Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Zašto su mnogi izgubili svaku nadu

Zašto su mnogi izgubili svaku nadu

Diljem svijeta događaju se zabrinjavajuće promjene zbog kojih se ljudi boje budućnosti. Sve je više gradova u kojima građane na javnim mjestima motre nadzorne kamere. Zbog straha od terorističkih napada mnogi vrlo prometni aerodromi puni su naoružanih vojnika, pa izgledaju poput vojnih logora. Na internetu sve više lopova i pedofila vreba naivne žrtve. Tu su i ekološki problemi. Zagađivanje okoliša, nekontrolirana sječa šuma, izumiranje biljnih i životinjskih vrsta te globalno zagrijavanje ugrožavaju opstanak našeg planeta.

PRIJE dvije do tri generacije bilo je teško i zamisliti takav razvoj događaja, no danas su to problemi koji potresaju čitav svijet. Stoga se mnogi s pravom pitaju kamo ide ovaj svijet te što budućnost donosi njima i njihovoj djeci. Dolazi li vrijeme kada će se ljudi bojati ući u autobus, vlak ili avion? S obzirom na vrtoglavi rast cijena i sve neobuzdanije iscrpljivanje Zemljinih prirodnih bogatstava, hoće li budući naraštaji moći sebi priuštiti odgovarajuću zdravstvenu skrb, kvalitetnu hranu i dovoljno goriva?

“Budućnost izgleda krajnje zastrašujuće”, izjavio je ministar zdravstva kanadske pokrajine Britanske Kolumbije govoreći o sve većim troškovima u zdravstvu. Mnogi su zabrinuti i zbog hrane i goriva. Zašto? Nastojeći smanjiti ovisnost o fosilnom gorivu, neke zemlje ulažu mnogo novca u proizvodnju biogoriva, kao što je etanol, koje se dobiva od biljaka. Stoga prvi put u povijesti obradiva zemlja mora dati dovoljno uroda da bi se nahranila mnoga gladna usta, ali i da bi se napunili spremnici za gorivo sve većeg broja automobila. To dovodi do inflacije koja se već danas osjeća u porastu cijena hrane.

Istovremeno sve više rastu razlike između bogatih i siromašnih, dovodeći do sve većih napetosti u društvu. “U prvom desetljeću 21. stoljeća postiže se ogroman napredak u poboljšanju kvalitete čovjekovog života, no s druge strane mnogi ljudi žive u krajnjoj bijedi”, izvještava Svjetska zdravstvena organizacija. “U nekim od najsiromašnijih zemalja očekivani životni vijek dvostruko je manji nego u najbogatijim zemljama.” Razlog tome prvenstveno su bolesti te društveno i ekonomsko rasulo koje vlada u politički nestabilnim državama.

Ako svemu tome pridodamo i opasnost od globalnog zagrijavanja zbog kojeg se po svemu sudeći sve više plodnog tla pretvara u pustinje i sve su češće ekstremne vremenske pojave, ne iznenađuje što mnogi upućeni ljudi sa zebnjom gledaju u budućnost. U časopisu Bulletin of the Atomic Scientists, u kojem se objavljuje takozvani “sat sudnjeg dana”, izražena je bojazan da nas čeka mračna budućnost “jer znanstvenici stalno utvrđuju novu štetu [koju globalno zagrijavanje nanosi] složenim Zemljinim ekosustavima”.

Je li naša budućnost doista toliko sumorna koliko se to čini? Ovisi li naša nada u bolju budućnost jedino o trgovačkim, političkim, vjerskim i znanstvenim moćnicima? ‘Tko bi nam drugi mogao pomoći?’ pitaju se neki. ‘Sami smo se doveli u ovako tešku situaciju — sami se iz nje moramo izvući.’ Drugi pak smatraju da ljudi naprosto nisu u stanju pronaći izlaz iz teške situacije u kojoj se svijet nalazi i da sigurnu i sretnu budućnost može osigurati jedino Bog. No kako možemo biti sigurni da je Bog zainteresiran za nas i da će nas spasiti od nas samih? Idući članci obradit će ta pitanja.

Ovisi li naša nada u bolju budućnost jedino o trgovačkim, političkim, vjerskim i znanstvenim moćnicima?