijanja kriminala — koje uključuju stroge novčane i zatvorske kazne te neke druge sankcije — zaista djelotvorne? Mogu li zatvori preodgojiti kriminalce? Što je još važnije, hvata li se društvo u koštac s korijenom problema?

 U vezi s postojećim metodama suzbijanja kriminala dr. Stanton Samenow piše: “Nakon što odsluži zatvorsku kaznu, [kriminalac] može postati pametniji i oprezniji, no i dalje će iskorištavati druge i baviti se kriminalom. Statistike o stopi recidivizma [ponavljanja kaznenog djela] ne daju pravu sliku stanja jer uključuju samo one prijestupnike koji su bili dovoljno neoprezni da [ponovno] budu uhvaćeni.” Ustvari, zatvori ne samo da ne uspijevaju preodgojiti kriminalce nego im često pomažu da postanu majstori svog zanata. (Vidi okvir “‘Škole za kriminalce’?” na 7. stranici.)

Osim toga, mnogi zločini nikad ne budu kažnjeni, što prijestupnike navodi na zaključak da je dobro baviti se kriminalom. Zbog toga mogu postati još nasilniji i pretvoriti se u okorjele kriminalce. Jedan je mudri vladar jednom napisao: “Budući da se presuda za zlo djelo ne izvršava brzo, srce sinova ljudskih odlučno čini zlo” (Propovjednik 8:11).

Je li istina da neki ljudi nemaju drugog izbora nego baviti se kriminalom da bi preživjeli? “Nekad sam mislio da je bavljenje kriminalom gotovo normalna, ako ne i opravdana, reakcija na teško siromaštvo, nestabilnost i beznađe u kojem ljudi žive”, priznaje dr. Samenow. No nakon što je pomno istražio taj problem, promijenio je mišljenje. “Ljudi se bave kriminalom zato što to žele”, zaključuje on. “Uzroke kriminala (...) treba tražiti u [čovjekovom] načinu razmišljanja, a ne u utjecaju okoline.” Samenow dodaje: “Ponašanje je uvelike odraz čovjekovog načina razmišljanja. U životu uvijek razmišljamo prije nego što nešto učinimo, dok to činimo, a i nakon što to učinimo.” Prema tome, umjesto da kriminalce smatra žrtvama nesretnih okolnosti, dr. Samenow je zaključio: “Oni su ti koji drugima nanose zlo i sami su izabrali takav način života.” *

Bit je u tome da su kriminalci “sami izabrali” takav način života. Ustvari, u jednim britanskim novinama nedavno je pisalo: “Kriminal privlači urbane mlade ljude koji sanjaju o boljem životu.” Ljudi imaju slobodnu volju i mogu sami izabrati kako će se ponašati, čak i kad se nalaze u teškim okolnostima. Ustvari, milijuni ljudi svakodnevno se bore s društvenim nepravdama i siromaštvom ili možda imaju nesređen obiteljski život, no nisu zbog toga postali kriminalci. “Uzroke kriminala treba tražiti u kriminalcima, a ne u lošoj okolini, roditeljskom nemaru (...) ili nezaposlenosti”, kaže dr. Samenow. “Kriminal je stvar čovjekovog načina razmišljanja. On nije posljedica loših društvenih prilika.”

Biblija pokazuje da uzrok problema nije u čovjekovim životnim okolnostima, nego u tome kakav je on u svojoj nutrini. Jakov 1:14, 15 kaže: “Svakoga iskušava njegova želja, tako što ga privlači i mami. Zatim želja, kad začne, rađa grijeh.” Kod čovjeka koji razmišlja o zlu počnu se razvijati neispravne želje. Potom te želje mogu  dovesti do opasnog ponašanja. Naprimjer, osoba koja iz radoznalosti počne gledati pornografiju s vremenom može postati opsjednuta seksom. To je može navesti da ono o čemu mašta provede u djelo i možda učini nešto što je zakonom zabranjeno.

Problem je i u tome što su ljudi jako zaokupljeni samima sobom, novcem, užicima i težnjom za time da što brže zadovolje svoje želje. Biblija je za naše vrijeme prorekla: “U posljednjim danima (...) ljudi će biti sebični, pohlepni za novcem, (...) okrutni, bez ljubavi prema dobroti, (...) više će voljeti užitke nego Boga” (2. Timoteju 3:1-5). Nažalost, ovaj svijet putem filmova, videoigara, literature i lošeg utjecaja onih koji bi drugima trebali biti uzor potiče na razvijanje takvih osobina, a to još više doprinosi porastu kriminala. * No to ne znači da svi ljudi postaju žrtve takvih loših utjecaja. Ustvari, neki koji su u prošlosti podlegli lošem utjecaju kasnije su potpuno promijenili svoje stavove i način života.

