DEVETNAESTOGA studenog 1493. Kristofor Kolumbo stigao je s flotom španjolskih brodova u zaljev jednog zelenog karipskog otoka. Dok je bio ondje, nazvao je otok San Juan Bautista (Sveti Ivan Krstitelj). Nakon kratkog boravka na otoku tijekom kojeg je obnovio svoje zalihe, otplovio je kako bi nastavio svoje drugo istraživačko putovanje.

Kolumba nisu privlačile zlatne plaže ukrašene palmama i bujna tropska vegetacija na tom otoku. On je htio otkriti veće otoke na kojima se nadao pronaći veliko bogatstvo.

Juan Ponce de León, Španjolac koji je, po mišljenju nekih, pratio Kolumba na tom putovanju, odlučio je vratiti se na taj otok, koji su domoroci nazivali Boriquén. Budući da je čuo priče o tome da domoroci nose zlatni nakit, vjerovao je da u brdima na otoku ima zlata. Petnaest godina kasnije vratio se onamo kako bi pronašao to zlato. Godine 1521. Španjolci su osnovali svoje prvo veće naselje na sjevernoj obali otoka. Ponce de León nazvao je taj novi grad Puerto Rico, što znači “bogata luka”, jer je očekivao da će ondje pronaći mnogo zlata. *

Optimistična očekivanja Ponce de Leóna pokazala su se neutemeljenima. Zlata koje su pronašli na otoku bilo je vrlo malo, a političkih problema sve više. Na koncu je Ponce de León napustio Portoriko i otišao na područje današnje američke države Floride.

Premda otok nije bio bogat rudom, Španjolci su uskoro uvidjeli da je glavna portorikanska luka vrlo vrijedan posjed. U 16. stoljeću pretvorili su glavni grad u sigurnu luku u koju su pristajali galijuni koji su prevozili zlato iz Amerike u Španjolsku. Ubrzo je San Juan postao poznat kao “najjače španjolsko uporište u Americi”.

Goleme zidine visoke 13 metara, a debele 6 metara — te dvije masivne tvrđave — svjedoče o tome koliko su truda stanovnici San Juana ulagali u zaštitu svoga grada. Danas je San Juan jedno od najomiljenijih turističkih odredišta na Karibima. Šetajući uzduž gradskih zidina i istražujući stare građevine, posjetitelji mogu zamišljati kako je izgledao život u tom gradu u kolonijalno doba.

Dio grada omeđen zidovima naziva se Stari San Juan i vrlo se razlikuje od užurbanog novog dijela koji se na njega nadovezuje. Stari San Juan nalikuje brodu koji plovi morem. Gotovo sa svih strana okružen je morem, a njegov “pramac”, odnosno rt, prkosno zadire u Atlantik. Na tom strateški važnom mjestu nalazi se El Morro, španjolska tvrđava koja je štitila ulaz u luku. Iza El Morra pružaju se bedemi koji omeđuju obje strane uske prevlake koja nalikuje brodu. Kilometar i pol prema istoku nalazi se još jedna golema tvrđava nazvana San Cristóbal, koja je štitila “krmu” od mogućih napada s kopna. Između te dvije tvrđave smješten je Stari San Juan koji je 1983. uvršten na UNESCO-ov Popis svjetske baštine.

U obnovu staroga grada uloženo je puno truda. Stanovnici boje svoje kuće živopisnim pastelnim bojama, raznobojnim cvijećem ukrašavaju balkone s ogradama od kovanog željeza, a dvorišta su im puna tropskih  biljaka. Uske ulice San Juana popločene su plavkastosivim pločama koje potječu iz španjolskih rudnika željeza. Naime, od troske iz rudnika pravile su se ploče za popločavanje, a španjolskim brodovima koji su plovili na Portoriko služile su kao balast.

