Kušajte samo jedan zalogaj svoje omiljene hrane i odmah ćete osjetiti njezin okus. No kako nastaje taj začuđujući osjet?

Razmislite o sljedećem: Na jeziku — kao i u drugim dijelovima usne šupljine i ždrijela — nalaze se nakupine stanica koje se nazivaju okusni pupoljci. Mnogo tih pupoljaka nalazi se u okusnim bradavicama na površini jezika. Svaki okusni pupoljak ima i do stotinu osjetnih stanica, a svaka od njih može prepoznati jednu od četiri vrste okusa — kiselo, slano, slatko ili gorko. * Ljuto spada u sasvim drugu kategoriju. Ljuta hrana podražava osjetne stanice za bol, a ne okusne pupoljke. Osjetne stanice za okus povezane su s osjetnim živcima, koji prenose podražaje u moždano deblo čim dođu u doticaj s kemijskim tvarima iz hrane.

No za osjet okusa nisu dovoljna samo osjetila koja se nalaze u ustima. U nosu se nalazi pet milijuna osjetnih stanica za njuh, koje vam omogućavaju da razlikujete čak 10 000 različitih mirisa. I one su nužne za nastanak osjeta okusa. Procjenjuje se da je otprilike 75 posto onoga što doživljavamo kao okus zapravo posljedica okusa mirisa.

Znanstvenici su razvili elektrokemijski nos koji kemijskim putem pomoću senzora plinova raspoznaje mirise. No neurofiziolog John Kauer primjećuje: “Svaka naprava kojom čovjek nastoji oponašati procese u prirodi djeluje prilično primitivno u odnosu na original, koji zadivljuje svojom istančanošću i složenošću” (Research/Penn State).

Svi mi dobro znamo da nam osjetilo okusa omogućava da uživamo u hrani. No znanstvenici još uvijek ne mogu dokučiti zašto nekome jedna vrsta hrane prija više nego neka druga. “Znanost možda i razumije temeljne funkcije ljudskog tijela, no još uvijek nije otkrila sve tajne vezane uz naš osjet okusa i mirisa”, stoji u znanstvenoj publikaciji Science Daily.

Što vi mislite? Je li vaše osjetilo okusa nastalo pukim slučajem ili je dokaz planskog stvaranja?