JESTE li ikada vidjeli rijeku koja teče unatrag? A šumu koja je pola godine pod vodom? Jeste li znali da neki ljudi žive u plovećim kućama koje se moraju premještati jer se voda povlači? Ako mislite da je to nemoguće, promijenit ćete mišljenje posjetite li Kambodžu tijekom monsunskog, odnosno kišnog, razdoblja.

Od sredine svibnja pa sve do listopada svakoga dana vedro jutarnje nebo se zatamni, a poslijepodne dolaze obilni pljuskovi. Voda se slijeva preko dotad suhog i prašnjavog tla, a rijeke se izlijevaju preko svojih obala.

Pogledajte kartu na 23. stranici. Zapazite mjesto gdje se velika rijeka Mekong spaja s rijekom Tonle Sab. Njihovi se tokovi spajaju, no taj se vodotok ubrzo opet dijeli na rijeku Mekong i rijeku Basak. One nastavljaju teći na jug, kroz Vijetnam, i tvore ogromnu deltu Mekonga.

Ubrzo nakon što počne kišno razdoblje donji predjeli delte budu poplavljeni. Bujice vode poteku koritima pritoka koja su dotad bila suha. Kako se monsunsko razdoblje nastavlja, Tonle Sab nabuja i počne teći prema sjeveru, umjesto da kao i obično teče prema jugu. Tako nabujala rijeka teče unatrag, sve dok se ne ulije u jezero Tonle Sab.

To se jezero nalazi u niskoj ravnici stotinjak kilometara od Phnom Penha, glavnog grada Kambodže. Tijekom sušnog razdoblja jezero ima površinu od oko 3 000 kvadratnih kilometara. No u kišnom razdoblju njegova se površina poveća četiri do pet puta, pa ono postane najveće jezero u jugoistočnoj Aziji.

Predjeli na kojima su se prije nalazila rižina polja, ceste, drveće i sela pretvaraju se u močvare. Ribari čiji su čamci plovili na vodi dubokoj svega jedan metar sada plove iznad krošnji drveća visokog i do deset metara! Takve velike poplave drugdje se obično smatraju prirodnom katastrofom. No Kambodžanima su one dobrodošle. Zašto?

Kad rijeka Tonle Sab teče unatrag, sa sobom u slivno područje Tonle Sab nosi bogate naslage plodnog mulja. Pored toga, ogroman broj riba ulazi u jezero iz rijeke Mekonga i mrijesti se u vodi bogatoj hranjivim tvarima. Jezero Tonle Sab zapravo je jedno od najbogatijih svjetskih lovišta slatkovodne ribe. Po završetku kišnog razdoblja jezero se tako brzo isprazni da ribari ponekad skupljaju ribu koja je ostala na krošnjama drveća!

Te redovite godišnje poplave stvaraju dinamičan ekosustav. Drveće i drugo raslinje u naplavnoj dolini ima drugačiji ciklus rasta od onog koje raste u područjima u kojima nema poplava. U normalnim uvjetima tropsko drveće raste polako, odbacuje lišće u sušnom razdoblju i potom tjera nove izdanke tijekom kišnog razdoblja. Za razliku od toga, drveće koje raste u području Tonle Saba ne odbacuje lišće sve dok zbog obilnih kiša ne bude potpuno potopljeno. Pored toga, umjesto da se u kišnom razdoblju rast ubrzava, on se usporava. Nakon što se vode povuku i počne sušno razdoblje, grane propupaju, a lišće brzo raste. Kad se jezero isprazni, tlo je prekriveno slojem lišća koje truli i tako tijekom sušnog razdoblja prihranjuje drveće i drugo raslinje.

Kako ljudi žive u tom području? Neki koji žive na jezeru grade kuće na stupovima. Tijekom sušnog razdoblja te se kuće nalaze i do  šest metara iznad tla. No u vrijeme najvećih poplava ribarskim se čamcima i velikim metalnim koritima, u kojima se ponekad prevoze djeca, može doploviti tik do kućnog praga.

Drugi ljudi u jezerskom području žive u nekoj vrsti plovećih kuća, koje su sagrađene na velikim splavima. Kad se obitelj poveća, uz postojeću se splav pričvrsti još jedna i tako se dom poveća. Procjenjuje se da na jezeru ima 170 plovećih sela.

Preko dana i mladi i stari na jezeru love ribu pomoću vrša i mreža. Kako se razina vode podiže i spušta, kuće i cijela sela premještaju se po nekoliko kilometara kako bi ostali blizu nove obale jezera ili područja u kojima ima više ribe.

Dugački čamci postaju trgovine mješovitom robom ili ploveće tržnice, na kojima ljudi mogu nabaviti ono što im je svaki dan potrebno. Oni čak služe i kao “autobusi” javnog prijevoza. Đaci idu u školu koja se također nalazi na splavi. U ovoj zemlji u kojoj rijeka teče unatrag sve živo, od biljaka do ljudi, kreće se u ritmu vode.