Na bedemima San Cristóbala stari španjolski topovi još uvijek bdiju nad lukom. Umjesto španjolskih galijuna natovarenih zlatom sada u luku dolaze golemi brodovi puni turista. Opuštena atmosfera u gradu i ljubaznost otočana doprinose popularnosti toga grada kao turističke destinacije. U starome gradu pješaci još uvijek imaju prednost prolaska, pa vozači često strpljivo čekaju dok turisti na ulicama prave fotografije.

Premda trećina otočana živi na području San Juana, na Portoriku ima i mnogo drugih privlačnih mjesta. Površina otoka nije pretjerano velika, ali zbog svoje raznolike klime i prirodnih obilježja on je stanište mnogih biljnih i životinjskih vrsta. Spomenut ćemo samo četiri  jedinstvena ekosustava koja portorikanske vlasti nastoje očuvati.

Državna šuma El Yunque. To je rezervat koji štiti jednu od tek nekoliko tropskih kišnih šuma koje su preostale na Karibima. Šumske obronke ukrašavaju vodopadi. Narančasti cvjetovi bromelije daju vedrinu zelenoj vegetaciji maglovite šume, dok se goleme drvolike paprati bore za životni prostor s lijanama i palmama. Portorikanska amazona ugrožena je vrsta, ali u ovom utočištu ta papiga uspijeva preživjeti. Uporno, melodično glasanje coquía — malene žabe koja živi na stablu, nacionalne maskote Portorika — unosi ritam u šumsko ozračje.

Kad ih se promatra iz daljine, obronci El Yunquea izgledaju kao da su prekriveni srebrnim velom. Za tu je boju zaslužno lišće cekropije, vrste koja se proširila na tom području nakon što ga je prije nekoliko godina opustošio uragan Hugo. Rast novih biljaka dobar je znak. “Od prirodnih katastrofa šuma se može oporaviti bez velike pomoći”, objašnjava biolog koji radi u tom parku. “Prava opasnost prijeti joj od čovjeka.” U tom parku nalazi se čak 225 vrsta drveća, 100 vrsta paprati i 50 vrsta orhideja. Zbog velike raznolikosti biljnih vrsta proglašen je UN-ovim rezervatom biosfere.

Rezervat biosfere Guánica. Smatra se da je danas u svijetu ostalo tek 1 posto tropskih suhih šuma. No jedna takva šuma nalazi se samo nekoliko sati vožnje od El Yunquea. Guánica je stanište većine portorikanskih endemskih vrsta ptica te 750 vrsta biljaka, od kojih je 7 posto ugroženo. Neobično cvijeće privlači kolibriće i mnoštvo leptira. Na rubu suhe šume nalazi se pojas netaknute obale,  na kojoj goleme želve i sedmopruge usminjače polažu jaja.

Mangrove i koraljni grebeni. Rezervat Guánica obuhvaća i obalni pojas na kojem se nalazi šuma mangrova. “Naš rezervat omogućuje mangrovama da ostanu zdrave jer ovdje nema industrijskih niti poljoprivrednih otpadnih voda”, objasnio je jedan od šumara zaposlenih u tom parku. “A područje gdje rastu mangrove idealno je mjesto za razmnožavanje mnogih vrsta riba koje žive na koraljnim grebenima.” Još jedna jedinstvena turistička atrakcija povezana s nedirnutim šumama mangrova jesu i svjetleći zaljevi, kojih na Portoriku ima nekoliko. (Pogledajte  donji okvir.)

Koraljni grebeni koji se nalaze uz obalu pošteđeni su intenzivnog ribolova, a neki otočići i podvodni grebeni proglašeni su nacionalnim parkovima. Ti podvodni “vrtovi” pružaju veličanstven prizor roniocima, koji se mogu naći licem u lice s kornjačama i lamantinima te mnogim vrstama raznobojnih riba.

Premda Portoriko nije impresionirao Kolumba, a razočarao je i osvajače koji su tragali za blagom, njegovi današnji posjetitelji uživaju u prirodnim ljepotama tog otoka — one su za njih poput pravog blaga.