NARAVNO da postoje situacije u kojima je dobro uvažavati različita mišljenja. Naprimjer, netko može smatrati da određeni način prehrane pozitivno utječe na njegovo zdravlje. No treba li zato sve oko sebe nagovarati da prijeđu na takav način ishrane, kao da je to jedini put do zdravlja? Ako je mudar i nema previsoko mišljenje o sebi, priznat će da način na koji se hrani neka druga osoba može biti jednako dobar, a možda čak i bolji, barem za tu osobu.

Je li isto tako i s izborom religije? Postoji li više prihvatljivih religija od kojih svatko može izabrati onu koja najviše odgovara njegovom odgoju i svjetonazoru? Postoji li samo jedna prava religija čija su učenja istinita i vrijede za sve ljude? Razmotrimo što o tome kaže Biblija. No prije svega trebamo utvrditi je li uopće moguće naći pravu istinu. Jer ako to nije moguće, onda nema smisla tragati za pravom religijom.

Kratko prije svoje smrti Isus Krist odveden je na saslušanje k rimskom upravitelju Ponciju Pilatu. Tom mu je prilikom rekao: “Svatko tko je na strani istine sluša moj glas.” Pilat mu je vjerojatno cinično uzvratio: “Što je istina?” (Ivan 18:37, 38). No Isus je hrabro i otvoreno govorio o istini. Nije nimalo sumnjao da ona postoji. O tome svjedoče i sljedeće riječi koje je uputio različitim ljudima:

“Ja sam se zato rodio i zato sam došao u svijet, da svjedočim za istinu” (Ivan 18:37).

“Ja sam put i istina i život” (Ivan 14:6).

“Bog je Duh i koji ga štuju moraju ga štovati duhom i istinom” (Ivan 4:23, 24).

“Ako ostanete u mojoj riječi, zaista ste moji učenici, i upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Ivan 8:31, 32).

Budući da je Isus s takvim pouzdanjem govorio o istini i o tome da se ona može pronaći, ne bismo li trebali barem istražiti mogućnost da istina o Bogu postoji i da se može pronaći?

Sigurno se slažete da postoje neke stvari u koje možete biti apsolutno sigurni. Sigurni ste da postojite i da je materijalni svijet u kojem živite stvaran. Drveće, planine, oblaci, Sunce i Mjesec nisu samo plod vaše mašte. Naravno, netko bi mogao reći da, filozofski gledano, čak i to može biti upitno. No vjerojatno se nećete složiti s takvim ekstremnim gledištem.

Spomenimo i prirodne zakone. U njih također možete biti apsolutno sigurni. Naprimjer, ako skočite sa stijene, past ćete na tlo. Ako ne jedete, ogladnjet ćete, a ako dugo vremena gladujete, na kraju ćete umrijeti. Ne pitate se vrijede li ti prirodni zakoni za sve ljude ili samo za neke. To su univerzalni, ili opći, zakoni koji vrijede za sve ljude.

Ukazujući na jedan takav zakon, ili općepoznatu istinu, Biblija kaže: “Može li tko staviti vatru u njedra, a da mu se odjeća ne zapali?”  U vrijeme kad su te riječi bile napisane, bila je nepobitna činjenica da će se odjeća zapaliti ako dođe u kontakt s vatrom. No navodeći tu činjenicu, Biblija ustvari ukazuje na jednu još važniju životnu istinu, naime da će “onaj tko legne sa ženom bližnjega svojega” snositi loše posljedice (Mudre izreke 6:27, 29).

Je li to apsolutna istina u koju možemo biti sigurni? Neki će reći da nije. Oni tvrde da su moralna mjerila stvar osobnog izbora i da ovise o čovjekovom odgoju, vjerovanjima i životnim okolnostima. No razmotrite nekoliko Božjih moralnih zakona koji su izneseni u Bibliji i razmislite ne vrijede li oni za sve ljude.

Biblija osuđuje preljub (1. Korinćanima 6:9, 10). Neki smatraju da to što Biblija uči nije istina i ne ustežu se činiti preljub. No i oni se često suočavaju s neugodnim posljedicama preljuba, kao što su grižnja savjesti, razvod i duboka emocionalna bol koju još dugo osjećaju svi koji su na neki način s time povezani.

Biblija također pokazuje da Bog osuđuje pijanstvo (Mudre izreke 23:20; Efežanima 5:18). Što se događa kad se ljudi odaju piću? Često izgube posao, zdravlje i obitelj, kojoj time nanose i emocionalnu bol (Mudre izreke 23:29-35). S takvim se posljedicama suočavaju i oni koji ne smatraju da je pijanstvo grijeh. Ne pokazuje li to da taj moralni zakon vrijedi za sve ljude, bez obzira na njihove vjerske i moralne nazore?

Biblija nam ne zapovijeda samo da se uzdržavamo od onog što je zlo nego i da činimo dobro. Naprimjer, ona kaže da muž treba ljubiti svoju ženu, da žena treba poštovati muža i da svi trebamo činiti dobro drugima (Matej 7:12; Efežanima 5:33). Postupanje u skladu s tim zapovijedima donosi dobre rezultate. Smatrate li da ti moralni zakoni vrijede samo za neke ljude, a ne za sve?

Poštivanje odnosno nepoštivanje biblijskih moralnih zakona povlači za sobom određene posljedice. To pokazuje da ti zakoni nisu samo jedan od više mogućih pogleda na život. Naprotiv, oni su istina koja vrijedi za sve ljude. Iskustva pokazuju da je poštivanje biblijskih moralnih zakona ljudima na korist, dok im je kršenje tih zakona na štetu.

Stoga razmislite o ovom: Ako biblijski moralni zakoni vrijede za sve ljude, što je onda s uputama o tome kako štovati Boga, koje su također zapisane u Božjoj Riječi? Kako gledati na njene izjave o tome što se s nama događa nakon smrti i na nadu u vječni život? Logično je zaključiti da su ta biblijska učenja također istinita i da vrijede za sve ljude. Koristi i štete koje proizlaze iz primjenjivanja ili odbacivanja biblijskih učenja nisu ograničene samo na one koji vjeruju da su ona istinita.

Istina se može pronaći. Isus je Božju Riječ, Bibliju, nazvao istinom (Ivan 17:17). No možda vam se ipak čini da je teško doći  do istine. Što je razlog tome? Vjerojatno to što postoji tako mnogo različitih religija i što svaka tvrdi da upravo ona naučava ono što piše u Bibliji. Koja religija naučava istinu iz Božje Riječi? Mora li to biti samo jedna religija? Ne može li se istina, ili barem dio istine, pronaći u više različitih religija?