JEDAN novinar godinu dana nije htio putovati avionom jer mu je gatalac rekao da će poginuti u avionskoj nesreći. Ljudi iz najrazličitijih društvenih krugova, uključujući i političare, poslovne ljude, glumce, sportaše i studente, imaju neke svoje praznovjerne rituale. Kad su u neizvjesnosti, tjeskobi ili pod stresom, vjeruju da će ih to što rade zaštititi od opasnosti ili im pomoći da ostvare svoje ciljeve.

Na mnoge vrste praznovjerja gleda se kao na simpatične stare običaje ili kao na neku vrstu psihološke pomoći u kojoj nema ničeg lošeg. Antropologinja Margaret Mead svojevremeno je izjavila: “Praznovjerje pokazuje koliko jako želimo da se obistini dobro kojem se nadamo ili da se ne dogodi zlo od kojeg zaziremo. Kad se držimo nekih praznovjernih rituala čak i ako nismo potpuno uvjereni u njihovu moć, nadamo se da će nam oni pomoći, a ipak nemamo osjećaj da robujemo praznovjerju.” No oni koji iskreno žele ugoditi Bogu trebaju se pitati: ‘Je li praznovjerje spojivo s kršćanstvom?’

Ljude muče mnogi strahovi, među kojima su strah od smrti, strah od nepoznatog i strah od zagrobnog života. Božji protivnik, Sotona, želi da ljudi budu pod njegovom vlašću i zato kod njih pothranjuje takve strahove podmuklo šireći laži (Ivan  8:44; Otkrivenje 12:9). No Sotona nije jedini buntovnik koji nastoji odvući ljude od Boga. Biblija kaže da je on “vladar demona” (Matej 12:24-27). Tko su demoni? U Noino vrijeme neki su se anđeli pridružili Sotoni u pobuni protiv Boga i postali demoni. Otada zavode ljude utječući na njihov način razmišljanja. Pritom se, između ostalog, služe i praznovjerjem (1. Mojsijeva 6:1, 2; Luka 8:2, 30; Juda 6).

Praznovjerje proizlazi iz Sotonine laži da neki nevidljivi dio čovjeka nastavlja živjeti nakon smrti i može utjecati na žive. No Biblija kaže: “Mrtvi nisu svjesni ničega.” Ona čak kaže da nakon smrti “nema rada ni razmišljanja ni znanja ni mudrosti” (Propovjednik 9:5, 10).

Mnogi pojedinci odlučili su vjerovati Sotoninim lažima. U davnoj prošlosti Bog je svom narodu, Izraelcima, dao jasne upute o svemu što ima veze s praznovjerjem. Njegova Riječ kaže: “Neka se ne nađe kod tebe (...) ni koji gata, ni koji čara, ni koji proriče po znamenju, ni koji vrača, ni koji baca uroke, ni koji priziva duhove, ni koji proriče događaje, ni koji pita mrtve. Jer tko god takvo što čini odvratan je Jehovi” (5. Mojsijeva 18:10-12).

Nažalost, Izraelci nisu uvijek postupali u skladu s tim upozorenjem. Naprimjer, u danima proroka Izaije neki su vjerovali da dobar urod ovisi o prinošenju darova “bogu Sreće”, a to je praznovjerje imalo kobne posljedice. Izgubili su Jehovinu naklonost i blagoslov (Izaija 65:11, 12).

Jehovin stav prema praznovjerju nije se promijenio s dolaskom kršćanstva. Apostol Pavao pozvao je praznovjerne stanovnike Listre da se “od tih ispraznosti [“praznovjerja”, The Emphatic Diaglott] obrate Bogu živome, koji je načinio nebo i zemlju i more i sve što je u njima” (Djela apostolska 14:15).

Postoji bezbroj praznovjernih običaja i rituala, a svi oni imaju nešto zajedničko — u njima nema nikakve logike. Praznovjerje šteti ljudima na razne načine. Između ostalog, može ih navesti da loše stvari koje im se događaju u životu pripisuju zloj kobi, umjesto da prihvate odgovornost za svoje postupke.

No mnogi su se oslobodili praznovjerja. Isus je rekao: “Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Ivan 8:32). Clementina, Brazilka koja se 25 godina bavila gatanjem, rekla je: “Gatanje mi je bilo jedini izvor prihoda. No upoznala sam biblijsku istinu i ona me oslobodila praznovjerja.” Ustvari, putem redovnog proučavanja Biblije i iskrene molitve Jehovi Bogu dobivamo unutarnju snagu koja nam može pomoći da sabrano i razborito razmišljamo. Takvo razmišljanje može dovesti do mudrih odluka koje će nas zaštititi od nevolja i pomoći nam da ne budemo suviše tjeskobni (Filipljanima 4:6, 7, 13).

Biblija kaže: “Kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom? Nadalje, može li vladati sklad između Krista i Belijala [Sotone]?” Prema tome, pravi kršćani moraju se kloniti praznovjerja (2. Korinćanima 6:14-16).