MILOSRĐE je jedna od najistaknutijih Božjih osobina (Psalam 86:15). Koliko je Bog milosrdan? Pisac jednog psalma rekao je: “Ako ćeš na prijestupe gledati, Jah, Jehova, tko će opstati? Jer u tebe je pravo opraštanje, da bi te se bojali” (Psalam 130:3, 4). U jednom drugom psalmu piše: “Koliko je istok daleko od zapada, toliko od nas udaljuje prijestupe naše. Kao što je otac milosrdan sinovima svojim, tako je Jehova milosrdan onima koji ga se boje. Jer on dobro poznaje građu našu, sjeća se da smo prah” (Psalam 103:12-14).

Dakle, Jehova nam potpuno i velikodušno oprašta grijehe te pritom uzima u obzir naša ograničenja i nesavršenost — ima na umu da smo “prah”. Razmotrimo neke biblijske primjere koji zorno pokazuju koliko je Bog milosrdan.

Apostol Petar se triput odrekao Krista (Marko 14:66-72). Apostol Pavao progonio je Kristove sljedbenike prije nego što je postao kršćanin. Kad su neki od njih trebali biti pogubljeni, Pavao je za to dao svoj glas. Čak je s odobravanjem gledao ubojstvo jednog Isusovog učenika (Djela apostolska 8:1, 3; 9:1, 2, 11; 26:10, 11; Galaćanima 1:13). Prije nego što su postali kršćani, neki članovi skupštine u Korintu bili su pijanice, iznuđivači i lopovi (1. Korinćanima 6:9-11). No svi su oni stekli Božju milost. Zašto im je Bog oprostio grijehe?

“Ukazano mi je milosrđe, jer sam bio u neznanju i činio sam to dok nisam imao vjere”, napisao je Pavao (1. Timoteju 1:13). Njegove iskrene riječi dovode nas do prvog koraka koji treba učiniti da bi se dobilo Božje oproštenje — prestati živjeti u neznanju  te dobro upoznati Jehovu i njegova moralna mjerila koja su iznesena u Bibliji (2. Timoteju 3:16, 17). Jasno je da ne možemo ugoditi svome Stvoritelju ako ga dobro ne upoznamo. Moleći se svom Ocu, Isus je rekao: “Da bi dobili vječni život, trebaju dobro upoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista” (Ivan 17:3).

Kad osobe iskrena srca upoznaju Boga, duboko žale zbog grijeha koje su prije činile i to ih potiče na iskreno pokajanje. To je drugi korak koji vodi do Božjeg oproštenja. U Djelima apostolskim 3:19 piše: “Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši.”

U tom je retku naveden i treći korak — obraćenje. Obratiti se znači napustiti svoj prijašnji način ponašanja i razmišljanja te prihvatiti Božja moralna mjerila (Djela apostolska 26:20). Jednostavno rečeno, promjenom svog načina života čovjek pokazuje da je iskren kad kaže Bogu: “Žao mi je.”

Nekim ljudima Bog neće oprostiti grijehe. Pavao je napisao: “Ako namjerno griješimo nakon što smo dobro upoznali istinu, ne preostaje nam više žrtva za grijehe, nego strašno očekivanje suda” (Hebrejima 10:26, 27). Riječi “namjerno griješiti” ukazuju na duboko ukorijenjenu pokvarenost i uistinu zlo srce.

Takvo je postalo srce Jude Iskariota. “Bolje bi bilo tom čovjeku da se nije ni rodio”, rekao je Isus (Matej 26:24, 25). Nekim vjerskim vođama svog vremena Isus je rekao: “Vaš je otac Đavo. (...) Kad govori laž, svoje govori, jer je lažljivac i otac laži” (Ivan 8:44). Poput Sotone, ti su ljudi bili potpuno zli. Nisu se kajali zbog svojih grijeha, nego su još više ogrezli u zlu. * Istina je da zbog nesavršenosti i slabosti i pravi kršćani griješe, a ponekad učine i ozbiljan grijeh. No njihovi grijesi nisu znak duboko ukorijenjene zloće (Galaćanima 6:1).

Jehova ne gleda samo na težinu grijeha nego i na stav koji grešnik pokazuje (Izaija 1:16-19). Uzmimo za primjer dva zločinca koji su bili pribijeni na stup pored Isusa. Očito su i jedan i drugi počinili težak zločin jer je jedan od njih rekao: “Primamo što smo djelima svojim zaslužili, ali [Isus] nije učinio nikakvo zlo.” Riječi tog zločinca pokazuju da je znao nešto o Isusu, a to što je znao vjerojatno mu je pomoglo da promijeni svoj način razmišljanja. To se vidi iz onog što je nakon toga rekao. Ovaj put zamolio je Isusa: “Sjeti me se kad dođeš u kraljevstvo svoje!” Kako je Krist reagirao na njegovu usrdnu molbu? “Zaista, kažem ti danas”, rekao mu je, “bit ćeš sa mnom u raju” (Luka 23:41-43).

Zamislite samo! Među posljednjim riječima koje je Isus izgovorio prije svoje smrti bila je izjava kojom je iskazao milosrđe čovjeku koji je priznao da zaslužuje smrtnu kaznu. Kako li je to ohrabrujuće! Imajući to na umu, možemo biti sigurni da će Isus Krist i njegov Otac, Jehova, biti samilosni prema svima koji pokažu da se iskreno kaju, bez obzira na to što su činili u prošlosti (Rimljanima 4:7).