“BOG je Duh i koji ga štuju moraju ga štovati duhom i istinom”, stoji u Bibliji. Ove riječi otkrivaju nam temeljnu istinu o Božjoj naravi — on je duh (Ivan 4:19-24). No Biblija o Bogu govori kao o osobi. Kaže da mu je ime Jehova (Psalam 83:18).

Neke ljude zbunjuje način na koji Biblija opisuje Boga. Ako je Bog nevidljiv duh, a ne materijalno biće, zašto se onda u mnogim biblijskim izvještajima kaže da ima oči, uši, nos, srce, mišice, ruke, prste i noge? * Osim toga, Biblija kaže da je čovjek stvoren na Božju sliku, pa bi neki mogli zaključiti da Bog ima tijelo poput čovjeka. No pažljivo razmatranje onoga što Biblija kaže o toj temi može ukloniti nedoumice (1. Mojsijeva 1:26).

Biblijski su pisci pod Božjim nadahnućem pri opisivanju Svemogućeg Boga koristili ljudska obilježja kako bi ga približili ljudima. Stručnjaci takvo prikazivanje nazivaju antropomorfizam. Pod tim pojmom podrazumijeva se pripisivanje ljudskih obilježja, postupaka i misli drugim bićima i stvarima. To samo pokazuje da je ljudski jezik previše ograničen da bi se njime mogao opisati pravi Bog Jehova. Svrha takvog prikazivanja je opisati najvažnija obilježja Boga na način koji ljudi mogu razumjeti. Takve izraze ne trebamo shvaćati doslovno kao što ne shvaćamo doslovno ni kad se u Bibliji za Boga kaže da je “Stijena”, “sunce” ili “štit” (5. Mojsijeva 32:4; Psalam 84:11).

Slično tome, u Bibliji se kaže da je čovjek stvoren na Božju sliku kako bi se istaknulo da čovjek u ograničenoj mjeri posjeduje osobine koje su kod Boga savršeno izražene. Naravno, to ne znači da su ljudi duhovna bića niti da Bog izgleda kao čovjek.

Kao što ne trebamo doslovno shvatiti kad se Bogu pripisuju ljudska obilježja, tako ne trebamo doslovno shvatiti ni kad se o  njemu govori u muškom rodu. Razlika između muškog i ženskog roda karakteristična je za stvorenja koja imaju fizičko tijelo, a to što se o Svemogućem Bogu Jehovi govori u muškom rodu samo pokazuje da je ljudski jezik suviše ograničen da bi se njime Bog mogao u potpunosti opisati.

Biblija opisuje Boga kao oca kako bismo lakše shvatili da se našeg Stvoritelja može usporediti s ljudskim ocem koji voli i štiti svoju djecu i brine se za njih (Matej 6:9). To ne znači da Boga ili druga duhovna bića na nebu trebamo doživljavati kao muške ili ženske osobe. Njih ne obilježava muški ili ženski spol. Zanimljivo je da Biblija ukazuje na to da ljudi koji su pozvani da postanu Kristovi suvladari u nebeskom Kraljevstvu ne očekuju da će kao proslavljeni duhovni Božji sinovi ostati muško ili žensko. I apostol Pavao ih je podsjetio da među njima neće biti “ni muškoga ni ženskoga”. Oni su slikovito prikazani i kao “žena Janjetova”, odnosno “nevjesta” Isusa Krista. Sve to pokazuje da ne trebamo doslovno shvaćati kad se ljudska obilježja pripisuju Bogu, njegovom jedinorođenom Sinu Isusu i drugim duhovnim bićima (Galaćanima 3:26, 28; Otkrivenje 21:9; 1. Ivanova 3:1, 2).

Pisci Biblije ispravno su razumjeli ulogu muškarca, pa su o Bogu govorili u muškom rodu. Uvidjeli su da muškarac, kad ispravno ispunjava svoju ulogu, odražava ljubav i očinsku brigu koju Jehova pokazuje svojoj zemaljskoj djeci (Malahija 3:17; Matej 5:45; Luka 11:11-13).

Svevišnji Bog je duh, ali bez obzira na to on nije nezainteresiran, tajanstven niti nepristupačan. Iako je duhovno biće, ljudi iskrenog srca mogu upoznati njegovu ljubav, moć, mudrost i pravdu — obilježja njegove osobnosti koja se vide na njegovim djelima stvaranja (Rimljanima 1:19-21).

Međutim, Božja narav najviše dolazi do izražaja u njegovom najistaknutijem svojstvu — ljubavi. Njegova je ljubav toliko izražena da se kaže da je on ljubav (1. Ivanova 4:8). Ljubav je temelj i njegovih drugih osobina, naprimjer milosrđa, spremnosti da oprosti i strpljivosti (2. Mojsijeva 34:6; Psalam 103:8-14; Izaija 55:7; Rimljanima 5:8). Jehova poziva ljude da mu se približe. On je doista Bog ljubavi (Ivan 4:23).