ISUS je jasno pokazao da neka vjerska učenja i obredi Bogu nisu prihvatljivi. Govorio je o “lažnim prorocima”, uspoređujući ih s drvetom koje donosi bezvrijedan plod te se stoga “siječe i baca u vatru”. Također je rekao: “Neće svatko tko mi govori: ‘Gospodine, Gospodine’, ući u kraljevstvo nebesko” (Matej 7:15-22).

Isus je čak rekao da će nekima koji budu tvrdili da su njegovi sljedbenici kazati: “Nikad vas nisam poznavao! Odlazite od mene, vi koji činite bezakonje!” (Matej 7:23). Osim toga, kad je govorio o vjerskim vođama svog vremena, Isus je na njih primijenio riječi koje je Bog uputio otpadničkom Izraelu: “Uzalud me štuju, jer su učenja koja naučavaju zapovijedi ljudske” (Marko 7:6, 7).

To jasno pokazuje da Bogu i njegovom Sinu nisu prihvatljivi svi načini štovanja Boga. Prema tome, nije svaka religija prava religija. No znači li to da samo jedna religija naučava istinu? Nije li moguće da postoji više religija koje Bog odobrava, kao što postoji i više religija koje osuđuje? Može li se reći da Bog prihvaća, ili pak odbacuje, način na koji ga štuju pojedinci iz različitih religija, bez obzira na to što te religije naučavaju?

Apostol Pavao je pod Božjim nadahnućem napisao: “Potičem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista da svi jedno  govorite i da među vama ne bude podjela, nego da budete potpuno ujedinjeni istim umom i istim načinom razmišljanja” (1. Korinćanima 1:10). Biblija ujedno potiče kršćane: “Budite složni u razmišljanju i imajte istu ljubav, budite jednodušni, jednako razmišljajte” (Filipljanima 2:2).

Ako među Božjim slugama treba vladati takvo jedinstvo, onda je logično da oni trebaju pripadati jednoj religiji. Stoga Biblija i kaže da postoji “jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje” (Efežanima 4:4, 5).

Biblija jasno potvrđuje ispravnost gore navedenog zaključka. Ako istražite njene izvještaje, vidjet ćete da je Bog uvijek prihvaćao samo jedan oblik štovanja te da je poučavao i vodio svoj narod samo putem jedne religije. Na početku ljudske povijesti Bog se kao svojim zastupnicima služio patrijarsima, ili poglavarima obitelji. Neki od istaknutih patrijarha bili su Noa, Abram (Abraham), Izak i Jakov (1. Mojsijeva 8:18-20; 12:1-3; 26:1-4; 28:10-15).

Jakovljevi potomci postali su robovi u Egiptu. Premda su ondje bili okrutno tlačeni, s vremenom su postali višemilijunski narod. Bog ih je izbavio iz ropstva te im na čudesan način omogućio prelazak Crvenog mora. Nakon toga postali su njegov izabrani narod i on im je preko Mojsija dao svoje zakone. Tako je nastao stari Izrael, koji je bio Božji narod (2. Mojsijeva 14:21-28; 19:1-6; 20:1-17).

Vrijedno je zapaziti da Bog nije odobravao religije naroda koji su živjeli oko Izraela. Ustvari, kaznio je svoj narod kad su prestali poštovati njegove zakone i prihvatili vjerske obrede tih naroda (3. Mojsijeva 18:21-30; 5. Mojsijeva 18:9-12).

A što su trebali učiniti pojedinci iz drugih naroda koji su željeli obožavati pravog Boga? Trebali su prestati štovati lažne bogove, a zatim se pridružiti Izraelu u obožavanju Jehove Boga. Mnogi od njih stekli su Božje priznanje i postali njegovi vjerni sluge. Među njima su bile žene, poput Kanaanke Rahabe i Moapke Rute, muškarci, kao što su Hetit Urija i Etiopljanin Ebed-Melek, te čitave skupine ljudi, kao što su bili Gibeonjani. Izraelski kralj Salamun jednom se prilikom gorljivo pomolio za sve one koji su se, poput gore navedenih osoba, pridružili Božjem narodu kako bi obožavali Boga na ispravan način (2. Ljetopisa 6:32, 33). *

Nakon Isusovog dolaska na Zemlju uspostavljen je nov način obožavanja Boga, koji se temeljio na Isusovim učenjima, i Božji su naumi bili otkriveni na veličanstven način. S vremenom su pravi Božji sluge nazvani “kršćanima” (Djela apostolska 11:26). Stoga su Židovi koji su željeli zadobiti Božje priznanje trebali napustiti svoj prijašnji način obožavanja Boga. Nisu mogli birati između židovstva i kršćanstva, ni obožavati Boga kao pojedinci odijeljeni od ostalih Božjih slugu. Kao što smo vidjeli, Božja Riječ pokazuje da su pravi Božji sluge ujedinjeni u “jednoj vjeri” (Efežanima 4:4, 5).

U današnje vrijeme tvrdnja da Bog priznaje samo jednu religiju nekima možda djeluje previše isključivo i neprihvatljivo. No Biblija upućuje na takav zaključak. U prošlosti su mnogi pojedinci koji su Boga štovali na neki svoj način prihvatili tu činjenicu i pridružili se slugama pravog Boga, Jehove. Sumnje i strahove koje su u početku možda imali ubrzo su zamijenili bogati blagoslovi i radost. Naprimjer, Biblija kaže da je jedan Etiopljanin, nakon što je prihvatio kršćanstvo i krstio se, “radosno otišao svojim putem” (Djela apostolska 8:39).

Svatko tko danas prihvati pravu religiju i odluči živjeti u skladu s njenim učenjima dobit će slične blagoslove. No budući da ima tako mnogo religija, kako prepoznati onu pravu?