To što je netko postao kriminalac ne mora značiti da će cijelog života to i ostati. U knjizi Inside the Criminal Mind piše da kao što netko može odlučiti da će se u životu baviti kriminalom, tako može i “donijeti odluku da će se promijeniti te naučiti živjeti kao poštena i odgovorna osoba”.

Iskustva pokazuju da se ljudi mogu promijeniti, bez obzira na svoje porijeklo i sve što su prošli u životu. * No trebaju biti spremni promijeniti svoje stavove, poticaje i način razmišljanja, tako da oni budu u skladu s postojanim moralnim mjerilima našeg Stvoritelja, a ne s promjenjivim ljudskim mjerilima. Uostalom, poznaje li nas itko bolje od našeg Stvoritelja? Nema li Bog pravo poučiti ljude o tome što je dobro, a što zlo? Da bi to učinio, nadahnuo je četrdesetak bogobojaznih ljudi da napišu Bibliju — zadivljujuću knjigu punu izvrsnih savjeta koji ljudima mogu pomoći da imaju sretan i smislen život (2. Timoteju 3:16, 17).

Budući da se moramo odupirati utjecaju svojih grešnih sklonosti, ponekad nam nije lako učiniti promjene koje su potrebne da bismo se dopali Bogu. Jedan je pisac Biblije svoju unutarnju borbu čak nazvao ‘ratom’! (Rimljanima 7:21-25). On je pobijedio u borbi protiv svojih grešnih sklonosti jer se nije oslanjao na vlastitu snagu, nego na snagu koju je dobio od Boga, čija je nadahnuta Riječ “živa i djelotvorna” (Hebrejima 4:12).

Da bismo bili fizički zdravi, trebamo se dobro i zdravo hraniti. Osim toga, hranu trebamo dobro sažvakati i probaviti, a za to je potrebno vrijeme i trud. Slično tome, da bismo bili zdravi u duhovnom pogledu, trebamo dobro “sažvakati i probaviti” duhovnu hranu, odnosno duboko razmišljati o Božjim riječima kako bismo ih usadili u svoj um i srce (Matej 4:4). Biblija kaže: “Što je god istinito, što je god plemenito, što je god pravedno, što je god čisto, što je god dopadljivo, što je god pohvalno, što je god čestito i što je god hvalevrijedno, o tome razmišljajte (...) i Bog mira bit će s vama” (Filipljanima 4:8, 9).

Te riječi pokazuju da trebamo razmišljati o Božjim mislima ako želimo odbaciti obilježja svoje stare osobnosti i izgraditi novu osobnost. Za to je potrebna strpljivost jer se duhovni napredak ne postiže preko noći (Kološanima 1:9, 10; 3:8-10).

 Osvrnimo se na primjer jedne žene koja je u djetinjstvu bila seksualno zlostavljana. S vremenom je počela pušiti, odala se drogi i alkoholu te je počinila zločine zbog kojih danas služi doživotnu zatvorsku kaznu. Međutim, u zatvoru je počela proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima i primjenjivati u životu ono što je naučila. Do čega je to dovelo? Postupno je odbacila svoju staru osobnost i razvila novu, koja je nalik Kristovoj. Sada više ne robuje štetnom načinu razmišljanja i porocima. Jedan od njenih omiljenih biblijskih redaka je 2. Korinćanima 3:17, koji glasi: “Jehova je Duh, a gdje je duh Jehovin, ondje je sloboda.” Premda je u zatvoru, ona uživa u slobodi o kakvoj prije nije ni sanjala.

Jehova Bog ni na koga ne gleda automatski kao na izgubljeni slučaj. * Božji Sin, Isus Krist, rekao je: “Nisam došao pozvati pravednike, nego grešnike na pokajanje” (Luka 5:32). Istina, ljudima ponekad nije lako promijeniti svoj život kako bi ga uskladili s biblijskim načelima. No u tome uspijevaju oni koji su strpljivi i oslanjaju se na pomoć koju daje Bog, a ona uključuje i podršku koju im s ljubavlju pružaju duhovno zreli kršćani (Luka 11:9-13; Galaćanima 5:22, 23). Zato Jehovini svjedoci redovito posjećuju zatvore diljem svijeta kako bi vodili besplatne biblijske tečajeve s muškarcima i ženama koji su u prošlosti počinili najrazličitije zločine, ali sada iskreno žele upoznati Boga. * U mnogim zatvorima Jehovini svjedoci svaki tjedan održavaju i kršćanske sastanke (Hebrejima 10:24, 25).

Premda su neki koji su prije bili zločinci promijenili svoj način života i postali pravi kršćani, Biblija jasno kaže: “Bezakonje će porasti” (Matej 24:12). Kao što ćemo vidjeti u idućem članku, to je proročanstvo dio jednog većeg proročanstva s kojim su povezane i neke vrlo ohrabrujuće vijesti.